{"id":4395,"date":"2024-06-20T10:38:35","date_gmt":"2024-06-20T08:38:35","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=4395"},"modified":"2024-06-20T11:36:49","modified_gmt":"2024-06-20T09:36:49","slug":"medjunarodni-dan-izbjeglica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/medjunarodni-dan-izbjeglica\/","title":{"rendered":"Izbjegli\u0161tvo vi\u0111eno o\u010dima djeteta"},"content":{"rendered":"

Me\u0111unarodni dan izbjeglica obilje\u017eava se 20. juna svake godine, kako bi se skrenula pa\u017enja na izazove i te\u0161ko\u0107e sa kojima se suo\u010davaju izbjeglica \u0161irom svijeta. Muzej ratnog djetinjstva u svojoj kolekciji broji na stotine pri\u010da djece iz razli\u010ditih dijelova svijeta, koju su zbog ratova bila prisiljena napustiti svoj dom. Ovo su neke od njih.<\/strong><\/p>\n

\"eksponati\"<\/a><\/p>\n

Novi dokument<\/h3>\n

Jula 1992. izbjegli smo iz Hrasnice u Split, u Hrvatsku. Bili smo smje\u0161teni u nekim bungalovima u odmarali\u0161tu Resnik. U takve smo bungalove dolazili prije rata kao djeca na more, pa mi je naselje bilo malo poznato.<\/p>\n

Tamo smo dobili i ovaj dokument, potpuno nov, do tada nama djeci nepoznat. Predstavljao je dokaz da smo trenutno raseljena lica.<\/p>\n

Iz rata imam dosta uspomena, podsje\u0107aju me na igru, dru\u017eenje, ali i te\u0161ke trenutke razdvojenosti od oca. Ovaj dokument me podsje\u0107a da sam nekada i ja bio izbjeglica.<\/p>\n

Admir, ro\u0111. 1984. (BiH)<\/em><\/p>\n

\"eksponati\"<\/a><\/p>\n

Moj “izmi\u0161ljeni” paso\u0161<\/h3>\n

Sje\u0107am se kada sam ispred svog prozora jednog aprilskog jutra ugledala tenk i vojnika na njemu. U ku\u0107i su roditelji donijeli odluku o hitnoj evakuaciji nas djece sa Dobrinje IV. Na\u0161i prijatelji su polazili svojim automobilom i poveli su me sakrivenu na zadnjem sjedi\u0161tu. Neko vrijeme smo proveli u izbjegli\u0161tvu u Hrvatskoj, a kada je situacija tamo postala suvi\u0161e napeta, zaputili smo se prema Njema\u010dkoj. Iako su svi bili prekrasni prema meni, bila sam jako tu\u017ena, neprestano sam razmi\u0161ljala o tome da li su moji roditelji i stariji brat \u017eivi. Nedostajali su mi jako i silno sam se \u017eeljela vratiti ku\u0107i, bez obzira \u0161to je tamo rat. Na\u017ealost, za povratak je bio potreban paso\u0161. Ne samo da nisam imala paso\u0161, ve\u0107 nisam imala nijedan dokument, jer su ih roditelji u panici zaboravili spakovati. Sre\u0107om, neki dobri ljudi su mi pomogli: na moj datum ro\u0111enja smo dodali nule kako bi se dobio JMBG i izmislili smo adresu. Vratila sam se u Sarajevo pod opsadom 1994. godine, pro\u0161av\u0161i kroz tunel.<\/p>\n

Emina, ro\u0111. 1983 (BiH)<\/em><\/p>\n

\"eksponati\"<\/a><\/h3>\n

I ja sam bila izbjeglica<\/h3>\n

Na grad su ve\u0107 pucali… Tata je jedno ve\u010de do\u0161ao ku\u0107i i rekao: Sutra idete na more!<\/p>\n

Spakovala sam kofer: kupa\u0107i kostim, sandale, dnevnik. Idemo na more! Ujutro smo se brat, mama, tetka i ja pridru\u017eili konvoju koji je napu\u0161tao grad. Idemo na more…<\/p>\n

Konvoj su zaustavili ljudi sa crnim maskama. Tri dana su nas dr\u017eali kao taoce. Da li \u0107u ikada vi\u0161e vidjeti more?<\/p>\n

Dva mjeseca kasnije stigla sam u Holandiju. Jo\u0161 uvjek sam u Holandiji.<\/p>\n

