Realizovana u saradnji s Rondine International Peace Labom, izložba je okupila lične predmete, svjedočanstva i priče osoba koje su iskusile rat, stvarajući prostor za promišljanje o djetinjstvu, sjećanju, otpornosti i izgradnji mira.

Pored predmeta iz kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva, izložba je predstavila i priče te lične predmete učesnika i učesnica međunarodnih programa mirovnog obrazovanja organizacije Rondine, ističući iskustva iz različitih zemalja i društvenih konteksta.

Prekidanje lanca mržnje

Govoreći o značaju ove saradnje, Franco Vaccari, osnivač i predsjednik organizacije Rondine Cittadella della Pace, rekao je:

“Ovo je iskustvo koje prekida lanac mržnje.”

Amina Šurković, koordinatorica Arhiva Muzeja ratnog djetinjstva, naglasila je važnost ličnih svjedočanstava:

”Pravi fokus ove izložbe su priče: priče ispričane iz različitih perspektiva i koje dolaze iz različitih dijelova svijeta, pomažući nam da razumijemo kako rat utiče na živote ljudi, a prije svega na živote djece.”

Kroz predmete, priče, video svjedočanstva i multimedijalne sadržaje, izložba “Prekinuto djetinjstvo” pozvala je posjetioce da promišljaju o zaštiti djece pogođene sukobima te o važnosti izgradnje mira kroz razumijevanje i dijalog.

Grant dodjeljuje kompanija Unity, čija tehnologija pokreće neke od najpopularnijih videoigara i interaktivnih iskustava na svijetu. Igra „Odrastali smo u ratu“ također se razvija koristeći Unity engine

Igra je odabrana među više od 515 prijava pristiglih iz cijelog svijeta, čime se našla među samo deset projekata koji su ove godine dobili podršku. Kroz fond Unity Charitable Fund dodijeljeno je ukupno 600.000 američkih dolara projektima koji se bave važnim globalnim izazovima u skladu s Ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih nacija.

Zasnovana na ličnim pričama

Zasnovana na stvarnim pričama iz kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva, “Odrasli smo u ratu” se bavi iskustvima djece koja su odrastala tokom rata u Bosni i Hercegovini i Ukrajini. Igra se fokusira na načine na koje djeca prolaze kroz ratna iskustva uz pomoć mašte, otpornosti i nade. Trenutno je u razvoju, a njeno objavljivanje planirano je za 2027. godinu.

Objašnjavajući zašto je projekat odabran, predstavnici Unityja istakli su njegovu jedinstvenu perspektivu:

“Ova igra donosi perspektivu djece i stavlja fokus na nešto drugačije – na otpor, otpornost i nadu.”

Potencijal za razvijanje empatije

Lukáš Kolek, direktor studija Charles Games, rekao je da ova nagrada predstavlja značajno priznanje za projekat i njegovu misiju.

“Ovo je prestižno priznanje”, rekao je Kolek. “Ideja granta Unity for Humanity jeste podržati projekte koji čine nešto dobro za svijet i, u idealnom slučaju, su zasnovani na dokazima.”

Grant je dodijeljen kao priznanje potencijalu igre da pomogne ljudima da bolje razumiju kako djeca doživljavaju oružane sukobe, razviju empatiju i podignu svijest o dugoročnim posljedicama rata na djetinjstvo.

Teaser za “Odrasli smo u ratu” dostupan je ovdje. Više informacija o igri bit će objavljeno kako bude napredovao razvoj prema planiranom izlasku 2027. godine.

Nastanak izložbe

Izložba je osmišljena i oblikovana kroz mentorski proces koji je vodio Muzej ratnog djetinjstva, u saradnji s tri organizacije posvećene društvenoj inkluziji i modi — Dress Again (Italija), ESPERO Atelier (Francuska) i ANKAA Project (Grčka). Polazišna tačka ovog procesa bila je radionica održana u Sarajevu u septembru 2025. godine, tokom koje su partneri zajedno razvijali koncept izložbe i način pripovijedanja, promišljajući kako svaki grad može ugostiti putujuću kolekciju s vlastitim identitetom — a istim ciljem: podsticanjem empatije, razumijevanja i novih perspektiva o migraciji.

“Pažljivo rukovati” (Handle With Care) — putujuća izložba — predstavlja 30 odjevnih predmeta i 18 ličnih priča, praćenih skicama, crtežima i kreativnom dokumentacijom nastalom tokom procesa rada. “Kroz ovu izložbu željeli smo pokazati da svaki komad odjeće može nositi iskustvo, sjećanje i priču o potrazi za pripadanjem. Svaka modna kreacija prati traganje za mjestom koje bi se moglo nazvati domom”, rekla je Adna Muslija, mentorica projekta.

