{"id":3787,"date":"2024-01-19T11:40:24","date_gmt":"2024-01-19T10:40:24","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=3787"},"modified":"2024-01-19T12:06:39","modified_gmt":"2024-01-19T11:06:39","slug":"emina-rekanovic-obrazovanjem-se-gradi-bolji-svijet","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/emina-rekanovic-obrazovanjem-se-gradi-bolji-svijet\/","title":{"rendered":"Emina Rekanovi\u0107: Obrazovanjem se gradi bolji svijet"},"content":{"rendered":"\n

Jedna od u\u010desnica konferencije “Djeca kao graditelji mira”<\/a> i internacionalnog seminara “Djeca u ratu<\/a>” koje je organizovao MRD, profesorica engleskog jezika i knji\u017eevnosti, Emina Rekanovi\u0107, razvila je plan aktivnosti za “Centar za mirovnu edukaciju Muzeja ratnog djetinjstva<\/a>“, koji je predstavila na radionici za nastavnice i nastavnike te druge edukatorice i edukatore tokom konferencije.<\/p>\n\n\n\n

O svom iskustvu sa radionice profesorica Rekanovi\u0107 je napisala i esej, koji vam donosimo u nastavku teksta.<\/p>\n\n\n\n

Pi\u0161e: Emina Rekanovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sarajevo je u oktobru 2023. godine bilo okupano suncem. Sarajevske ulice ispunjene \u017eamorom ljudi, smijehom i tutnjavom tramvaja; kao da ljeto \u0107e tek po\u010deti, a ono je ve\u0107 uveliko bilo na izmaku. Ba\u0161 tada, u oktobru od 7. do 10. oktobra 2023. u Sarajevu je organizirana internacionalna konferencija pod nazivom “Djeca kao mirotvorci u podijeljenim dru\u0161tvima: obrazovni pristupi” \u010diji je doma\u0107in bio Muzej ratnog djetinjstva iz Sarajeva. Ova internacionalna konferencija je okupila veliki broj u\u010desnika i u\u010desnica kako iz Bosne i Hercegovine tako i iz inostranstva, pru\u017eaju\u0107i mno\u0161tvo edukativnih seminara i radionica. U toku konferencije imala sam priliku odr\u017eati i radionicu temeljenu na jednom eksponatu iz muzeja. Aktivnost koju sam predstavila kao i radionica koju sam odr\u017eala sa grupom u\u010desnika nastala tokom internacionalnog seminara “Children in War” koji se odr\u017eavao u periodu od aprila do juna 2023. u organizaciji Muzeja ratnog djetinjstva. Tada sam imala priliku pogledati muzejske eksponate, te izabrati nekoliko na osnovu kojih bi osmislila aktivnost. Izabrala sam da moja aktivnost bude temeljena na dnevni\u010dkim isje\u010dcima koji su nastali tokom opsade Sarajeva. Opsada Sarajeva poznata je kao najdu\u017ea opsada u historiji modernog doba i trajala je punih 1425 dana. U toku tog u\u017easa u Sarajevu su se ra\u0111ala, rasla i odrastala djeca. Neki od njih uspijevali su zabilje\u017eiti svoje dane pi\u0161u\u0107i dnevnike.<\/p>\n\n\n\n

Na mojoj prezentaciji u toku radionice na konferenciji prikazala sam tri dnevni\u010dka isje\u010dka. Dva su bila iz “Zlatinog dnevnika”, koji je pisan tokom opsade Sarajeva 1992. godine. Dnevnik je pisala djevoj\u010dica po imenu Zlata tada dvanaestogodi\u0161njakinja obra\u0107aju\u0107i mu se sa Mimi. Zlata je u dnevnik bilje\u017eila i dokumentirala svoju svakodnevnicu tokom rata. U\u010desnici radionice su \u010ditali sljede\u0107e odlomke.1<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

