Razmatranje mogućnosti buduće saradnje

Tokom sastanka istaknuta je snažna povezanost misija Muzeja i Ureda specijalne predstavnice, a razgovarano je i o nekoliko mogućih pravaca buduće saradnje. Muzej ratnog djetinjstva već je dao doprinos globalnoj kampanji Ureda pod nazivom “Dokaži da je važno” (“Prove It Matters”).

“Globalno prisustvo Muzeja ratnog djetinjstva, posebno kroz izložbe na važnim lokacijama širom svijeta, direktno podržava i doprinosi ostvarivanju misije i mandata našeg Ureda. Muzej je izuzetno važan alat za podizanje svijesti o posljedicama oružanih sukoba po djecu”, izjavila je Frazier.

“Saradnja s Ujedinjenim nacijama ostaje jedan od ključnih prioriteta Muzeja ratnog djetinjstva. Naša misija blisko je povezana s misijom Ureda specijalne predstavnice i radujemo se budućoj saradnji na produbljivanju razumijevanja posljedica rata po djecu širom svijeta”, izjavio je Halilović.

Obje strane izrazile su interes za nastavak dijaloga i razmatranje mogućnosti realizacije zajedničkih inicijativa.

Konferencija je održana u organizaciji Međunarodnog komiteta za etičke dileme Međunarodnog vijeća muzeja (ICOM ICEthics), u partnerstvu s Muzejom ratnog djetinjstva, a okupila je muzejske stručnjake, istraživače i stručnjake iz oblasti kulturnog naslijeđa iz cijelog svijeta.

Uloga muzeja u postkonfliktnim društvima

Ovo okupljanje je obuhvatilo teme poput međugeneracijske traume i porodičnog sjećanja, očuvanja i interpretacije teškog naslijeđa, uključivanja zajednica, digitalnih arhiva, suprotstavljenih historijskih narativa i etičke odgovornosti muzeja u postkonfliktnim društvima.

Muzej ratnog djetinjstva predstavio je i svoj rad kroz izlaganje “Breaking the Silence: Family Memory, Testimony, and Narrative Reconstruction at the War Childhood Museum” (Prekidanje šutnje: Porodično sjećanje, svjedočenje i rekonstrukcija narativa u Muzeju ratnog djetinjstva), čije su autorice Maida Salkanović, menadžerica komunikacija Muzeja, i Emina Zoletić, doktorantica Univerziteta u Varšavi i dobitnica stipendije “Lejla Hairlahović-Hušić” Muzeja ratnog djetinjstva.

Izlaganje je istražilo kako pristup Muzeja prikupljanju ličnih predmeta i svjedočanstava može potaknuti razgovore o ratu unutar porodica, omogućavajući učesnicima da se osvrnu na ranije neizgovorena iskustva i rekonstruiraju porodična sjećanja.

Prijem u organizaciji Ambasade Republike Poljske

U večernjim satima 27. oktobra, Ambasada Republike Poljske u Bosni i Hercegovini organizovala je prijem za učesnike konferencije u Europe Houseu u Sarajevu, pružajući priliku za nastavak razgovora i jačanje međunarodne saradnje.

Obraćajući se prisutnima, Marcin Czapliński, otpravnik poslova Ambasade Republike Poljske u Bosni i Hercegovini, naglasio je važnost sjećanja i dijaloga za izgradnju trajnog mira.

“Naučili smo da trajni mir zahtijeva i očuvanje sjećanja i spremnost da se suočimo s teškim poglavljima prošlosti”, poručio je Czapliński.

Sarajevo kao mjesto dijaloga o miru i sjećanju

Dr. Lina G. Tahan, predsjednica ICOM ICEthics navela je da je željela da se konferencija održi u Sarajevu zbog historije ovog grada, ali i zato što Muzej ratnog djetinjstva za nju ima posebno lično značenje. 

“Budući da sam i sama podijelila svoju priču s Muzejom, osjećam posebnu povezanost s njegovim radom i porukom koju prenosi: mir je krhak i nikada ga ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. U vremenu kada se širom svijeta vode brojni sukobi, Sarajevo mi se činilo kao pravo mjesto da se okupimo i razgovaramo o tome kako možemo graditi i obnavljati mir. Mislim da su ovakvi razgovori danas posebno važni”, rekla je dr. Tahan.

Svoj radni dan započele su u kancelariji Muzeja. Tu su upoznale članice programskog tima i saznale više o radu Muzeja, od prikupljanja predmeta i rada s arhivom do osmišljavanja programa i komunikacije s publikom.

Jedan od dnevnih zadataka bio je ponuditi ideje o tome kako platformu Furaj mir približiti svojoj generaciji. 