Glasovi koji stoje iza kolekcije

Lične priče i svjedočanstava sudionika projekta koji dolaze iz Afganistana, Irana, Pakistana, Nigerije, Senegala, Gambije, Ukrajine, Sirije i drugih zemalja, ujedno su bile i narativni i konceptualni temelj predstavljene modne kolekcije, razvijene kroz zajednički kreativni proces koji je kombinirao profesionalno krojačko umijeće, etičko pripovijedanje i upotrebu recikliranih i već korištenih materijala.

Putujuća izložba “Handle With Care” prvi put je predstavljena u Parizu u  martu ove godine, u  Maison des Réfugiés. Otvaranje izložbe obilježila je i modna revija kojom je svečano predstavljena kolekcija. Izložba je potom otvorena u Atini u aprilu ove godine, kao i u Faenzi u  Galleria Comunale d’Arte, gdje je uz postavku publici predstavljen i dramski performans inspirisan izložbom i kolekcijom. 

Metodologija utemeljena u iskustvu Muzeja

Mentorski proces koji je Muzej ratnog djetinjstva razvio i provodio kroz cijeli projekt oslanja se na dugogodišnje iskustvo institucije u radu s ličnim svjedočanstvima, traumom i sjećanjem. Metodologiju izgrađenu kroz rad s pričama onih čije je djetinjstvo obilježeno ratom, Muzej je prenio u kontekst migracije i socijalne inkluzije — potvrđujući da moda, poput ličnih predmeta, može biti nosiocem sjećanja, identiteta i dostojanstva.

TexTALES je sufinanciran od strane Europske unije kroz program Creative Europe. Izneseni stavovi i mišljenja isključivo su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornim za njih.

Pročitajte više o našim aktivnostima ovog mjeseca:

Edukativni programi i posjete

Tokom maja ugostili smo edukativne grupe i posjetioce iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Njemačke, Kosova, Albanije, Crne Gore, Sjedinjenih Američkih Država, Turske, Italije i Slovačke.

U okviru globalne kampanje “Dokaži da je važno”, koju je pokrenuo Ured specijalne predstavnice generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za djecu i oružane sukobe, Muzej ratnog djetinjstva ugostio je učenike i učenice Osnovne škole “Hasan Kikić” iz Sarajeva na radionici posvećenoj miru, dječijim pravima i važnosti da se glas djece čuje. Kampanja poziva svjetske lidere da potvrde svoju posvećenost zaštiti djece i poštivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, ali i ohrabruje djecu širom svijeta da podijele vlastite poruke mira.

U maju smo primili i delegaciju Odbora za vanjske poslove Parlamenta Kraljevine Švedske tokom njihove posjete Bosni i Hercegovini. Dvanaestočlanu delegaciju dočekala je direktorica Muzeja za Bosnu i Hercegovinu Amina Krvavac. Razgovori su bili posvećeni misiji Muzeja, značaju očuvanja i dijeljenja ratnih iskustava djece te ulozi kulture sjećanja u izgradnji mirnijih društava.

Konferencije

Od 7. do 8. maja, osnivač i generalni direktor Muzeja ratnog djetinjstva Jasminko Halilović učestvovao je na drugom godišnjem Ukraine Cultural Security Forumu u Varšavi, Poljska.

U okviru panel diskusije ”Lažna prošlost, ukradena budućnost? Dezinformacije, instrumentalizirana kultura i borba za istinu”, Halilović je učestvovao zajedno s predstavnicima vodećih muzeja i kulturnih institucija, zamjenikom ministra vanjskih poslova Ukrajine te ambasadorom Francuske u Poljskoj. Razgovor je bio posvećen ulozi kulturnih institucija u suprotstavljanju dezinformacijama, zaštiti historijske istine i očuvanju kulturnog naslijeđa u vremenima sukoba.

Izložbe i inicijative koje predvode mladi

U okviru programa ”Furaj mir”, timovi mladih iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine nastavili su istraživati teme mira, identiteta, sjećanja i pripadanja kroz izložbe nastale u njihovim zajednicama.

Dana 9. maja u Domu kulture Srebrenica otvorena je izložba ”Perspektiva”. Kroz umjetnost i dokumentarne materijale, izložba donosi priče i perspektive mladih iz Bratunca i Srebrenice, stvarajući prostor za dijalog, susret i promišljanje zajedničke budućnosti.

