Inspirisanje novih generacija

Kurosawa je rekao da je njegovo vrijeme provedeno u Muzeju uticalo na odluku da dovede japanske učenike u Bosnu i Hercegovinu.

“Zaista mislim da Muzej ima moć spriječiti sljedeći rat. Posjetio sam toliko muzeja, ali ovo je jedini u kojem me predmeti zaista natjeraju na razmišljanje,” rekao je.

Jedna učenica iz Kyota osvrnula se na snagu djece predstavljene u izložbi:

“Čak i u teškim situacijama, nisu gubili nadu. Gledali su u budućnost. Znam da je teško učiniti svijet mirnijim, ali ako izgubimo nadu, ne možemo uspjeti.”

Drugi učenik istakao je jedinstvenu perspektivu koju pruža Muzej:

“U Japanu nema mjesta gdje se historija prikazuje očima djeteta. To me natjeralo da razmišljam o tome kako moja generacija može učiniti svijet sigurnijim za one koji dolaze poslije nas.”

Priče koje prelaze granice

Jedna od nastavnica iz grupe naglasila je da će lekcije naučene u Sarajevu biti korisne i po povratku:

“Japan nije u ratu, ali rat je stvaran i traje drugdje. Naša omladina može reagovati na ove priče, a mi ih možemo prenijeti njihovim porodicama i zajednicama.”

Druga nastavnica je dodala:

“Svaki predmet je utemeljen u stvarnosti. Svaka priča ima svoj utjecaj i stvara jaku reakciju kod osobe koja je čita.”

Kroz ovakve posjete, priče Muzeja nastavljaju inspirisati razgovore o miru daleko izvan granica Bosne i Hercegovine.

Radionica je okupila 31 učesnika i učesnicu iz različitih škola i opština širom Bosne i Hercegovine, koji su tokom trodnevne obuke, sastavljene od osam interaktivnih sesija, imali priliku da se upoznaju s inovativnim alatima za izgradnju mira.

Učiteljica Sanja Tomić iz Osnovne škole “Sveti Franjo” u Tuzli podijelila je svoje utiske o tehnikama s treninga: “Vratimo se u cipele djeteta, onog djeteta koje čuvamo u sebi i počnemo zapravo da sve oko sebe posmatramo očima djeteta. Tada zapravo, po meni, počinje proces učenja”.

Inovativne metode

Edukatori Merima Ražanica iz Muzeja ratnog djetinjstva (MRD) i Namir Ibrahimović iz Step by Step-a obučili su učesnike i učesnike inovativnim i interaktivnim tehnikama i metodama podučavanja, kao što su teatar slika, linija mišljenja, te upotreba videoigara, kroz koje su obrađivali teme poput stereotipa, predrasuda i pravde. 

“Trening je bio vrlo uspješan – svi učesnici su pokazali veliki interes i angažman u učenju novih tehnika za izgradnju mira. Mnogi su nakon treninga istakli kako im je motivacija dodatno porasla, te da su sada još entuzijastičniji u namjeri da prenesu stečeno znanje svojim učenicima”, rekla je Ajla Fazlić, koja radi na monitoringu i evaluaciji aktivnosti u ovom projektu. 

“Kreativnost za mir” dio je šireg projekta “Mirovne priče”, koji MRD sprovodi u saradnji s lokalnim partnerima uz podršku Fonda za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF).

U fokusu izložbe su lični predmeti, priče, i video svjedočenja osoba koje su provele djetinjstvo u opkoljenom Sarajevu. Također, dio izložbe posvećen je ratnim iskustvima djece iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, ukazujući na to kako je rat uticao na njihove živote. 

Na ceremoniji otvaranja izložbe pristnima se obratio Kim Jong-min, predsjednik Fondacije za mir Jeju 3. april, i  izjavio: „Proces oporavka djece koja su prevazišla bol rata duboko odjekuje s iskustvima djetinjstava onih koji su preživjeli „Incident Jeju 3. april“. Ostrvo Jeju i samo je svjedok historijske traume – „Incident Jeju 3. april“, koji se dogodio između 1947. i 1954. godine, odnio je hiljade života, uključujući i dječije, ostavljajući dubok trag u kolektivnom sjećanju stanovnika.