Njihove ideje i zapažanja pružile su nam dodatni uvid u to kako mladi danas komuniciraju, šta im je važno i kako ih možemo uključiti u razgovore o miru.

Upoznati Muzej iz druge perspektive

Nakon jutra provedenog u kancelariji, posjetile su postavku Muzeja ratnog djetinjstva i upoznale se s radom muzejskih vodiča. S našim vodičima Kenanom i Hananom su razgovarale o svakodnevnim zadacima, radu s posjetiocima i iskustvima koja donose susreti s ljudima različitih generacija te različitih dijelova svijeta.

Za Tajru je ovaj dan donio mnogo više od prilike da upozna radno okruženje.

“Plan mi je bio da samo propustim jedan dan škole i da ne radim test iz fizike, ali sam na kraju naučila nešto puno bitnije, a to je kako graditi mir”, zaključuje ona. 

Istakla je da joj je ovo iskustvo omogućilo da osjeti kako izgleda rad s ljudima i stekne bolju predstavu o svakodnevici zaposlenih u Muzeju. Posebno joj se svidjela atmosfera, zbog koje bi se rado vratila.

Amila je također bila iznenađena time koliko joj se svidjelo iskustvo rada u Muzeju. Posebno joj je značila prilika da razgovara sa zaposlenima i razmijeni iskustva.

“Stupili smo u konverzaciju i s ljudima iz raznih dijelova svijeta koji su došli u posjetu Muzeju. Dan je prošao brzo i definitivno bih ponovila ovo iskustvo.“

Učenje koje se nastavlja i izvan učionice

Socijalni dan srednjoškolcima i srednjoškolkama pruža priliku da jedan dan provedu na radnom mjestu, upoznaju različite profesije i steknu iskustva izvan učionice. Istovremeno, organizacijama koje ih ugoste omogućava da čuju kako mladi razmišljaju, šta ih zanima i kako vide svijet oko sebe.

Posebno nam je drago što su naše gošće dio dana posvetile razmišljanju o tome kako izgradnju mira približiti svojoj generaciji. Njihova zapažanja podsjećaju nas koliko je važno mladima otvoriti prostor da aktivno učestvuju i u njihovom oblikovanju.

Poslodavci koji tokom Socijalnog dana ugoste srednjoškolce i srednjoškolke uplaćuju njihove dnevnice u Fond Socijalnog dana. Sredstva iz Fonda koriste se za podršku mladima u pokretanju inicijativa i rješavanju problema koje prepoznaju u svojim zajednicama.

Kakvi su Vaši utisci nakon posjete izložbi?

Nešto može biti jednostavno, a istovremeno izuzetno snažno. Jednostavnost ima veliku moć. Izložba je predstavljena na vrlo jednostavan i neposredan način, a sami eksponati su predmeti iz svakodnevnog života s kojima se svako od nas može poistovjetiti.

Ipak, oni nose izuzetno snažnu poruku jer su za ovu djecu imali simbolično značenje tokom jednog izuzetno teškog perioda njihovih života. Upravo svojom jednostavnošću, ovi predmeti pričaju snažne priče. Taj kontrast između jednostavnosti predmeta i snage poruka koje prenose ostavio je na mene najveći utisak tokom posjete.

Da li Vas je nešto posebno iznenadilo tokom posjete?

Ne bih izdvojio ništa posebno. Neki od predmeta podsjetili su me na uspomene iz vlastitog djetinjstva. Imao sam veliku sreću što sam odrastao u zemlji koja posljednjih decenija nije iskusila nasilne sukobe.

Ovi predmeti probudili su u meni sjećanja na djetinjstvo, ali su me istovremeno naveli da razmislim o tome koliko sam bio sretan što sam odrastao u okolnostima toliko drugačijim od onih u kojima su odrastala djeca koja su proživjela rat ovdje, u Bosni i Hercegovini.

Prema Vašem mišljenju, kakav je značaj inicijativa poput Muzeja ratnog djetinjstva, kako na globalnom tako i na lokalnom nivou?

Ovdje govorimo o djeci. Kao ambasador Švicarske, predstavljam zemlju koja se snažno zalaže za poštivanje i zaštitu međunarodnog prava, posebno danas. Ali ovo nadilazi pitanje međunarodnog prava. Ovdje je riječ o djeci širom svijeta.

Kroz historiju, čak i u srednjem vijeku, postojalo je razumijevanje da djeca i druge ranjive osobe trebaju biti zaštićene tokom sukoba. Odavno postoji svijest o tome da djeca ne smiju biti mete u ratu.

Na svima nama je da se zauzmemo za njihovu zaštitu, jer govorimo o djeci, bez obzira na to gdje žive.