Dana 11. maja u Ateljeu kuće Milanovića u Banjoj Luci otvorena je izložba ”Pod istim mirom”. Kroz fotografije, video materijale i lična svjedočanstva, izložba istražuje različita iskustva zajedništva, mira i svakodnevnog života u istom društvu.

Dana 20. maja mladi iz Modriče i Gradačca otvorili su izložbu “Sve(mir) među nama” u kino sali Srpskog kulturnog centra Modriča. Polazeći od razgovora sa stanovnicima obje zajednice, izložba lične priče, razmišljanja i iskustva pretvara u fotografije i poruke o miru, bliskosti i međusobnom razumijevanju.

Dana 22. maja u Kulturno-sportskom centru Zavidovići otvorena je izložba ”Krivaja grad(i) mir”. Kroz fotografije, intervjue i centralnu instalaciju izrađenu od drveta, mladi su istraživali kako je industrijski gigant “Krivaja” oblikovao historiju grada, njegova sjećanja i osjećaj zajedništva, promišljajući veze između ekonomskog blagostanja, pripadanja i mira.

U Ukrajini je Muzej ratnog djetinjstva Ukrajina zatvorio izložbu ”Knjige koje idu s tobom kroz rat” u Černivcima javnim čitanjem knjige S ljubavlju, tata (З любовʼю — тато). Nakon čitanja održan je razgovor s autorom i pripadnikom Oružanih snaga Ukrajine Valerijem Puzikom, koji je moderirala direktorica programa Muzeja ratnog djetinjstva Ukrajina Svitlana Osipčuk. Izložba je realizirana uz podršku programa ProPeace u Ukrajini, u saradnji s Kulturno-umjetničkim centrom Ivan Mykolaichuk.

Nagrade i posebni projekti

U maju je videoigra Muzeja ratnog djetinjstva ”Odrasli smo u ratu” odabrana među deset dobitnika grant programa Unity for Humanity 2026.

Izabrana među više od 500 prijava iz cijelog svijeta, igra je dobila finansijsku i tehničku podršku kroz vodeći program društvenog uticaja kompanije Unity, koji podržava autore i autorice koji koriste tehnologiju real-time 3D za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija. Ovo priznanje podržat će daljnji razvoj igre i proširiti njen potencijal da kroz inovativno digitalno pripovijedanje približi publici iskustva ratnog djetinjstva.

Medijske objave

Muzej ratnog djetinjstva i tokom maja bio je prisutan u bosanskohercegovačkim i međunarodnim medijima. U nastavku donosimo izbor objava iz proteklog mjeseca:

•  Kako mladi u BiH danas vide mir? 
• Nasilje sve prisutnije: Kako mlade učiti miru?
• Muzej ratnog djetinjstva kao čuvar sjećanja i glas djece iz ratova | Preporod.info
• Od Kijeva do Balkana: Kako mi je jedan muzej otvorio oči za zajednička iskustva ratnog djetinjstva (ENGLESKI) 
• Decoder Replay: Djeca rata (ENGLESKI)

Obrazlažući odluku žirija, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu i član žirija Filip Ejdus istakao je da je Muzej ratnog djetinjstva kroz svjedočenja ljudi koji su rat doživjeli kao djeca uspio učiniti nešto što rijetko kome polazi za rukom – približiti tragediju ljudskosti.

Inovativan pristup izgradnji mira

“Kroz participativni pristup ovaj muzej je omogućio hiljadama ljudi da prepoznaju jedni druge izvan dominantnih etnonacionalnih narativa, stvarajući pritom dragocjen prostor za razvoj inkluzivnog, građanskog i nadnacionalnog etosa u Bosni i Hercegovini”, rekao je Ejdus.

Posebno je istakao program “Furaj mir”, koji je žiri prepoznao kao primjer inovativnog pristupa radu s mladima i izgradnji mira.

“‘Furaj mir’ je pokazao da tranziciona pravda ne mora biti suhoparan i apstraktan koncept, već iskustvo koje se živi, dokumentuje i dijeli”, rekao je Ejdus.

Mladi kao pokretači promjena

Izvršna direktorica Fondacije Jelena Šantić Irina Ljubić istakla je da se posebna vrijednost “Furaj mir” ogleda u tome što mladima nije dodijelila ulogu posmatrača, već aktivnih stvaralaca promjena. 