Sve moje uspomene su u ovom koferu.<\/p>\n

Iva, ro\u0111. 1981. (BiH)<\/em><\/p>\n

\"eksponati\"<\/a><\/p>\n

Izgubljena cipela<\/h3>\n

Posljednji autobus pun izbjeglica s Kosova trebao je krenuti iz Pri\u0161tine 24. maja 1999. godine. Kako se kraj rata nije ni nazirao, i moja porodica i ja odlu\u010dili smo se ukrcati na autobus i napustiti Kosovo.<\/p>\n

\u010cekali smo autobus 12 sati i gomila ljudi je pohrlila unutra \u010dim se zaustavio na peronu. Upla\u0161ena da \u0107e nas slu\u010dajno razdvojiti, uzela sam svoju mla\u0111u sestru za ruku i rekla joj da se \u010dvrsto dr\u017ei. Kada je autobus napokon krenuo, moja porodica i ja ostali smo \u010dekati na autobuskoj stanici okru\u017eeni bezbrojnim torbama, odje\u0107om i hranom.<\/p>\n

Dok su svi \u017eurili da pokupe hranu, ja sam spazila ovu cipelu. Ne znam \u0161ta me je ta\u010dno navelo da je uzmem. Mislila sam da ona nosi ne\u010diju pri\u010du koja \u0107e ostati izgubljena ako je ja ne uzmem.<\/p>\n

Godinama sam je \u010duvala s nadom da \u0107e jednog dana na\u0107i put do djeteta kojem je nekada pripadala.<\/p>\n

Besa, ro\u0111. 1981. (Kosovo)<\/em><\/p>\n

\"eksponati\"<\/a><\/p>\n

Hulk<\/h3>\n

U Der al-Zoru je bila pijaca koja se zvala Souk al-Ethnen. Nana je prije \u010detiri godine oti\u0161la na tu pijacu i dok je prolazila pored dijela gdje je bilo igra\u010daka vidjela je ovog Hulka, nakon \u010dega mi ga je kupila. U po\u010detku sam bio sretan i puno sam se igrao s njim. Kasnije sam ga razvalio jer sam se ve\u0107 osje\u0107ao velikim i dosadilo mi je igrati se s njim.<\/p>\n

Nakon \u0161to mi je nana umrla, po\u010deo sam osje\u0107ati stid zbog toga, pa sam sa\u010duvao Hulka. Kada smo odlu\u010dili da se preselimo u Liban, on je bio prva stvar koju sam stavio u torbu. Zamolio sam mamu da ga \u010duva.<\/p>\n

Nismo mogli ponijeti mnogo stvari jer smo morali hodati preko planina. U to vrijeme bilo je gotovo nemogu\u0107e legalno u\u0107i u Liban. Putovao sam sa svojom porodicom i rodbinom. To je bio dug i iscrpljuju\u0107i put. Bio sam jako upla\u0161en, pogotovo kad su nam neki ljudi prijetili da \u0107e nas ubiti.<\/p>\n

Volio bih da se igram kao \u0161to sam se nekada igrao u Siriji. Volio bih da jedem hurme. Volio bih da imam bicikl. Opasno je hodati sam izbjegli\u010dkim kampom \u0160atila. Otac mi to ne dozvoljava, ali nas ponekad odvede na pla\u017eu. Volio bih se vratiti ku\u0107i.<\/p>\n

Mouhamad, ro\u0111 2007. (Sirija)<\/em><\/p>\n

\"eksponati\"<\/a><\/p>\n

Pismo od mojih prijateljica<\/h3>\n

Na jednom od doga\u0111aja koji su organizovani u kampu upoznala sam dvije djevoj\u010dice iz Bosne \u2013 Larisu i Eminu. I Larisa i Emina u\u017eivaju u pjevanju i plesanju tradicionalnih plesova, ba\u0161 poput mene i nekih mojih prijatelja i prijateljica iz kampa.<\/p>\n

Nedugo nakon tog doga\u0111aja organizovali smo priredbu u kampu, na koju su do\u0161le i Emina, Larisa i neki drugi bosanski u\u010denici. Svi smo obukli tradicionalnu no\u0161nju i pjevali tradicionalne arapske, afganistanske i bosanske pjesme. Na priredbi smo Emina, Larisa i ja razmijenile brojeve i od tada smo u kontaktu.<\/p>\n

