U Muzeju ratnog djetinjstva u toku je prikupljanje novogodišnjih paketića za djecu Ukrajine. Vršnjački znak solidarnosti, nastao samostalno ili uz pomoć roditelja, učiteljica ili nastavnica moći će se u Muzej dostaviti do 23. decembra nakon čega će paketići biti poslani djeci u Ukrajini i izbjeglicama iz Ukrajine u Poljskoj.
Poruka napisana onima koji Novu godinu dočekuju u ratnim i izbjegličkim okolnostima, uz brižljivo odabran ili samostalno napravljen poklon nekome će sigurno predstavljati najdragocjeniju uspomenu iz najtežih dana. Takvo iskustvo imaju i neke od današnjih učesnica i učesnika akcija MRD-a, a mi izdvajamo ono Samre Bašić i Vesne Radman.
Samra Bašić, sa kćerkom Nedžlom, prvi put se javila Muzeju ratnog djetinjstva kada su se novogodišnji paketići prikupljali za djecu migrantskih porodica, smještenu u prihvatnom centru Ušivak.
Osim potrebe da pošalju znak pažnje i solidarnosti mališanima koji ko zna koju Novu godinu dočekuju van sigurnog krova nad glavom i daleko od svojih zemalja rođenja, Samra je osjećala i dio duga prema vlastitom iskustvu iz 1994. godine u opkoljenom Sarajevu. Tada je imala sedam godina, i već treću Novu godinu dočekivala je pod kišom granata, u podrumu.
Samrin paketić iz 1994. godine
”U Osnovnu školu 9. maj u Pazariću smo svakodnevno išli u nadi da se tog dana sirene neće oglasiti. Razredi su bili pretrpani i u njima se nalazilo i više od 40 učenika među kojima je bilo i lokalno stanovništvo i izbjeglice. Jednog dana učitelj nas je obavijestio da su stigli paketići iz humanitarne pomoći i da ćemo moći izabrati po jedan.
Samra Bašić
U Samrinom sjećanju još uvijek žive žamor i euforija koju je vijest o paketićima izazvala, te pitanje kako izabrati najbolji, šta će se uopšte nalaziti u njemu. Uz znatiželju, vijest o paketićima, očekivano, probudila je i mnogo emocija.
„Još uvijek čuvam češalj, karte i autić koji sam tada dobila“, kaže Samra koje se i prethodne kao i ove godine odazvala akciji Muzeja ratnog djetinjstva kada se paketići prikupljaju za djecu Ukrajine kao i ukrajinske izbjeglice koje se trenutno nalaze u Poljskoj. I prošle godine, kao i sada, u pripremu paketića pored kćerke, bili su uključeni i učenici i učenice kojima je Samra Bašić razrednica.
Učenici i učesnice III-2 razreda Škole za srednje stručno obrazovanje i radno osposobljavanje, Sarajevo
Vesna Radman također se, kao majka dvoje male djece, iz prve ruke uvjerila koliko radosti donose paketići prijateljstva, te je i ove godine pripremila jedan paketić u ime svoje unuke Slobode.
”U trenutku kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini imala sam jednu bebu, djevojčicu, od godinu i mjesec i drugu bebu, dječaka, od dvije godine i mjesec dana (Slobodin tata)... Malo toga lijepog je bilo tih godina i malo toga se moja djeca sjećaju, ali jednog paketića u kutiji za cipele, koji je stigao čak iz Japana, nisu zaboravili!
Vesna Radman
„I zbog ljudskosti i zbog činjenice da smo i sami bili u ratu, važno je pokazati suosjećanje i empatiju, pružiti podršku i učiti našu djecu i učenike pravim vrijednostima“, zaključuje Samra, uz napomenu da naše malo nekome znači mnogo i da se sreća množi kad se dijeli.
“Danas, kada je rat uznemirio djecu na nekom drugom geografskom području, moje misli su sa njihovim majkama,” ističe Vesna. S nama je podijelila i riječi kojima je njena unuka zaokružila pismo upućeno nepoznatoj prijateljici, ali i svoj djeci Ukrajine: “Draga djevojčice, ja se zovem Sloboda i želim ti sve ono što moje ime znači!”