“Kroz istraživanja, izložbe, javne događaje i zajednički rad, učesnici su pokazali da suočavanje s prošlošću može biti temelj za odgovornije, otvorenije i mirnije društvo, što predstavlja samu suštinu vrijednosti koje Nagrada Jelena Šantić prepoznaje i podržava”, rekla je Ljubić.

Nagradu je u ime Muzeja ratnog djetinjstva primila komunikacijska menadžerica Maida Salkanović, koja je istakla da su mladi uključeni u program svojim izborom tema pokazali da su za snažno i stabilno društvo – ono što nazivamo pozitivnim mirom – neophodni pravda, istina, empatija i jednake prilike.

“Mladima je potrebna nada. Potrebno im je da vide da se trud, rad i angažman prepoznaju i promovišu kao vrijednosti. U vremenu kada to nije uvijek slučaj, vjerujem da smo kroz ovaj program pokazali da upravo te vrijednosti mogu biti put da se istaknu i postanu uzori drugima”, rekla je Salkanović.

Izgradnja mira kroz istraživanja, umjetnost i dijalog

Tokom dvije godine trajanja, program “Furaj mir” okupio je više od 120 mladih ljudi iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, koji su kroz istraživanja, intervjue, umjetničke procese i izložbe istraživali i predstavljali teme važne za izgradnju mira i jačanje društvene kohezije.

Program se realizuje u okviru projekta “Mirovne priče“, uz podršku Fonda za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Partneri projekta su Fondacija Mozaik, Centar za obrazovne inicijative Step by Step i Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini.

Pored Muzeja ratnog djetinjstva, koji je nagradu dobio u kategoriji organizacija civilnog društva, nagradu za pojedinca dobio je Dragan Popović za knjigu “Gubljenje ljudskosti – Srebrenica kao istorijska činjenica”, dok su priznanja za poseban doprinos dodijeljena inicijativi Balkan Talks iz Niša, organizaciji Karton revolucija iz Tuzle i Plenumu studenata u blokadi Državnog univerziteta u Novom Pazaru.

Kroz seriju intervjua s učesnicima i učesnicama želimo razgovarati o iskustvima koja stoje iza tih doprinosa, ali i značenje koje Muzej ima za one koji su postali dio njegove kolekcije. Neke od prethodnih razgovora možete pronaći ovdje.

Ovaj put razgovarali smo s Mersihom Began, koja se osvrnula na ulogu škole i zajednice u svom ratnom djetinjstvu. U nastavku govori o raseljenju, prijateljstvu i nastavnici koja je pomogla da škola postane mjesto sigurnosti, pripadanja i utjehe u nesigurnom vremenu.

Nastavnica Ajka

Imala sam dvanaest godina kada je počeo rat i kada sam postala izbjeglica. Novi grad, nova škola, improvizovana u podrumu jedne kuće, gdje nisam znala nikoga u razredu. A onda se pojavila nastavnica matematike Ajka Mujić, nasmijana, vedra i puna topline. Inspirisana podrškom koju mi je ona pružala, odjednom sam zavoljela matematiku i počela da vježbam zadatke, kao nikad prije i nikad poslije rata.

Ajka je bila omiljena među svim učenicama i učenicima, a pogotovo među nama kojima je bila razrednica. Činila je sve da nas ohrabri, zabavi i olakša nam taj ružni period. Organizovala je takmičenja iz matematike, trudila se da pobjednicima obezbijedi lijepe nagrade – još uvijek se sjećam prave pravcate torte i patika koje sam dobila pobijedivši, prvo na školskom, a zatim i na opštinskom takmičenju.

U želji da učenicama i učenicima pruži što više zanimljivih aktivnosti, organizovala je i novinarsku sekciju. Tako je nastao projekt „Prva ljubav“, školski časopis koji nas je okupljao kada god nisu padale granate. Smišljali smo ideje za članke, tražili zanimljivosti iz enciklopedija, bojili ručno svaki primjerak drvenim bojicama, crtali, pravili intervjue… Osjećali smo se veliki i važni! Bila sam članica redakcije i bila sam jako ponosna na svoju ulogu u časopisu. Druženja u novinarskoj sekciji, naša kreativnost i smijeh činili su da zaboravimo na rat.

Škola mi je vratila sve ono što sam izgubila 1992. godine: stekla sam nove prijatelje, najbolju razrednicu na svijetu i naučila da, zahvaljujući trudu i upornosti, čak i matematika može postati zanimljiva – više nisam bila samo izbjeglica već ponovo djevojčica željna znanja, omiljena u razredu, radost roditeljima i bratu.

Hvala, draga nastavnice!