“Nedjelja, 5. juli 1992.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Draga Mimmy,
Ne sje\u0107am se kada sam zadnji put izi\u0161la iz ku\u0107e. Mora da je to bilo prije dva mjeseca. Jako mi nedostaju baka i djed. I\u0161la sam tamo svaki dan, a sada ih nisam vidjela tako dugo vremena. Provodim dane u ku\u0107i i u podrumu. To je moje ratno djetinjstvo. A jo\u0161 je i ljeto. Druga djeca su na raspustu, na moru, na planinama, plivaju, sun\u010daju se, u\u017eivaju. Bo\u017ee, \u0161ta sam to ja uradila da sam zaslu\u017eila biti u ratu, provode\u0107i dane kako niti jedno dijete ne bi smjelo. Ja se osje\u0107am zarobljeno. Sve \u0161to mogu vidjeti kroz razbijene prozore je park ispred moje ku\u0107e. Prazan, napu\u0161ten, nema djece, nema radosti. \u010cujem zvuke granata, i sve oko mene smrdi na rat. Rat je sada moj \u017eivot. OOHHHH. Ne mogu to podnijeti vi\u0161e! \u017delim vri\u0161tati i plakati. Voljela bih da barem mogu svirati klavir, ali ne smijem \u010dak ni to jer je on u ‘opasnoj sobi’ a meni nije dozvoljeno tamo. Koliko dugo \u0107e ovo trajati?
Zlata”<\/p>\n\n\n\n

“Nedjelja, 20. septembar 1992.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Draga Mimmy,
JUHUU! Pre\u0161la sam danas most. Kona\u010dno sam uspjela izi\u0107i napolje! Ne mogu da vjerujem. Most se nije promijenio. Ali je tu\u017ean, tu\u017ean zbog po\u0161te, koja izgleda jo\u0161 tu\u017enije. Na istom je mjestu, ali to vi\u0161e nije ista stara po\u0161ta. Po\u017ear je ostavio svoj trag. Ona stoji tamo kao podsjetnik na u\u017easno razaranje. Ulice nisu iste, nema mnogo ljudi vani, svi su zabrinuti, tu\u017eni, svi tr\u010de okolo sa pognutim glavama. Svi izlozi su razbijeni i oplja\u010dkani. Moja \u0161kola je pogo\u0111ena sa granatom i njeno potkrovlje je uni\u0161teno. I pozori\u0161te je pogo\u0111eno s nekoliko odvratnih granata, i o\u0161te\u0107eno je. Tako mnogo prelijepih starih sarajevskih zgrada je o\u0161te\u0107eno.”<\/p>\n\n\n\n

Prezentacija se temeljila na prikazivanju isje\u010daka, \u010ditanju istih i razgovoru sa u\u010desnicima o njima. Potom smo razgovarali o komuniciranju me\u0111u ljudima \u2013 na koje na\u010dine se danas komunicira, da li su pisma jo\u0161 uvijek dio na\u0161ih \u017eivota ili su potpuno zaboravljena. Nakon toga uslijedila je radionica gdje su svi u\u010desnici i u\u010desnice dobili konkretan zadatak da napi\u0161u pismo Zlati iz svoje sada\u0161nje perspektive. Dakle, na na\u0161oj radionici tokom konferencije u\u010desnici i u\u010desnice su pisali pismo Zlati u 1992. iz 2023. godine. Pri ovakvoj aktivnosti ne mo\u017ee se znati \u0161ta o\u010dekivati, niti kakvi \u0107e biti odgovori, niti \u0161ta \u0107e u\u010desnici ili u\u010denici napisati. Odgovori mogu raznovrsni, ponekad mogu i izostati.<\/p>\n\n\n\n

