Nakon registracije na web-stranici, u\u010desnik\/ica popunjava online pripremni upitnik. Ovaj kvantitativni alat predstavlja op\u0161iran upitnik koji se sastoji od oko 200 pitanja sa ve\u0107 ponu\u0111enim odgovorima ili pitanja otvorenog tipa o svakodnevnom \u017eivotu tokom rata, ukazuju\u0107i na: porodi\u010dnu situaciju, uslove stanovanja, neposrednu opasnost, izlo\u017eenost granatiranju i snajperskoj vatri, iskustvo izbjegli\u0161tva ili raseljavanja, \u0161kolovanje, igre i dru\u017eenje, hobije, zdravlje, ranjavanje, gubitak voljenih osoba. Cilj ovog upitnika jeste da potakne sje\u0107anja kako bi bolje pripremio u\u010desnika\/icu za razgovor, te da pripremi voditelja\/icu intervjua na \u017eivotnu pri\u010du u\u010desnika\/ice, kako bi mogao\/la prilagoditi svoj na\u010din komunikacije, pona\u0161anje i potpitanja da dobije \u0161to vi\u0161e informacija bez da uznemiri ili retraumatizira sagovornika\/icu. Praksa Muzeja ratnog djetinjstva je da upitnik bude popunjen 1-2 dana prije obavljanja video intervjua.<\/span><\/p>\n Proces intervjuisanja podrazumijeva audio-video dokumentovanje (snimanje kamerom u ve\u0107 pripremljenom studiju) svjedo\u010denja i li\u010dnih ispovjesti o iskustvu odrastanju u ratu, primjenom metode oralne historije.\u00a0<\/span><\/p>\n Oralna historija je kvalitativna metoda koja se koristi u dru\u0161tvenim naukama (posebno historiji, etnologiji i antropologiji, arhivistici) za prikupljanje podataka koji se baziraju na li\u010dnim sje\u0107anjima na odre\u0111eni doga\u0111aj ili period. Poti\u010de iz oralne tradicije, kada su pri\u010de o nekom doga\u0111aju prepri\u010davane sa koljena na koljeno kroz generacije i tako ostajale sa\u010duvane u narodu. Tokom historije, hroni\u010dari su koristili ovu metodu kako bi rekonstruisali, prikupili i zapisali podatke o nekom doga\u0111aju od lokalnog stanovni\u0161tva, a kasnije su ga koristili biografi kako bi ilustrirali \u017eivot poznatih vladara, politi\u010dara ili vojskovo\u0111a. Me\u0111utim, tokom sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, metodu su po\u010deli koristiti (i tako popularizirali u dru\u0161tvenim naukama) aktivisti za ljudska prava i feministice, koji\/e su je koristili\/e u borbi za ravnopravnost kako bi prikupili pri\u010de obespravljenih i potla\u010denih ljudi, koje su do tada mahom bile nepoznate \u0161iroj javnosti (Ritchie 2015).<\/span><\/p>\n Metoda se sastoji u tome da se sagovorniku\/ici dopusti da slobodno i neometano ispri\u010da svoja sje\u0107anja na neki doga\u0111aj i svoje vi\u0111enje tog doga\u0111aja, na taj na\u010din bilje\u017ee\u0107i pro\u017eivljeno iskustvo osobe bolje nego bilo koja druga kvalitativna metoda. Prema Janesick (2010:1): \u201cOralna historija predstavlja kolekciju pri\u010da i sje\u0107anja jedne ili vi\u0161e osoba koje imaju iskustvo o doga\u0111aju iz prve ruke.\u201d Ritchie (2015:1) je definira kao dinami\u010dnu i kreativnu metodu za \u201cprikupljanje sje\u0107anja i li\u010dnih osvrta od historijske va\u017enosti putem snimljenog intervjua.\u201d Na izvjestan na\u010din, oralna historija predstavlja \u201csje\u0107anje o sebi\u201d (Janesick 2015:7).<\/span><\/p>\n Obi\u010dno ima formu razgovora koji se snima diktafonom ili video-kamerom, gdje voditelj\/ica intervjua (istra\u017eiva\u010d\/ica) postavlja pitanja otvorenog tipa, na koje u\u010desnik\/ica odgovara u vidu slobodne naracije o svojim sje\u0107anjima.