Mersiha, 1980, Bosnia i Hercegovina

Kako je došlo do toga da postaneš učesnica u kolekciji Muzeja i zašto si se odlučila na to?

Učesnica sam postala na nagovor prijateljice, koja je znala koliko mi je škola značila za vrijeme rata. Ali ja lično sam, kao i mnogi drugi učesnici, smatrala da je moja priča suviše obična, jer moje iskustvo za mene nije bilo traumatično. I kao takvo, mislila sam, nije relevantno za bilo koji muzej.

Međutim, kada sam počela da se prisjećam svog djetinjstva provedenog u ratu, shvatila sam koliko mi je to sjećanje važno. Odjednom mi je bilo jako stalo da ispričam kako me  škola u ratu spasila, pogotovo moja razrednica. 

Zbog rata sam morala napustiti jedan svijet u kojem sam, zajedno sa prijateljicama iz razreda, pravila dječije žurke inspirisane serijom “Beverly Hills”, gdje je svaka od nas preuzela ulogu jedne od junakinja – ja sam bila Brenda. A onda sam se odjednom našla u drugom gradu, drugoj školi, bez prijateljica. 

Godinama poslije ću shvatiti da mi je škola vratila identitet izgubljen napuštanjem rodnog grada – nisam više bila samo izbjeglica već djevojčica s kojom se ponovo svi žele družiti, zahvaljujući trudu i uspjehu postignutom u školi.    

Da li misliš da tvoja priča ima sličnosti sa pričama djece koja danas prolaze kroz rat i sukobe? Zašto?

Mislim da se svako dijete jednako boji granata, jednako mu nedostaju porodica, prijatelji, omiljene igračke, jednako ga boli ako je povrijeđeno i jednako se plaši. I na tom nivou, sve priče su slične, iskustvo je univerzalno. 

Ja sam imala sreću da nisam doživjela velike strahote u ratu, ali mi je brat jednako nedostajao kao i bilo kojoj drugoj djevojčici-sestri, u bilo kojem dijelu svijeta. Kad čitam priče djece iz ratnih zona prepoznajem isti strah i istu potrebu za normalnošću.

Ali ipak se nadam da i danas ima učiteljica i nastavnica koje djeci u ratu donose radost, bilo toplinom, bilo organizovanjem takmičenja iz matematike ili novinarske sekcije. 

Sigurna sam da škola može biti dodatni dom i da se u njoj djeca mogu osjećati bar malo sigurnije. Uz pomoć nastavnog osoblja koje voli svoj posao, djeca mogu na trenutak zaboraviti da vani puca.       

Šta za tebe znače Muzej ratnog djetinjstva i slične inicijative?

Za mene Muzej ratnog djetinjstva nije institucija koja se bavi istraživanjem i prikupljanjem iskustava djece čija su djetinjstva pogođene ratom već neka posebna kuća koja brižljivo čuva baš moje sjećanje na voljenu razrednicu.  

U muzejskom arhivu nisu pohranjeni samo šareni zaheftani listovi školskih novina već uspomena na najsretniji period mog odrastanja u ratu. 

Muzej mi je pomogao da shvatim koliko su sjećanja pojedinaca dragocjena – ne samo za njih same, već i za druge ljude, a možda jednoga dana i za historiju.

Radionica je organizovana u okviru globalne kampanje “Dokaži da je važno” (“Prove It Matters”), koju je pokrenuo Ured Specijalne predstavnice Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za djecu i oružane sukobe. Kampanja poziva svjetske lidere da ponovo potvrde svoju posvećenost zaštiti djece i poštivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, ali i djecu širom svijeta da podijele vlastite poruke mira.

Kroz razgovor koji je vodila edukatorica Mersiha Began, o posljedicama rata, pravima djece i ulozi koju mladi mogu imati u stvaranju pravednijeg društva, učenici i učenice su imali priliku kreirati svoje poruke mira, koje će postati dio međunarodne umjetničke instalacije planirane za izlaganje u sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku u februaru 2027. godine.

Radionici su se pridružile i predstavnice Ujedinjenih nacija, Dragica Mikavica i Ariane Lignier.

Poruke djece o miru i djetinjstvu

Jedna od učesnica radionice, dvanaestogodišnja Eli, rekla je nakon radionice:

“Djeca se ne trebaju slati u rat, ne trebaju se boriti za svoju državu. Ona trebaju uživati u mladim školskim danima, svojim roditeljima i djetinjstvu.”