Pisma koja su u\u010desnici i u\u010desnice napisali donose njihova razmi\u0161ljanja, emocije, utiske o vremenu i uslovima u kojima je Zlata odrastala, ali i o na\u0161em, postratnog dobu. Ovo su vrlo intimne misli prenesene na papir u formi pisma, ba\u0161 onako kako se komuniciralo i u godinama minulog rata u Bosni i Hercegovini. Neki u\u010desnici su odlu\u010dili podijeliti svoja pisma sa ostatkom grupe, ali i sa svima koji bi \u017eeljeli pro\u010ditati njihova razmi\u0161ljanja. U ovom kratkom eseju prenosim pisma u\u010desnika i njihova zapa\u017eanja. Ba\u0161 kao \u0161to Muzej ratnog djetinjstva \u010duva vrijedne uspomene na jedan period, tako i ova pisma \u010duvaju i nose vrijedne ispovijesti o jednom periodu koji je obilje\u017eio tako mnogo djetinjstava i \u017eivota. Pisma donose opise dana\u0161njeg Sarajeva, njegovoj ljepoti, ali i promi\u0161ljanja o tom koliko se jedno mjesto uspjelo oporaviti od u\u017easa kroz koji je pro\u0161lo, i zapa\u017eanja da rane i razaranja koje je Sarajevo pretrpjelo zauvijek ostaju u ljudima i \u017eive sa gradom. U pismima se mo\u017ee pro\u010ditati i da se ljudi ne mogu tek tako otrgnuti od trauma i boli, ali mogu pronalaziti snagu u svakom novom danu, njihovom okru\u017eenju i u njima samima.<\/p>\n\n\n\n

Jedna od u\u010desnica je pisala o sun\u010danom Sarajevu i mirisu koji ga oboga\u0107uje.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\n

“Draga Zlato,
Pro\u0161lo je mnogo vremena od tvog pisma, \u017eeljela bih da ti opi\u0161em Sarajevo danas. Danas mo\u017ee\u0161 pre\u0107i svaki most bez problema i u\u017eivati u sun\u010danom Sarajevu i piti kafu na svakom \u0107o\u0161ku u\u017eivati u mirisima kafe, \u0107evapa, kifla. Mnogo prolaznika je na ulicama, \u017eivot se vratio u Sarajevo. Sve \u0161kole rade, djeca veselo kora\u010daju ulicama, nose \u0111a\u010dke torbe i raduju se svojim drugarima. Miris Sarajeva je ponovo tu i nadam se da \u0107e zauvijek ostati.”<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Ipak i danas su o\u017eiljci rata biljeg u svakodnevnici Sarajeva kao \u0161to je to napisala jedna u\u010desnica u svom pismu.<\/p>\n\n\n\n

\n

“Nedjelja, 08.10.2023. Sarajevo
Draga Zlato,
Ove dane provodim u tvom prelijepom gradu Sarajevu. Pogled kroz prozor, u kojem sam po\u017eeljela da me smiri, da u\u017eivam u onom \u0161to gledam ne dozvoljavaju mi ranjene fasade okolnih zgrada. Vra\u0107aju me u vrijeme koje bi htjeli da zaboravimo, ali ne mo\u017eemo, da prebolimo, ali mi to ne ide. \u010cujem u daljini veselu dje\u010diju graju i eto oni me utje\u0161i\u0161e, izmami\u0161e osmijeh. Rane su duboke, te\u0161ko zarastaju, ali va\u017eno je da se trudimo da ubla\u017eimo rane, da jedni drugima pomognemo, zajedno mo\u017eemo puno vi\u0161e. U te\u0161kim vremenima, koja su iza nas najve\u0107a utjeha smo bili jedni drugima. I ju\u010de i danas i sutra, va\u017eno je da imamo nekoga pored sebe za koga znamo i kad nije tu da je pored nas, da nas utje\u0161i, pru\u017ei podr\u0161ku.”<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Pored pisama osoba iz Bosne i Hercegovine, radionica je donijela i perspektive osoba koje nisu iz Sarajeva, koje nisu iz BiH i koje nisu bile ni ro\u0111ene kada je Zlata pisala svoj dnevnik.<\/p>\n\n\n\n