Intervju je uređen i skraćen radi jasnoće.

Pročitajte više o našim aktivnostima tokom ovog mjeseca:

Edukativni programi i posjete

Tokom septembra ugostili smo edukativne grupe i posjetitelje iz različitih gradova Bosne i Hercegovine, kao i iz Francuske, Japana, Nizozemske, Njemačke, Švicarske, Švedske i Sjedinjenih Američkih Država.

Posebno nam je bilo drago ponovo ugostiti grupu iz ukrajinske nevladine organizacije STAN, čiji su članovi nakon prethodne posjete ponovo obišli Muzej i razgovarali s našom koordinatoricom obrazovnog programa i glavnom edukatoricom Merimom Ražanicom.

Međunarodna istraživanja i dokumentovanje

U septembru je Muzej ratnog djetinjstva Ukrajina najavio dvije nove saradnje s ciljem jačanja rada na dokumentovanju iskustava djetinjstva tokom rusko-ukrajinskog rata: partnerstvo s Ukrajinskim ratnim arhivom (Ukraine War Archive)i novu inicijativu dokumentovanja u okviru projekta “Ljudi budućnosti” (People of the Future).

Muzej je također završio istraživački i dokumentacijski projekt u Kolumbiji, realizovan u saradnji s istraživačem Louisom Monroyem Santanderom. Kroz projekt smo prikupili lične priče i predmete koji svjedoče o iskustvima djetinjstva obilježenog višedecenijskim oružanim sukobom u Kolumbiji. U intervjuu povodom završetka istraživanja, Monroy je govorio o pričama s kojima se susreo i dugoročnim posljedicama sukoba na živote ljudi.

Monroy je također predstavio proces dokumentovanja Muzeja ratnog djetinjstva na Univerzitetu Javeriana u Bogoti, gdje je sa studentima, nastavnicima i stručnjacima podijelio fotografije i priče prikupljene tokom istraživanja.

U Nizozemskoj je Muzej pokrenuo novu inicijativu prikupljanja ličnih priča osoba koje su doživjele rat kao djeca, a danas žive u toj zemlji. Inicijativa poziva na učešće pripadnike različitih generacija i zajednica, uključujući osobe čija su djetinjstva obilježena Drugim svjetskim ratom i sukobima u Bosni i Hercegovini, Siriji, Afganistanu, Iraku i Ukrajini. Prikupljene priče postat će dio međunarodne kolekcije Muzeja i doprinijeti široj inicijativi predstavljanja rada MRD-a kroz veliku izložbu u Hagu.

Povodom Međunarodnog dana univerzalnog pristupa informacijama, 28. septembra, Andrii Borutia, istraživač i koordinator javnih programa Muzeja ratnog djetinjstva Ukrajina, osvrnuo se na stanje ukrajinskih arhiva i otvorenih podataka, naglašavajući njihov značaj za očuvanje sjećanja tokom rata. Pročitajte njegov tekst (UKRAJINSKI).

Izložbe i međunarodni projekti

U septembru je izložba “Nekad se zakuha”, koju su kreirali mladi iz Prnjavora, predstavljena u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u okviru PitchWise festivala.

Izložba je nastala u okviru mirovnog programa “Furaj mir”, uz podršku i mentorstvo Muzeja ratnog djetinjstva, a istražuje iskustva raseljenih i izbjeglih osoba koje danas žive u Prnjavoru. Kroz hranu i svakodnevna iskustva, izložba otvara pitanja preživljavanja, brige, raseljavanja i ponovnog stvaranja osjećaja doma. Nakon predstavljanja u Prnjavoru i Novom Pazaru, izložba je stigla i pred sarajevsku publiku.

Septembar je obilježio i završetak dvogodišnjeg projekta texTALES, sufinansiranog sredstvima Evropske unije kroz program Kreativna Evropa. Projekt je okupio partnere i učesnike iz Italije, Francuske i Grčke kako bi istražili na koji način moda, tekstilni dizajn i pripovijedanje mogu doprinijeti razbijanju stereotipa o migracijama i promovisanju inkluzije.

Saradnja je rezultirala projektom Handle With Care, putujućom izložbom i modnom kolekcijom oblikovanom kroz lična iskustva migracija i pripadanja. Pogledajte završni video koji dokumentuje kreativni proces projekta texTALES, od priča učesnika i zajedničkih radionica do izložbi širom Evrope.

Izgradnja mira i obrazovanje

Povodom Međunarodnog dana mira, 21. septembra, Muzej ratnog djetinjstva organizovao je radionicu teatra slika “Govor tijela – jezik podrške” s 15 učenika devetog razreda Osnovne škole “Mula Mustafa Bašeskija” u Sarajevu.