Dejna, također učenica šestog razreda, poručila je:

“Mir i prava se ne bi trebali smatrati blagodatima već standardnom stvari za svakog čovjeka i dijete. Također, da se ratovi i genocidi trebaju ukinuti jer to ne donosi nikakvo dobro.”

Školska psihologinja Džana Živojević istakla je koliko je važno podržati djecu da slobodno iskažu svoje mišljenje:

“Ponosna sam na njih i njihova razmišljanja, kao i slobodu iznošenja mišljenja. Važno mi je da se čuje glas djece, da prioritet djece budu njihova prava, a da se u društvu generalno više fokusiramo da svako dijete treba odrastati bez nasilja, bez straha, bez bilo koje vrste diskriminacije.”

“Glasovi djece često ostaju po strani”

Ariane Lignier objasnila je da je kampanja pokrenuta prije godinu dana i da je do sada provedena u više zemalja pogođenih sukobima širom svijeta, dosegnuvši više od 10.000 djece.

Kako kaže, cilj kampanje nije samo prikupiti dječije poruke, nego ih zaista prenijeti svjetskim liderima i uključiti ih u procese donošenja odluka.

“Željeli smo staviti glasove djece u prvi plan jer ona gotovo uvijek ostanu po strani i moramo ih vratiti u središte razgovora.”

Dodala je da se dječije poruke koriste u različitim aspektima rada Ureda Specijalne predstavnice Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za djecu i oružane sukobe Vanesse Frazier: od govora i sastanaka do izvještaja i kampanja na društvenim mrežama.

Kroz ovu radionicu, djeca iz Sarajeva pridružila su se hiljadama mladih širom svijeta koji svojim riječima podsjećaju da mir, sigurnost i djetinjstvo bez nasilja ne bi trebali biti privilegija, nego pravo svakog djeteta.

U okviru panel diskusije “Lažna prošlost, ukradena budućnost? Dezinformacije, instrumentalizacija kulture i borba za istinu”, Halilović je govorio zajedno sa istaknutim učesnicima, uključujući zamjenika ministra vanjskih poslova Ukrajine, predstavnike vodećih muzeja i kulturnih institucija, kao i ambasadora Francuske u Poljskoj. Panel diskusiju moderirala je Helene Rånlund, predsjednica organizacije Blue Shield Sweden i članica Globalnog savjetodavnog odbora Muzeja ratnog djetinjstva.

Forum, koji je organizovao OBMIN, okupio je oko 160 muzejskih stručnjaka, istraživača, donosilaca odluka i predstavnika vlada iz Ukrajine, Poljske, Njemačke, Bosne i Hercegovine, Estonije, Francuske i Švedske, s fokusom na odnos između kulturnog naslijeđa, kolektivnog pamćenja i nacionalne sigurnosti.

Tokom diskusije, Halilović je naglasio da je jedan od najvažnijih odgovora na dezinformacije i dehumanizaciju upravo – humanizacija. Govorio je o važnosti stvaranja prostora u kojem osobe koje su djetinjstvo provele u ratu mogu ispričati vlastite priče i biti saslušane, ističući da su lična svjedočanstva i oralne historije snažno sredstvo vraćanja dostojanstva, otpora manipulaciji i izgradnje empatije.

Također je istakao ulogu muzeja i kulturnih institucija u suprotstavljanju opasnim društvenim trendovima kroz očuvanje autentičnih ljudskih iskustava i njihovo približavanje javnosti.

Pročitajte više o našim aktivnostima ovog mjeseca:

Edukativni programi i posjete

Tokom aprila ugostili smo skoro 50 edukativnih grupa iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Holandije, Sjedinjenih Američkih Država, Sjeverne Makedonije, Italije, Švedske, Danske, Njemačke i Češke. Kroz vođene posjete i razgovore, učesnici i učesnice imali su priliku upoznati se sa zbirkom Muzeja i promišljati o iskustvima djece koja odrastaju u ratu. 

U saradnji sa organizacijom Jesuit Refugee Service (JRS), organizovali smo edukativnu posjetu i obilazak za maloljetnike bez pratnje iz Sudana, Maroka i Sirije, zajedno sa učenicima i učenicama lokalnih škola iz Bosne i Hercegovine. 

Ugostili smo i Doris Schmidauer, prvu damu Austrije, u pratnji Mirele Bećirović, supruge predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Tokom posjete, direktorica Muzeja za Bosnu i Hercegovinu, Amina Krvavac, provela je gošće kroz stalnu postavku Muzeja i pokrenula razgovor o pravima djece i djetinjstvu u ratu. 