Postale smo jako dobre prijateljice. Emina i Larisa do\u0111u u kamp i onda moja starija sestra i ja idemo s njima u \u0161etnju. Bila sam im i u gostima i tada sam upoznala njihove porodice. \u010cesto mi pi\u0161u pisma. Ovo je pismo koje su mi dale posljednji put kada su me posjetile u kampu.<\/p>\n

Hala, ro\u0111. 2007. (Sirija)<\/em><\/p>\n

\"eksponati\"<\/a><\/p>\n

Prvi dani rata<\/h3>\n

Naslikala sam ovu sliku sedam dana nakon \u0161to smo stigli u Poljsku. Umjetnik Waldek okupio je grupu ljudi koju su \u017eeljeli izraziti svoje emocije slikanjem. Odlu\u010dila sam da pozadinu obojim u crno, jer me asocira na ne\u0161to nepoznato – ne\u0161to \u0161to ne mo\u017eemo vidjeti i predvidjeti. To je te\u0161ka boja. Zalijepila sam eksere i vijke kao ne\u0161to stra\u0161no nad nama \u0161to nas mo\u017ee ubiti. Sve je upereno prema dolje i leti prema nama. Tako ja vidim prve dane rata – taj osje\u0107aj da nema tla pod nogama i da nas ni\u0161ta ne mo\u017ee za\u0161titi.<\/p>\n

Valeria, ro\u0111. 2004. (Ukrajina)<\/em><\/p>\n

\"eksponati\"<\/a><\/p>\n

Raseljeni zmaj<\/h3>\n

Svidjela mi se Poljska, tamo je bilo mnogo finih ljudi. Vidjela sam kako u\u010diteljice vode djecu po Krakowu i pri\u010daju im o narodnoj kulturi i spomenicima.<\/p>\n

Ova igra\u010dka je simbol grada. U Krakowu ima more suvenirnica, i u svakoj je bilo ovakvih zmajeva. Prije odlaska u Englesku provodila sam skoro sve vrijeme s ovim zmajem.<\/p>\n

Po povratku u Kijev oti\u0161li smo u prodavnicu i u automatu za igra\u010dke nalazio se zmaj identi\u010dan ovom. Tad sam shvatila da je i jedan od zmajeva pre\u0161ao put od Krakowa do Kijeva.<\/p>\n

Arina, r. 2013. (Ukrajina)<\/em><\/p>\n

\"eksponati\"<\/a><\/p>\n

\u017divot izvan Gaze<\/h3>\n

Moja porodica i ja smo 2014. uspjeli iza\u0107i iz Gaze. \u017divjeli smo u Maleziji \u010detiri godine i tamo sam nau\u010dila da je \u017eivot izvan Gaze mnogo druga\u010diji. U Maleziji sam i\u0161la u \u0161kolu i uvijek sam se osje\u0107ala sigurno. \u010cak sam stekla i par prajateljica. Jedna od tih prijateljica voljela je praviti \u0161arene narukvice od gumica. Odu\u0161evilo me koliko su lijepe, pa sam je pitala da me nau\u010di da ih i ja pravim. Dala mi je ove gumice i sve drugo \u0161to je koristila i pokazala mi je kako da ispletem narukvicu \u2013 ovo je jedna od nekoliko koje sam napravila dok sam bila u Maleziji. Vratili smo se u Gazu prije \u010detiri godine. Ovdje se ne osje\u0107am sigurno kao u Maleziji i jo\u0161 uvijek se s rado\u0161\u0107u prisje\u0107am trenutaka koje sam tamo provela.<\/p>\n

Hala, ro\u0111 2007. (Gaza)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Me\u0111unarodni dan izbjeglica obilje\u017eava se 20. juna svake godine, kako bi se skrenula pa\u017enja na izazove i te\u0161ko\u0107e sa kojima se suo\u010davaju izbjeglica \u0161irom svijeta. Muzej ratnog djetinjstva u svojoj…<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":4391,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","footnotes":""},"categories":[7],"tags":[68,67,12,54,13],"class_list":{"0":"post-4395","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-izlaganje","8":"tag-eksponati","9":"tag-medjunarodni-dan-izbjeglica","10":"tag-mrd","11":"tag-mrd-kolekcija","12":"tag-muzej-ratnog-djetinjstva"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4395","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4395"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4395\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4401,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4395\/revisions\/4401"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4391"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4395"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4395"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4395"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}