Kroz pokret i kreativno izražavanje učenici su istraživali načine iskazivanja empatije i solidarnosti s djecom pogođenom oružanim sukobima. Zajedno su osmislili kratku predstavu o svijetu bez sukoba i koracima koje možemo poduzeti kako bismo ga izgradili. Pogledajte video s radionice.

Naša koordinatorica obrazovnog programa i glavna edukatorica Merima Ražanica učestvovala je na panelu “Učionice za mir – od obrazovne politike do prakse u učionici” u okviru foruma “Rat je tema. Obrazovanje je svrha.”, koji je organizovao BIRN Bosna i Hercegovina. Diskusija je bila posvećena ulozi obrazovanja u izgradnji mira i primjeni principa mirovnog obrazovanja u nastavnoj praksi.

Tim Muzeja ratnog djetinjstva Ukrajina također je 19. septembra učestvovao na Forumu knjige “Vidsich” u Žitomiru. Svitlana Osipchuk, programska direktorica MRD-a Ukrajina, govorila je na panelu “Dostojanstvo počinje u djetinjstvu” o važnosti očuvanja raznolikih iskustava djece tokom rata i izbjegavanja pojednostavljenih narativa.

Na istom događaju Nataliia Ponezha, koautorica edukativno-metodičkih materijala Muzeja Kako razgovarati s djecom o sjećanju: Primjena metode učenja zasnovanog na predmetima, održala je praktični seminar na kojem su se učesnici upoznali s ovom metodom i mogućnostima njene primjene u učionicama i radu sa zajednicama.

Institucionalna saradnja i aktivnosti u zajednici

U septembru je Muzej ratnog djetinjstva organizovao prijem s članovima svog Globalnog savjetodavnog odbora i Američkom trgovačkom komorom u Bosni i Hercegovini (AmCham BiH). Događaj je okupio predstavnike poslovne i diplomatske zajednice, pružajući priliku za jačanje saradnje i razmjenu ideja o podršci radu Muzeja. Pogledajte atmosferu s prijema.

Naša menadžerica izložbi Ivana Roso učestvovala je na šestom izdanju Sarajevo Creative Meet, održanom pod temom “Grad kao pozornica”. U okviru panela “Kulturne institucije kao kreativna infrastruktura” govorila je o ulozi muzeja i drugih kulturnih institucija u podršci savremenim umjetničkim praksama, obrazovanju, uključivanju zajednice i razvoju kreativnog ekosistema Sarajeva.

Članovi tima Muzeja ratnog djetinjstva također su učestvovali u Trci za ozdravljenje (Race for the Cure), pružajući podršku osobama pogođenim rakom dojke i njihovim porodicama.

Medijski izvještaji

Muzej ratnog djetinjstva i tokom septembra bio je prisutan u međunarodnim i regionalnim medijima. U nastavku izdvajamo dio medijskih sadržaja objavljenih tokom proteklog mjeseca:

• Teret sjećanja: Kako muzeji pristupaju prikazivanju prošlosti | Balkan Diskurs – Balkan Diskurs
• Mladi širom Bosne i Hercegovine pokazuju kako se gradi mir – Asocijacija srednjoškolaca u BiH – ASuBiH
• War Childhood Museum – Deutsche Welle / DW Travel (VIDEO) (ENGLESKI)
• Growing Up in War: Memory Becomes Peacebuilding – IJAB (ENGLESKI)

Pristupanjem Globalnom WPS–HA kompaktu, Muzej ratnog djetinjstva pridružio se organizacijama i institucijama koje kroz svoj rad doprinose jačanju uloge žena i djevojčica u izgradnji mira i sigurnosti. Muzej se ovoj inicijativi pridružio nakon što je Bosna i Hercegovina u decembru 2025. godine postala prva zemlja Zapadnog Balkana koja joj je pristupila.

Tokom događaja predstavljeni su rad Muzeja ratnog djetinjstva i njegov doprinos dokumentovanju iskustava djece pogođene ratom, s posebnim naglaskom na važnost uključivanja djevojčica i mladih žena u razgovore o miru i sigurnosti.

Pristupanjem Kompaktu Muzej se obavezao da će njegove ciljeve integrisati u postojeće istraživačke, izložbene i obrazovne aktivnosti. To uključuje i jačanje dokumentovanja i predstavljanja iskustava žena i djevojčica pogođenih ratom, otvaranje prostora za razgovor o rodnim aspektima ratnih iskustava i izgradnje mira te stvaranje prilika da djevojčice i mlade žene aktivno učestvuju u oblikovanju razgovora o miru i sigurnosti.