Deveti rođendan

U aprilu smo obilježili deveti rođendan Muzeja sedmicom aktivnosti održanih od 13. do 17. aprila 2026. godine. Program je uključivao radionice, edukativne aktivnosti i javne razgovore sa međunarodnim gostima. 

Tokom sedmice organizovane su radionice mirovnog obrazovanja za srednjoškolce i srednjoškolke, edukativne aktivnosti za djecu i mlade s oštećenjima vida, međunarodna radionica o izgradnji mira, radionice sa vršnjačkim edukatorima i edukatoricama, kao i kreativne aktivnosti za djecu predškolskog uzrasta. 

Kao dio centralnog programa, istraživači i istraživačice iz Palestine i Ukrajine pridružili su se Muzeju u Sarajevu kako bi predstavili na koji način novi predmeti i dalje ulaze u kolekciju u sukobima koji traju. Ugostili smo i goste iz Holandije, Južne Afrike i Portugala, sa kojima smo razgovarali o međunarodnom razvoju Muzeja i budućim saradnjama. Istovremeno, djeca i mladi iz Bosne i Hercegovine predstavili su program mirovnog obrazovanja Muzeja, koji se trenutno provodi u više od 50 zajednica širom zemlje. 

Konferencije, seminari i javni programi

Sarajevo je 27. i 28. aprila bilo domaćin završnog događaja programa “Kreativnost za mir”, koji okuplja nastavnike i mlade iz cijele Bosne i Hercegovine s ciljem jačanja mirovnog obrazovanja. Više od 150 vršnjačkih edukatora i nastavnika iz cijele zemlje okupilo se kako bi razmijenili iskustva, predstavili rezultate svog rada i razgovarali o budućnosti mirovnog obrazovanja u školama. 

Naša koordinatorica istraživanja, Ajnura Akbaš, održala je online prezentaciju o trauma-informed arhiviranju u okviru projekta Survivor-Centred Visual Narratives. 

Istovremeno, direktorica Muzeja za Bosnu i Hercegovinu, Amina Krvavac, učestvovala je na sjednici Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope u Strasbourgu, predstavljajući Evropski muzejski forum u ulozi predsjedavajuće. Tokom sjednice obratila se Komitetu za kulturu, nauku, obrazovanje i medije na temu uloge muzeja u jačanju demokratskih vrijednosti i povezivanju društava. 

Obilježili smo i Svjetski dan knjige promišljajući o ulozi koju knjige imaju u životima djece koja odrastaju u sukobu, gdje čitanje može postati izvor utjehe, mašte i emocionalnog utočišta. 

Izložbe i inicijative mladih

U okviru našeg programa “Furaj mir”, timovi mladih iz različitih gradova Bosne i Hercegovine otvorili su pet izložbi koje se bave mirom, sjećanjem, identitetom i pripadnošću. 

U Tešnju su mladi otvorili izložbu “MiRazličiti”, koja istražuje kako razlike mogu povezivati zajednice umjesto da ih dijele. Izložba promišlja život u zajednici oblikovanoj različitim identitetima, običajima i iskustvima, te šta zapravo znači živjeti zajedno. 

U Teočaku je otvorena izložba “Priče iz kofera”, posvećena mladima koji odlaze, ostaju ili tragaju za osjećajem pripadnosti. Nastala kroz razgovore sa mladima iz pet majevičkih općina, izložba istražuje migracije, nesigurnost i vezanost za prostor. 

U Bugojnu je otvorena izložba “Mi(r) kad profesori ne gledaju”, koja prikazuje svakodnevni život srednjoškolaca i srednjoškolki koji navigiraju podjelama unutar obrazovnog sistema, dok istovremeno grade prijateljstva i zajedničke prostore uprkos nametnutim granicama. 

U Prnjavoru je otvorena izložba “Nekad se zakuha”, koja koristi hranu kao polazište za razgovor o ratu, raseljenosti, preživljavanju i miru. Kroz svakodnevne namirnice poput riže, krompira i makarona, izložba promišlja sjećanja na nestašicu, odlazak iz doma i ponovno građenje života. 

U Prozoru-Rami otvorena je izložba “Zaroni u prošlost, izroni u budućnost”, koja istražuje pitanja sjećanja i identiteta u krajoliku promijenjenom nastankom akumulacijskog jezera. Koristeći leptire kao simbol promjene, sjećanja i nade, izložba promišlja ono što ostaje čak i kada fizički prostori nestanu. 