Ivana Roso, koordinatorica izložbi Muzeja ratnog djetinjstva, pozdravila je prisutne i izjavila: „Ova izložba pokazuje kako je rat oblikovao djetinjstva cijele jedne generacije. Predmeti, sjećanja i glasovi djece iz Bosne i Hercegovine podsjećaju nas da su djeca, često zanemarena u pričama o ratu, među njegovim najranjivijim žrtvama. Istovremeno, ona pokazuju nevjerovatnu otpornost i snagu – prevazilazeći traumu, zamišljajući bolju budućnost i sanjajući svijet bez nasilja“.

Izložba će biti otvorena do 6. maja 2025. godine.

Kroz priče djece pogođene ratom, želja za mirom je tema koja se neprestano ponavlja – san koji nadilazi granice, kulture i generacije. Ovaj osjećaj nije prisutan samo u sjećanjima onih koji su preživjeli rat, već i u glasovima današnjih mladih, koji i dalje sanjaju o svijetu bez nasilja.

Među ličnim predmetima u našoj kolekciji nalaze se dnevnici koje su pisala djeca tokom rata u Bosni i Hercegovini. Jedan takav zapis napisala je Mirsada 19. 10. 1994. godine:

„(…) Kada smo se vraćali pokraj II gimnazije nekako me je sve podsjećalo na mir; škola koja liči na one standardne škole, drveće, opalo lišće, osvijetljeni ulaz. Baš mi je nekako bilo teško. I sada, evo, dok ti ovo pišem srce mi se steglo i suze samo što ne kanu. 

Ko zna kakav bi sada bio život da je ostao mir. Vjerovatno bih bila sa svojom rajom, sigurno sretna, sve bi bilo divno. (…)” (Mirsada, 1978)

Berina je u svom dnevniku 15. 6. 1995. godine napisala:

„(…) Ja jedva čekam trenutak kada će mi mama ili tata reći “Berina, sada možeš slobodno da se krećeš ulicama!”. Nadam se da će za moj rođendan biti mir. (…)” (Berina, 1984)

Dnevnik, Berina, 1984

Decenijama kasnije, tokom naše radionice pričanja priča „Glasovi mira”, održane 21. septembra 2024. godine, mladi ljudi iz različitih dijelova svijeta izrazili su slične nade i snove. Za Hasana Alija iz Sirije, mir je univerzalna želja:

„Mir je nešto što svaka porodica i svaki čovjek na ovom svijetu želi. Želim da naša domovina uvijek bude dobro i sretno, i da naša djeca ne proživljavaju isto što smo i mi.”
(Hasan Ali, Sirija)

Mustafa, također iz Sirije, podijelio je svoja razmišljanja:

„Za mene, mir znači kraj ubijanja i krvoprolića nevinih, da svi ljudi žive u miru. Dosta smo patili i živjeli u nepravdi.”

Radionica „Glasovi mira”, Muzej ratnog djetinjstva

Sejed iz Egipta je naveo:

„Za mene, mir znači da mogu da vidim mamu i braću, da spavam mirno bez pritiska, i da nema loših vijesti. Mir ne znači pravdu, ali je korak ka njoj… iako taj jedan korak uvijek nije dovoljan.”

Muhamed Idriz iz Afganistana ponudio je perspektivu o životu u poslijeratnoj BiH:

„Rođen sam u Afganistanu. Da u našoj zemlji ima mira, imali bismo svijetlu budućnost i ne bismo morali bježati iz naše domovine i dolaziti u druge zemlje. U Afganistanu ne osjećam mir, ali ovdje, u vašoj zemlji, osjećam mir i slobodu.”

Radionica „Glasovi mira”, Muzej ratnog djetinjstva

Dženeta iz Bosne i Hercegovine osvrnula se na trenutno stanje u svijetu: 

„Jako je teško govoriti o miru danas. Ratovi i genocidi dešavaju se svuda oko nas. Živimo normalnim životima i zaboravljamo mnoge ljude koji se trenutno bore da ostanu živi. Mir i ljubav su posljednje iskrene stvari pomoću kojih možemo pronaći snagu na ovom svijetu.”

Ova razmišljanja iz dnevnika u našoj kolekciji i s radionice „Glasovi mira”, podsjećaju nas da mir nije samo odsustvo rata, već univerzalna vrijednost koju kroz generacije nose oni koji su pretrpjeli njegov gubitak. Mir je ključan za zaštitu prava i sloboda koje svi zaslužujemo i pripada svima, svugdje.