Kroz svoje programe i međunarodna partnerstva Muzej će nastaviti raditi na tome da se glasovi onih koji su odrastali u ratu čuju i uvažavaju, uključujući i glasove djevojčica i mladih žena čije su perspektive važne za razumijevanje posljedica sukoba i izgradnju održivog mira.

Više informacija o Globalnom WPS–HA kompaktu dostupno je na wpshacompact.org.

U okviru svog međunarodnog istraživačkog i dokumentacijskog rada, Muzej ratnog djetinjstva sarađivao je s istraživačem Louisom Monroyem Santanderom na prikupljanju predmeta i ličnih priča ljudi čija su djetinjstva obilježena sukobom. Kroz ove predmete i svjedočenja, njihova individualna iskustva postaju dio rastuće međunarodne kolekcije MRD-a koja dokumentuje šta znači odrastati u ratu.

S Louisom smo razgovarali o pričama s kojima se susretao tokom terenskog rada, predmetima koje su ljudi odlučili sačuvati te o tome šta nam dokumentovanje iskustava iz djetinjstva može otkriti o ratu i njegovim dugoročnim posljedicama.

Šta ti je tokom terenskog rada za Muzej ratnog djetinjstva ostalo u najsnažnijem sjećanju iz priča koje su ljudi podijelili o svom djetinjstvu?

Najviše mi je ostalo u sjećanju to koliko posljedice rata često traju dugo nakon završetka djetinjstva. Mnogi ljudi s kojima smo razgovarali doživjeli su nasilje ili raseljavanje dok su bili djeca, ali su ta iskustva nastavila na različite načine oblikovati njihove živote i tokom odrastanja.

Priče se međusobno veoma razlikuju, ali mnoge govore o potrebi za stalnim prilagođavanjem – raseljavanju, nesigurnosti, diskriminaciji ili gubitku ljudi i mjesta koji su im bili važni.

Istovremeno, ovo nisu samo priče o onome što se ljudima dogodilo. Neki od učesnika i učesnica kasnije su postali aktivisti za ljudska prava i mir ili lideri u svojim zajednicama. Dokumentovati njihova iskustva iz djetinjstva zato znači dokumentovati i ono što su iz tih iskustava ponijeli sa sobom u odrasli život i šta su odlučili učiniti s njima.

Muzej ratnog djetinjstva dokumentuje lična iskustva kroz predmete i priče koje ih prate. Šta ti je ovaj pristup otkrio tokom rada u Kolumbiji?

Predmeti nas mogu veoma približiti nečijem ličnom iskustvu. Veliki historijski događaji ponekad mogu djelovati apstraktno, ali nam predmet omogućava da vidimo šta su ti događaji značili u svakodnevnom životu jedne osobe.

Priče koje smo prikupili dolaze iz veoma različitih dijelova Kolumbije – iz gradova, manjih mjesta i ruralnih zajednica – i od ljudi čija su iskustva iz djetinjstva bila veoma različita. Njihovi predmeti i priče govore o raseljavanju, odvajanju od porodice, nesigurnosti i drugim posljedicama sukoba, ali i o sjećanjima na dom, porodičnim odnosima i načinima na koje su se ljudi prilagođavali teškim okolnostima.

Posmatranje sukoba kroz iskustva iz djetinjstva skreće pažnju i na ono što može izostati iz širih historijskih prikaza: čega se dijete sjeća, čega se plašilo, šta mu je bilo važno, šta je ponijelo sa sobom i šta je odlučilo sačuvati mnogo godina kasnije.

Da li je rad s ličnim predmetima na neki način promijenio tvoje razumijevanje priča koje si dokumentovao?

Rad s predmetima čini cijeli proces veoma ličnim. Neki predmet drugoj osobi može izgledati sasvim obično, ali za osobu koja ga je sačuvala može sadržavati cijelu priču.

Tokom procesa dokumentovanja nismo samo pitali ljude šta im se dogodilo. Pitali smo ih i zašto im je određeni predmet važan, kakva sjećanja nosi i zašto su ga čuvali toliko godina.

To stvara drugačiji način razgovora o ratu. Umjesto da počnemo od oružanih grupa, političkih događaja ili statistika, počinjemo od nečijeg ličnog iskustva. Predmet tako postaje put do tog sjećanja.

Šta za tebe znači to što ove priče iz Kolumbije postaju dio međunarodne kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva?

To znači da se individualna iskustva iz Kolumbije predstavljaju zajedno s iskustvima ratnog djetinjstva iz drugih dijelova svijeta. Sukobi mogu biti veoma različiti, ali neka iskustva odrastanja u ratu mogu se povezati preko granica, zemalja i generacija.