U Ukrajini je Muzej ratnog djetinjstva Ukrajina otvorio izložbu “Knjige koje te prate kroz rat” u Černivcima. Izložba predstavlja lične priče i predmete 15 djece i tinejdžera kojima su knjige postale važan izvor podrške tokom rata. Uz izložbu su organizovani i javni programi za djecu i odrasle koji su istraživali književnost, empatiju i ulogu čitanja pod teškim okolnostima. 

Događaji

Prvog dana aprila, NS-Dokumentationszentrum u Minhenu je ugostio multimedijalno scensko čitanje “Muka mi je od rata i granata, velikih ‘ljudi’ koji nude zablude”, zasnovano na svjedočanstvima iz knjige “Djetinjstvo u ratu” autora Jasminka Halilovića. U izvedbi Ivone Baković, Maje Zećo i Enesa Şahina, čitanje je kroz spoj svjedočanstava, zvuka i performansa približilo sjećanja Sarajeva publici u Minhenu. 

Medijske objave

Muzej ratnog djetinjstva nastavio je privlačiti pažnju domaćih i međunarodnih medija tokom aprila. U nastavku donosimo izbor objava iz prethodnog mjeseca.

• Muzej ratnog djetinjstva Sarajevo slavi 9. rođendan: Bogat program za sve posjetitelje od 13. do 17. aprila 
• Muzej ratnog djetinjstva devet godina čuva priče o odrastanju u ratu
• Thinking box – 19.04.2026.

Razgovarali smo s menadžericom zbirke Muzeja, Oksanom Lepesiienko, o specifičnostima njenog rada s dječijim iskustvima te stekli dublji uvid u muzejske arhivske prakse.

Više pročitajte u nastavku.

Kako izgleda proces prikupljanja i katalogizacije novog predmeta za zbirku MRD Ukrajina?

Proces počinje tokom intervjua, kada učesnici i učesnice našim istraživačima doniraju lične predmete. Svaki predmet dobija jedinstveni ID broj u našem digitalnom sistemu, gdje bilježim njegov opis, dimenzije, materijale i stanje očuvanosti.

Fizički predmeti se fotografišu, označavaju i pakuju u arhivske materijale: Tyvek za trodimenzionalne predmete te beskiselinske koverte za dvodimenzionalne predmete. Zatim se odlažu u označene kutije radi preciznog praćenja lokacije (ormar, polica). Digitalni predmeti čuvaju se u organizovanom online sistemu za pohranu podataka. Na kraju, svaki predmet dobija detaljan digitalni “pasoš”, koji nam omogućava da ga u svakom trenutku odmah pronađemo unutar zbirke.

Koji su glavni izazovi rada sa zbirkom u ratnim uslovima?

Sigurnost nam je prioritet: fokusirani smo na fizičko očuvanje predmeta, digitalnu sigurnost i pouzdane sigurnosne kopije podataka. Iako su to standardne arhivske prakse, danas su u Kijevu postale od presudne važnosti.

Suočen s čestim ruskim granatiranjima i nestancima električne energije, naš tim nastoji postići maksimalnu autonomiju kako bi rad mogao teći bez obzira na vanjske okolnosti. Arhiviranje u ratnim uslovima zahtijeva stalno balansiranje između profesionalnih standarda i svakodnevne prilagodbe. Budući da Muzej dokumentuje rat koji i sam proživljava, osjećamo duboku motivaciju da sačuvamo ovu historiju uprkos nestabilnosti.

Navedite tri najneobičnija konzervatorska izazova u vašoj zbirci.

Iz konzervatorske perspektive, najneobičniji izazovi su prehrambeni predmeti: pecivo s makom, čokoladica Snickers i mala vrećica sušenih kolutića hljeba (sushky).

Ovi predmeti zahtijevaju posebne uslove čuvanja kako bi se zaštitio ostatak zbirke. Naprimjer, omot čokoladice Snickers više nije hermetički zatvoren zbog oštećenog spoja. Kako bismo osigurali njihovo očuvanje, takve predmete držimo u izdvojenoj, prozirnoj i hermetički zatvorenoj ambalaži te ih redovno pregledamo.

Koji su predmeti bili najzahtjevniji za arhiviranje?

Sam proces je jednostavan, ali zahtijeva mnogo vremena, posebno kada je riječ o arhiviranju cjelokupnih ličnih zbirki. Veliki digitalni setovi, poput desetina fotografija, videa i skenova, kao i brojni sitni fizički predmeti, poput žetona ili školjki, zahtijevaju najviše truda.

Ipak, upravo su takve zbirke najzanimljivije za rad jer traže promišljen pristup njihovoj sistematizaciji kao povezane i zaokružene cjeline.