\n

“Draga Zlato,
Ti me ne poznaje\u0161. Ja sam strankinja iz druge dr\u017eave koja \u010dak nije bila ni ro\u0111ena kada si ti pisala svoj dnevnik. Ne dolazim iz dru\u0161tva u ratu\/konfliktu. Tako da ne mogu zamisliti kroz \u0161ta ti prola\u017ei\u0161. Ipak, jednu stvar znam sigurno: ti nisi ni\u010dim zaslu\u017eila da se na\u0111e\u0161 u ratu. \u017dao mi je zbog tebe. U pravu si, ne treba\u0161 provoditi dane skrivaju\u0107i se i u strahu. Djetinjstvo u ratu nije ne\u0161to kroz \u0161ta dijete treba prolaziti. \u017deljela bih ti re\u0107i ne\u0161to stigla sam prije dva dana u Sarajevo da prisustvujem konferenciji. Konferencija je o djeci kao graditeljima mira u podijeljenim dru\u0161tvima. Ti si odli\u010dan primjer graditeljice mira! Divim se tvojoj hrabrosti. Tvoj dnevnik je poznat i jako puno ljudi je prona\u0161lo snagu u tvom pisanju. Nisi zaboravljena! Svjedo\u010dila si uni\u0161tavanju Sarajeva. Pisala si o po\u017earima i granatama. Kada ja pogledam na Sarajevo danas vidim divan grad sa divnim ljudima. Rata se prisje\u0107aju kroz lijepe spomenike! Uni\u0161teni dijelovi ulica ispunjeni su crvenim voskom i nose ime sarajevske ru\u017ee. To me je dirnulo.
Ti si uzor Zlato!
Pamtit \u0107u te zauvijek a isto tako \u0107e i generacije \u0161to dolaze.2<\/a><\/sup>“<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

A jedno od pisama je napisala u\u010desnica iz Ukrajine.<\/p>\n\n\n\n

\n

“\u0106ao Zlato!
Mi smo na konferenciji u Sarajevu. To je grad kafe prepun divnih ljudi i znamenitosti. Dolazimo iz Ukrajine. Tu nas je osam. \u2026 Neki dijelovi na\u0161e zemlje su sada okupirani. Isti grozni problemi koje ste vi imali prije 30 godina. Mi razumijemo tvoja osje\u0107anja i emocije. \u0160teta je da si iskusila takvu tragediju. \u017divot ide dalje. Nama je ovdje lijepo. Na\u0161 svijet je prepun dobrih ljudi. I jako je va\u017eno biti na sigurnom, u\u017eivati u ljepotama \u017eivota i razli\u010ditostima svijeta. Mi vjerujemo da \u0107e mir biti najja\u010de oru\u017eje u svijetu. Ova konferencija je o miru i \u010dinimo najbolje \u0161to mo\u017eemo da ga o\u010duvamo.3<\/a><\/sup>“<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Kroz \u010ditanje pisama mo\u017ee se primijetiti da ljudi vide snagu i hrabrost u Zlati ali i jedni u drugima. Tako\u0111er su se u pismima mogle pro\u010ditati i re\u010denice utjehe poslane Zlati.<\/p>\n\n\n\n

\n

“Draga Zlata!
Pi\u0161em ti s razlogom jer znam kroz \u0161ta si pro\u0161la tokom opsade Sarajeva ’92. godine, te trudim se da razumijem tvoje stanje. \u2026 Ali moram da ti ka\u017eem jednu stvar, jako sam ponosna na tebe. Iz svega \u0161to se dogodilo donijela sam zaklju\u010dak da si jako hrabra, \u010dvrsta i stabilna li\u010dnost, jedna od rijetkih koja je uspjela sve prevazi\u0107i i \u017eivot nastaviti dalje. Rat je bio stra\u0161an, mnogo patnje i boli si vidjela \u2013 ali gotovo je.”<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Za neke u\u010desnike pisanje pisma predstavljalo je osvrt na vlastite \u017eivote i pronalazak smisla u te\u0161kim trenucima.<\/p>\n\n\n\n