Za mene je ovo bio i profesionalan i emotivan proces. Slušanje ovih priča i dokumentovanje predmeta povezanih s njima navelo me da duboko razmišljam o tome kako nasilje utiče na ljude ne samo dok sukob traje nego i tokom cijelog njihovog života.

Važno je sačuvati ova iskustva jer nam pružaju nešto što statistike i historijski prikazi sami ne mogu prenijeti. Omogućavaju ljudima da se susretnu s ratom kroz sjećanja onih koji su ga doživjeli kao djeca.

Uključivanjem ovih priča u kolekciju Muzeja ratnog djetinjstva one postaju dio šireg zapisa o djetinjstvu u ratu – zapisa koji čuva posebnosti različitih sukoba, ali istovremeno stvara prostor za prepoznavanje iskustava koja mogu biti zajednička ljudima iz različitih dijelova svijeta.

Za djecu koja odrastaju tokom rata i sukoba, sjećanja na školu često su isprepletena s neizvjesnošću i prekidima svakodnevnog života. Ipak, u tim sjećanjima ostaju i učitelji koji su pružali podršku, stvarali trenutke normalnosti, prenosili znanje u izuzetno teškim okolnostima ili jednostavno bili prisutni u vremenu kada se toliko toga mijenjalo.

U kolekciji Muzeja ratnog djetinjstva nalaze se brojne priče u kojima učitelji zauzimaju posebno mjesto – ponekad su u središtu sjećanja, a ponekad dio naizgled malog trenutka koji je dijete zapamtilo godinama.

Povodom Svjetskog dana učitelja dijelimo neke od tih priča i prisjećamo se nastavnika koji su postali važan dio djetinjstava obilježenih ratom.

Ispraćaj

Nastava osnovne škole Skender Kulenović, gdje sam pohađala drugi razred, održavala se u neuslovnom prostoru jedne stambene zgrade koji je naša učiteljica Elvedina Fazlić silnim naporima učinila najljepšom učionicom koju smo mogli zamisliti.

Ova fotografija nastala je 1995. godine, ispred ulaza u kojem se održavala nastava. Učiteljica i drugovi i drugarice iz razreda su me ovom fotografijom i simboličnim pismom ispratili u drugu školu i drugi dio grada.

Azra, r. 1987.

Bosna i Hercegovina

Prva, crvena knjižica

Kada je počeo rat, “prisilno” sam završila prvi razred osnovne škole. Kao prava “štreberica”, naravno, imala sam sve petice i pohvalu Nastavničkog vijeća u svojoj lijepoj crvenoj knjižici. Raspust je prošao, a rat je još uvijek trajao. U drugi razred sam krenula u improviziranoj učionici u nekom bivšem bilijar-klubu. Improvizirana škola, učionice – i improvizirana, papirna knjižica. Na kraju godine sam hodala sa svojom lijepom crvenom knjižicom i molila da mi u nju upišu ocjene, ali to nije bilo moguće! Dobili smo male, tužne, papirne knjižice koje izgledaju kao iskinuta dvolisnica iz moje prave knjižice! To se nastavilo i u trećem, četvrtom, petom razredu. Iako je škola imala svoju “zvaničnu” knjižicu, ja sam svojim “švrakopisom” nastavila upisivati ocjene u svoju pravu, crvenu knjižicu, kako bi sve bilo na jednom mjestu. Držalo me je to do četvrtog razreda. Pošto sam u međuvremenu izgubila knjižicu za drugi razred, moja crvena, prava knjižica čuva uspomenu na jedinu zaključnu četvorku koju sam imala u osam godina školovanja. Drugi razred, improvizirana učionica, učitelj me pita tablicu množenja: “Koliko je 9×9?” Kažem “89”, pa ispravljam na “87”, i na kraju na “81”. Već je bilo kasno. “Sjedi, četiri!”

Merima, r. 1984.

Bosna i Hercegovina

Čudotvorna medaljica

U šestom razredu nastavnica historije nam je ispričala priču o ukazanju Djevice Marije sestri Katarini Labouré u Parizu. Djevica je Katarini dala jasne upute kako da iskuje medaljicu i rekla joj da će svako ko je nosi oko vrata biti zaštićen. U to vrijeme moj rodni grad Bejrut bio je zahvaćen građanskim ratom. 

Vjerujući u zaštitničku moć medaljice, došla sam kući i zamolila mamu da i meni nabavi jednu. Na kraju je našla ovu srebrenu verziju i poklonila mi je. Od tada sam je stalno nosila. Bila je uz mene tokom brojnih odlazaka u skloništa, propuštenih školskih dana i izgubljenih tinejdžerskih iskustava. 