<\/span><\/p>\n Dopu\u0161taju\u0107i upotrebu kolokvijalnog jezika u pri\u010danju li\u010dne pri\u010de, a omogu\u0107avaju\u0107i istovremeno vremensku distancu od doga\u0111aja (narativi se obi\u010dno bilje\u017ee vi\u0161e godina nakon doga\u0111aja), metoda oralne historije poma\u017ee shvatiti kako ljudi prihvataju neki doga\u0111aj i kakvo mu zna\u010denje pripisuju. Iako sagovornik\/ica, u principu, mo\u017ee govoriti o \u010demu \u017eeli i dugo koliko god \u017eeli, intervju prati unaprijed pripremljena pitanja kroz koje voditelj\/ica intervjua usmjerava razgovor na teme i doga\u0111aje koji trebaju ostati zabilje\u017eeni. Kako bi se osigurala pouzdanost i punova\u017enost, intervju se mora obavljati prema unaprijed dogovorenim standardima, a po njegovom zavr\u0161etku isti se transkribuje, prevede, na\u010dini se njegov sa\u017eetak, a potom indeksira i katalogizira i odla\u017ee u biblioteku ili arhivu.\u00a0 (Janesick 2010, Perks i Thomson 1998, Ritchie 2015).<\/span><\/p>\n Metoda oralne historije je predmet kritike mnogih skeptika, osobito kada su u pitanju pouzdanost sje\u0107anja i kredibilitet sagovornika\/ice. Me\u0111utim, \u010dinjenica da je oralna historija podlo\u017ena biasu u smislu subjektivnosti naracije je, zapravo, po\u017eeljna u dru\u0161tvenim naukama, gdje se zapravo istra\u017euje upravo li\u010dni do\u017eivljaj vi\u0111enog kao dio pro\u017eivljenog iskustva.<\/span><\/p>\n Kako \u0107e se osoba sje\u0107ati nekog doga\u0111aja zavisi od mnogo faktora, kako unutra\u0161njih, tako i vanjskih. Najva\u017eniji od svih jeste inicijalna percepcija doga\u0111aja, odnosno da li je osoba bila glavni akter ili posmatra\u010d doga\u0111aja, te u kojoj mjeri je bila emotivno anga\u017eirana, odnosno da li je bila u stanju jasno i objektivno posmatrati doga\u0111aj i razumjeti sve \u0161to se oko nje de\u0161avalo tada. Dvije razli\u010dite osobe mogu ispri\u010dati dvije potpuno razli\u010dite pri\u010de o jednom istom doga\u0111aju, jer su ga do\u017eivjele na potpuno druga\u010diji na\u010din. Va\u017eno je napomenuti da \u010dak jedna osoba mo\u017ee u razli\u010ditim periodima svog \u017eivota dati dva potpuno razli\u010dita iskaza o nekom doga\u0111aju, u ovisnosti od godina, trenutnog raspolo\u017eenja ili gledi\u0161ta op\u0107enito. Sje\u0107anja su po svojoj prirodi podlo\u017ena distorzijama \u2013 \u0161to je vi\u0161e vremena proteklo od doga\u0111aja, \u0161to je vi\u0161e detalja o doga\u0111aju ili dijelova doga\u0111aja palo u zaborav, to je ve\u0107a \u0161ansa da se sa stvarnim sje\u0107anjima na doga\u0111aj iskombinirala fantazija, informacije koje je osoba saznala iz nekog drugog izvora, te informacije o doga\u0111aju koje su dio politi\u010dki oblikovane kolektivne memorije. Obi\u010dno sje\u0107anja na dramati\u010dne doga\u0111aje ili doga\u0111aje koji su na neki na\u010din promijenili \u017eivot te osobe, a koji su bili pra\u0107eni jakim emocionalnim reakcijama, ostaju fiksirana mnogo \u010dvr\u0161\u0107e i traju mnogo du\u017ee u svojoj originalnoj formi od sje\u0107anja na uobi\u010dajena svakodnevna de\u0161avanja. Mnogi ljudi se sje\u0107aju nemilih doga\u0111aja vrlo jasno i spremni su da govore o svojoj patnji, poni\u017eenju ili gubicima. S druge strane, mnogo je sagovornika\/ica koji o bolnim temama ne mogu ili ne \u017eele pri\u010dati, svjesno ili nesvjesno, insistiraju\u0107i neprestano samo na pozitivnim aspektima sje\u0107anja. Tako\u0111er, godinama kasnije, mnoga sje\u0107anja mogu poprimiti nostalgi\u010dnu notu, osobito sje\u0107anja na doga\u0111aje iz mladosti (\u201cdobra stara vremena\u201d). Zbog toga, ukoliko se \u017eeli dobiti historijski jasan podatak, potrebno je skupiti zna\u010dajan broj svjedo\u010denja, kako bi se mogla dobiti kompletna slika o nekom doga\u0111aju (Ritchie 2015).