\n

“Sarajevo, 2023.<\/p>\n\n\n\n

Draga Zlato,
Razmi\u0161ljam o vremenu i \u017eivotu. Bli\u017ei mi se pedeseti ro\u0111endan i vjerujem da imam dovoljno \u201cmaterijala\u201d za razmi\u0161ljanje. Vjerovatno se i pla\u0161im. \u010cudan je na\u0161 ljudski \u017eivot. Malo sre\u0107e, prili\u010dno tuge i onog izme\u0111u, u \u010demu di\u0161emo \u017eivimo i nemamo mnogo vremena da razmi\u0161ljamo o sebi. Te\u0161ko je zastati, promijeniti fokus na unutra i osje\u0107ati sebe. \u010cesto je i sebi\u010dno, kada ima\u0161 djecu, nije na vrhu hijerarhije kada ima\u0161 puno poslova. Dragocjeni budu trenuci kada se mo\u017eemo okrenuti sebi. Ljudi su izdr\u017eljiva bi\u0107a. Uspiju transformisati puno patnje u ne\u0161to prihvatljivo. Treba nam ta vje\u0161tina, kako za te\u0161ke periode, poput onih koje si i ti do\u017eivjela, tako i za \u017eivljenje u ovom nesigurnom svijetu. Svaki dan. Godinu za godinom. Zapravo nam treba uvijek. Nekada nas ozbiljna muka mnogo istrajnije usmjeri na izgradnju ovih alata. Onda ih imamo kao dio sebe. Mo\u017eda poku\u0161avam da od patnje napravim ne\u0161to prihvatljivo. Da je osmislim tako da ne\u010demu slu\u017ei. Za mene je djelotvorno. Nadam se da si i ti od svoje uspjela napraviti ne\u0161to \u0161to ima smisla. I da si dobro. Gdje god bila.”<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

A neki od u\u010desnika napisali su da je rat zapravo jedna velika besmislica i da ni\u0161ta dobro iz toga ne mo\u017ee izi\u0107i. Besmisao sukoba ne bi trebao biti ni\u010dija svakodnevnica, a posebno ne svakodnevnica djece.<\/p>\n\n\n\n

\n

“Draga Zlato,<\/p>\n\n\n\n

nisam pisao pismo preko 25 godina, skoro od onog vremena kad sam se dopisivao s ro\u0111acima u Njema\u010dkoj da bi mi bilo lak\u0161e podnositi odrastanje u tim groznim vremenima. Pitat \u0107e\u0161 se otkuda da sad tebi pi\u0161em nakon toliko godina a da se pri tome i ne poznajemo. \u010cuo sam od nekih prijatelja kako ti vodi\u0161 dnevnik o svom odrastanju u groznom dobu rata. \u017delim ti samo re\u0107i da \u0107e se taj u\u017eas zavr\u0161iti a da \u0107e ljudi kao ti iza\u0107i iz toga puno ja\u010di, zreliji i spremniji na razumijevanje drugog i druga\u010dijeg. Ovo sve govorim iz osobnog iskustva jer evo ja sam ju\u010der do\u0161ao u Sarajevo s kolegicama Amrom i Milicom iako su na\u0161i o\u010devi prije 30 godina pucali jedan na drugog, ali danas su oni kao i mi uvidjeli koja je to besmislica bila. Kako svi ratovi svijeta, sve teritorije, sve nacionalne, rasne i bilo koje druge podjele nisu vrijedne jedne upropa\u0161tene mladosti i odrastanja u strahovitim vremenima. Draga Zlato \u017eelim ti da iz svega izvu\u010de\u0161 najbolje i da ostane\u0161 tako ponosna, nasmijana i optimisti\u010dna. Puno zagrljaja \u0161alje ti jedan Miro koji je odrastao u vrijeme rata i mo\u017eda ba\u0161 zbog toga danas razumije i voli svakog \u010dovjeka na planetu.”<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Na\u017ealost, ljudske traume i patnje su uvijek bile dio historije \u010dovje\u010danstva. Tu\u017ena je \u010dinjenica da i dalje svjedo\u010dimo dnevnim stradanjima djece, \u017eena, mu\u0161karaca. Koliko god vremena pro\u0161lo u\u017easi rata ostaju urezani u sje\u0107anja, u zgrade, u svakodnevni \u017eivot\u2026 Porazno je to \u0161to sada u ovom trenutku negdje nebo nije ukra\u0161eno oblacima ve\u0107 je isparano projektilima granata. Uloga i odgovornost predava\u010da, nastavnika ili profesora, i izlaga\u010da prema svojim u\u010denicima, polaznicima je velika, a posebno u dana\u0161njem svijetu i okru\u017eenju koje je prili\u010dno hekti\u010dno, ako se uzme u obzir koli\u010dina traumati\u010dnih doga\u0111aja koji se de\u0161avaju iz dana u dan. Nebitno da li se radi o formalnom ili neformalnom obrazovanju, odgovornost onih koji podu\u010davaju je od ogromne va\u017enosti i prema sebi i prema njihovim slu\u0161ateljima i prema svijetu. Jer obrazovanjem se gradi bolji svijet i bolje, mirnije okru\u017eenje. Nije iznena\u0111uju\u0107e postaviti pitanje kako podu\u010davati druge o miru i dobroti i \u0161ta koristiti pri tom? Razumljivo je da se upitamo i da li aktivnosti poput pisanja pisma mogu promijeniti bilo \u0161ta? Mo\u017eda se \u010dine besmislenim i sitnim, ali ovakve aktivnosti mogu biti povod za razmi\u0161ljanje, refleksiju, rastere\u0107enje, empatiju i razumijevanje. Kao \u0161to se vidi u prilo\u017eenim pismima niti jedno nema isti sadr\u017eaj, sva su jedinstvena, jer razli\u010diti profili ljudi donose i razli\u010dita shvatanja, a iz takvih razli\u010ditih perspektiva se u\u010de najbolje lekcije. Lijepo da u redovima ovih pisama mo\u017eemo prona\u0107i vi\u0161e utjehe, vi\u0161e radosti i vi\u0161e \u017eelje za zacjeljenjem. Mo\u017eda u u\u010dionicama ne moramo pisati Zlati, ali mo\u017eemo pisati nekome sa kim \u017eelimo ve\u0107 dugo vremena da ne\u0161to podijelimo, mo\u017eemo pisati nekome sa kim se dugo nismo \u010duli, nekome ko nas je ohrabrio ili mo\u017eda \u010dak uvrijedio. Ovakve aktivnosti mogu barem probuditi nadu za neke ljep\u0161e promjene. A u\u010desnici u ovakvim aktivnostima mogu u\u010diti jedni od drugih, jedni sa drugima o dobrom i lo\u0161em.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U jednoj od \u0161etnji Sarajevom, uslikala sam fotografiju na kojoj pi\u0161e “rata ne\u0107e biti”. \u017dao mi je \u0161to ratovi postoje, ali ove rije\u010di su ipak neka nada da \u0107emo mo\u017eda jednom do\u010dekati svijet bez ratova. Jer rat nije ne\u0161to kroz \u0161ta bilo koja osoba treba prolaziti. Mo\u017eda negdje gdje rat ostavlja o\u017eiljke nikne cvije\u0107e ba\u0161 poput ovog na fotografiji.<\/p>\n\n\n