Kroz godine sam mnogim prijateljima, prijateljicama i članovima porodice poklonila čudotvorne medaljice. Ovu prvu sam sačuvala kao simbol vjere, nade i otpornosti, a sada je svoj novi dom pronašla u Muzeju ratnog djetinjstva. 

Lina, r. 1976.

Liban

Pohvala

Za vrijeme jakog granatiranja, komšija nas je odveo u svoju kuću. Tu smo ostali dva dana. Nakon toga smo se preselili u djedovu kuću u kampu u Libanu. Sada živimo u šatoru.

Ovo je prva Pohvala koju sam ikada primila. Dobila sam je nakon završetka polugodišta jer sam imala dobre ocjene. Mnogo mi znači. Moj mlađi brat ju je poderao. Kada sam rekla učiteljici šta se desilo, dala mi je novu Pohvalu. Sviđaju mi se nastavnici u školi jer su ni, a i škola je jako šarena.

Kada god mi je trebalo da se na trenutak osjetim ponosnom ili da ohrabrim sebe da uradim nešto teško, samo bih izvadila ovu Pohvalu iz ladice i pogledala je. Ona bi mi dala snagu.

Maha, r. 2004

Sirija

Najmlađa polaznica Centra za strane jezike

Ni tokom rata nismo propuštali školu. Za vrijeme jednog od školskih časova granata je pala u blizini naše učionice. Geleri su polupali prozore, raspršeno staklo su zaustavile zavjese, a ispisana tabla bila je izbušena gelerima. Mi djeca smo spustili glave na stolove i nepomično čekali. Kada se prašina slegla, profesorica je samo rekla: “Prošlo je, nastavljamo!” Uzela je kredu, obrisala gelerima izbušenu tablu i nastavila pisati.

Pored škole, imali smo i vannastavne aktivnosti. Ja sam tako sa dvanaest godina postala najmlađa polaznica sarajevskog Centra za strane jezike na Obali. Bio je to najstariji centar za učenje stranih jezika, koji je nastavio raditi i tokom rata. Zahvaljujući tom kursu i velikom afinitetu prema jezicima, danas radim kao freelance prevoditeljica engleskog jezika.

Naida, r. 1981.

Bosna i Hercegovina

Pročitajte više o našim aktivnostima tokom ovog mjeseca:

Edukativni programi i posjete

Tokom augusta ugostili smo edukativne grupe i posjetitelje iz različitih gradova Bosne i Hercegovine, kao i iz Italije, zemalja Zapadnog Balkana, Grčke, Sjedinjenih Američkih Država i Ukrajine.

Muzej je ugostio i ambasadora Ukrajine u Bosni i Hercegovini Volodimira Bačinskog, koji se susreo s osnivačem i generalnim direktorom MRD-a Jasminkom Halilovićem. Tokom posjete razgovarali su o radu Muzeja u Ukrajini, gdje je MRD aktivan od 2018. godine i gdje je prikupio više od 1.000 svjedočanstava djece i mladih koja dokumentuju njihova iskustva prije i nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.

Istraživanje i dokumentovanje

U augustu smo predstavili više informacija o istraživanju i dokumentovanju ratnog djetinjstva u Kolumbiji, koje je Muzej započeo početkom ovog ljeta u okviru svojih nastojanja da dokumentuje i sačuva iskustva djetinjstva obilježenog oružanim sukobima širom svijeta.

Istraživanje provodi Louis Monroy, istraživački saradnik MRD-a i univerzitetski predavač u Kolumbiji čiji je rad usmjeren na međunarodne odnose, izgradnju mira i tranzicijsku pravdu.

Kroz ovaj projekt MRD prikuplja lične priče i predmete koji svjedoče o iskustvima djetinjstva od 1948. godine do danas, obuhvatajući različite periode višedecenijskog oružanog sukoba u Kolumbiji. Projekt proširuje međunarodnu kolekciju Muzeja i doprinosi očuvanju različitih iskustava djetinjstva obilježenog ratom u različitim historijskim i geografskim kontekstima.

Izgradnja mira i obrazovanje

U augustu smo se osvrnuli na „Kreativnost za mir“, dvogodišnji program kroz koji su nastavnici i učenici širom Bosne i Hercegovine koristili kreativne pristupe kako bi promovirali mir u svojim školama i zajednicama. Podijelili smo trenutke sa završnog događaja programa i prisjetili se iskustava i veza izgrađenih tokom zajedničkog rada.

Također smo razgovarali s Vernesom Manov, nastavnicom iz Donjeg Vakufa koja je sa svojim učenicima proširila aktivnosti programa – od osnivanja školskog muzeja do organizovanja humanitarnih inicijativa u svojoj zajednici.