<\/span><\/p>\n Va\u017eni primjeri primjene oralne historije su projekt Stevena Spilberga Shoah Visual History Archive na Univerzitetu Ju\u017ene Kalifornije \u2013 Institut Shoah fondacije, 9\/11 projekt oralne historije i Uragan Katrina projekt oralne historije koji su dokumentovali li\u010dne pri\u010de svjedoka i njihovih porodica koji su pre\u017eivjeli Holokaust, jedanaesti septembar u New Yorku i uragan Katrinu u New Orleansu (Janesick 2010). U na\u0161oj zemlji, Cinema for Peace je dokumentovao preko 1000 svjedo\u010denja Srebreni\u010dana koji su pre\u017eivjeli genocid (Cinema for Peace 2011), dok je u susjednoj Hrvatskoj Centar za suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u Documenta aktivan u prikupljanju videosvjedo\u010denja pre\u017eivjelih Drugog svjetskog rata i nedavnog rata 1992\u20131995 (Documenta 2015).<\/span><\/p>\n Na koji \u0107e se na\u010din osoba prisjetiti doga\u0111aja u toku intervjua u mnogome zavisi od na\u010dina na koji \u0107e pitanja biti postavljena. Tim Muzeja ratnog djetinjstva, koji je uklju\u010divao antropologinju, histori\u010dara, eksperticu za prava djeteta, te tim psihologa, iz tog razloga je dugo i pa\u017eljivo pripremao set pitanja\/tema o kojima \u0107e se razgovarati tokom audio-video intervjua. Pitanja\/teme obuhvataju sljede\u0107e: \u017eivot sada, \u017eivot prije rata, sje\u0107anja na po\u010detak rata, iskustvo raseljavanja\/izbjegli\u0161tva (ukoliko se dogodilo), uslovi stanovanja (dostupnost hrane, vode, elektri\u010dne energije), sigurnost, izlo\u017eenost granatiranju i snajperskoj vatri, porodi\u010dni \u017eivot, dru\u017eenje i prijateljstva, \u0161kolovanje, hobiji i igra, iskustvo sa UN-ovim vojnicima i stranim novinarima\/humanitarnim radnicima, ranjavanje, li\u010dni gubici, najzna\u010dajniji doga\u0111aji (li\u010dno za osobu) u ratu, zavr\u0161etak rata, na\u010din na koji je djetinjstvo u ratu uticalo na kasniji \u017eivot, na\u010din na koji osoba do\u017eivljava druge konflikte u svijetu trenutno.<\/span><\/p>\n Proces intervjuisanja se vodi u skladu sa eti\u010dkim postulatima koje je propisala Ameri\u010dka antropolo\u0161ka asocijacija (AAA 2009). Svi u\u010desnici\/ice prije ulaska u studio moraju potpisati informirani pristanak (Izjavu o doprinosu), kojom se reguli\u0161u prava na snimljeno audio-video svjedo\u010denje i ustupanje li\u010dnih predmeta\/fotografija\/dokumenata.<\/span><\/p>\n Sve istra\u017eiva\u010dke aktivnosti Muzeja ratnog djetinjstva obavljaju se uz superviziju psihologa iz Udru\u017eenja PSIHOLAB \u010diju su osnovnu obuku pro\u0161le voditelji\/ice intervjua, te na taj na\u010din stekle vje\u0161tine vezane za komuniciranje osjetljivih tema, sticanje povjerenja u\u010desnika\/ica, te vo\u0111enje intervjua na na\u010din da se izbjegne uzrujavanje ili retraumatizacija u\u010desnika\/ice. Muzejski tim je tokom ovog procesa usvojio vje\u0161tine pona\u0161anja i reagovanja u emocionalno zahtjevnim situacijama, te znanja potrebna da se za\u0161tite od sekundarne traumatizacije i burnouta. <\/span><\/p>\nProces intervjuisanja<\/b><\/h2>\n
Pro\u010ditajte vi\u0161e<\/h3>\n