  1. Isje\u010dke iz Zlatinog dnevnika prevela je autorica ovog eseja sa engleskog jezika. \u21a9\ufe0e<\/a><\/li>
  2. Prevod \u2013 Emina Rekanovi\u0107. \u21a9\ufe0e<\/a><\/li>
  3. Prevod – Emina Rekanovi\u0107 \u21a9\ufe0e<\/a><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Jedna od u\u010desnica konferencije “Djeca kao graditelji mira” i internacionalnog seminara “Djeca u ratu” koje je organizovao MRD, profesorica engleskog jezika i knji\u017eevnosti, Emina Rekanovi\u0107, razvila je plan aktivnosti za…<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":3791,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","footnotes":"[{\"content\":\"Isje\u010dke iz Zlatinog dnevnika prevela je autorica ovog eseja sa engleskog jezika.\",\"id\":\"a2efcea2-6c0a-473a-afd4-cc230b45ad6e\"},{\"content\":\"Prevod \u2013 Emina Rekanovi\u0107.\",\"id\":\"2c308bf3-ad51-44a7-a0d1-39d2d0acc9f5\"},{\"content\":\"Prevod - Emina Rekanovi\u0107\",\"id\":\"13535a1f-44c0-4956-8261-5ef8ce18daad\"}]"},"categories":[8],"tags":[12,13,14,17],"class_list":{"0":"post-3787","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-edukacija","8":"tag-mrd","9":"tag-muzej-ratnog-djetinjstva","10":"tag-obrazovanje","11":"tag-radionice"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3787","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3787"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3787\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3798,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3787\/revisions\/3798"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3791"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3787"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3787"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3787"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}