Međunarodni projekti

U augustu je završen dvogodišnji projekt texTALES, sufinansiran sredstvima Evropske unije kroz program Kreativna Evropa. Okupljajući partnere i učesnike iz Italije, Francuske i Grčke, projekt je istraživao kako moda, tekstilni dizajn i participativno pripovijedanje mogu doprinijeti razbijanju stereotipa o migracijama te stvaranju prostora za dijalog i inkluziju.

Saradnja je rezultirala projektom Handle With Care, putujućom izložbom i modnom kolekcijom oblikovanom kroz lična iskustva učesnika o migracijama, pripadanju, raseljavanju i domu. Pogledajte završni video koji prati dvogodišnji put projekta texTALES, od ličnih priča i kreativnog rada u radionicama društvenog krojenja do saradnje evropskih partnera i izložbi širom Evrope.

Priče iz naše kolekcije

U augustu smo pokrenuli Priču mjeseca, novu mjesečnu rubriku u kojoj predstavljamo jedan predmet i ličnu priču koja stoji iza njega iz kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva.

U prvom izdanju rubrike podijelili smo Lilianinu priču iz Gaze. Prije nego što je napustila svoj dom, posljednji put je s prijateljicama otišla na more i sakupila školjke – mali predmet koji čuva sjećanje na jedno mjesto i trenutak prije raseljavanja.

Kroz ovu rubriku nastavit ćemo publici približavati pojedinačne priče iz kolekcije Muzeja, koja obuhvata više od 7.000 priča i predmeta koji dokumentuju iskustva djetinjstva iz 22 oružana sukoba širom svijeta.

Obilježavanje važnih datuma

Povodom Svjetskog dana humanitarnog rada, 19. augusta, predstavili smo priče iz kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva koje pokazuju kakvu ulogu humanitarna pomoć može imati tokom rata te kako djeca je doživljavaju i pamte.

Obilježili smo i 34 godine od spaljivanja sarajevske Vijećnice, koja je zapaljena u noći između 25. i 26. augusta 1992. godine, kada se u njoj nalazila Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine. U požaru je izgubljeno oko dva miliona knjiga i druge bibliotečke građe.

Među predmetima koji se čuvaju u kolekciji Muzeja ratnog djetinjstva nalazi se i knjiga koja je preživjela tu noć, a koju je iz zapaljene biblioteke spasila naša donatorica Alma. Prisjetili smo se Almine priče i priče o knjizi koju je spasila, a koja je decenijama kasnije postala dio kolekcije Muzeja.

Muzej u medijima

Muzej ratnog djetinjstva i tokom augusta bio je prisutan u međunarodnim medijima. U nastavku izdvajamo dio medijskih sadržaja objavljenih tokom proteklog mjeseca:

• Sarajevo, the Museum Preserving Children’s War Memories – Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa (ENGLESKI)
• War Childhood Museum – Deutsche Welle / DW Travel (VIDEO, ENGLESKI)

Izložba je nastala u okviru mirovnog programa ”Furaj mir”, kroz koji su mladi dobili priliku da istraže teme važne za svoje lokalne zajednice. Grupa iz Prnjavora odlučila se baviti iskustvima raseljenih i izbjeglih osoba koje danas žive u ovom gradu, postavljajući pitanje čija iskustva pamtimo kada govorimo o prošlosti jedne zajednice, a čija ostaju na marginama.

Tokom istraživanja posebno su se izdvojila svjedočenja žena, koje čine gotovo devedeset posto sagovornika. Njihove priče govore o napuštanju doma, brizi za porodicu, prilagođavanju i pokušajima ponovnog uspostavljanja svakodnevnog života. Kroz proces rada na prikupljenim svjedočenjima, u fokus izložbe došla je hrana kao dio te svakodnevice – kuhanje, briga i snalaženje u okolnostima u kojima je izbor ograničen.

U samom nazivu ”Nekad se zakuha” susreću se dva značenja: ono koje pripada kuhinji i ono koje najavljuje napetost, sukob i prekid. Izložba tako povezuje velike historijske događaje sa svakodnevnim radnjama kroz koje ih ljudi proživljavaju.

”Nekad se zakuha” prvi put je otvorena u aprilu 2026. godine u Zavičajnom muzeju u Prnjavoru, a u junu je predstavljena i na Mikser festivalu u Novom Pazaru, Srbija. Gostovanjem u Historijskom muzeju BiH izložba nastavlja svoj put i otvara prostor da iskustva zabilježena kroz lokalno istraživanje postanu dio šireg razgovora o ratu i poraću, raseljavanju, pripadanju i svakodnevnom životu.