{"id":4604,"date":"2024-07-30T10:46:53","date_gmt":"2024-07-30T08:46:53","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=4604"},"modified":"2024-07-30T16:19:09","modified_gmt":"2024-07-30T14:19:09","slug":"vaznost-prijateljstva-za-djecu-tokom-ratova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/vaznost-prijateljstva-za-djecu-tokom-ratova\/","title":{"rendered":"Va\u017enost prijateljstva za djecu tokom ratova"},"content":{"rendered":"

Me\u0111unarodni dan prijateljstva obilje\u017eava se svake godine 30. jula. Generalna skup\u0161tina UN-a je ustanovila ovaj datum 2011. godine kako bi se promovirala ideja prijateljstvo i mir me\u0111u ljudima, dr\u017eavama, kulturama te pojedincima. Muzej ratnog djetinjstva u svojoj kolekciji \u010duva brojne pri\u010de koje isti\u010du va\u017enost prijateljstva za djecu tokom ratova. Ovo su neke od njih.<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Bro\u0161 prijateljstva<\/strong><\/span><\/h3>\n

Pred po\u010detak rata smo na \u010dasu likovne kulture pravili bro\u0161eve. Na papiru smo iscrtavali \u017eeljene figure, a zatim smo ih lijepili na deblji karton. Sa zadnje strane smo potom pri\u010dvr\u0161\u0107ivali ziherice i tako dobijali improvizirane bro\u0161eve.<\/span><\/p>\n

Jedan takav bro\u0161 sam uspjela sa\u010duvati tokom rata. \u010cuvala sam ga kao uspomenu na svoje \u0161kolske prijateljice.<\/span><\/p>\n

Selma, Sanela i D\u017eanela danas \u017eive u Sarajevu. Jelena je u Srbiji, a Maja u Norve\u0161koj. Zbog rata, koji je razdvojio na\u0161e \u017eivote puteve, na\u0161e prijateljstvo sada \u201e\u017eivi\u201c samo na dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/span><\/p>\n

Amina, 1980.<\/span><\/i>
\n<\/span><\/i>BiH<\/span><\/i><\/p>\n

\"\"<\/a>Rock@War<\/strong><\/span><\/h3>\n

Po\u010detkom rata upoznao sam nekoliko novih muzi\u010dara i istomi\u0161ljenika. Iz tog su se poznanstva brzo razvili prijateljstvo i muzi\u010dka saradnja. Oformili smo bend \u201eRaketa\u201c (od engl. rocket) \u2013 aluzija na raketu i rok-muziku koju smo svirali. Najvi\u0161e smo svirali i nastupali u periodu izme\u0111u ’93. i ’94. godine, i usprkos ratnim okolnostima, gledalo nas je puno ljudi.<\/span><\/p>\n

Bio je to period u kojem su se svi \u010dlanovi benda muzi\u010dki razvili, a neki od njih nastavili su se profesionalno baviti muzikom i poslije rata.<\/span><\/p>\n

U tom periodu muzika nam je bila prioritet i \u201eduhovna hrana\u201c koja nas je u isto vrijeme zbli\u017eavala i pomagala nam da prevazi\u0111emo besmislenost ratne svakodnevnice.<\/span><\/p>\n

Damir, 1977.<\/span><\/i>
\n<\/span><\/i>BiH<\/span><\/i><\/p>\n

\"\"<\/a>Pernica \u2013 simbol jednog prijateljstva<\/strong><\/span><\/h3>\n

Kada je po\u010deo rat, ja sam bila peti razred. Prestala sam i\u0107i u \u0161kolu i onda su, ne znam ta\u010dno kada, rekli da ponovo moram krenuti. Vi\u0161e nismo bili u istom dijelu grada, a nova \u201c\u0161kola\u201d bila je u podrumu jedne zgrade. Kada smo po\u010deli i\u0107i u \u0161kolu, nikoga nisam znala. Naravno da mi se nije ni i\u0161lo, htjela sam u svoj stari razred. Mama mi je rekla da je to samo kratko i da \u0107u se uskoro vratiti. Naravno da se nisam vratila u staru \u0161kolu, jer rat nije trajao kratko.<\/span><\/p>\n

Totalno nezainteresovana za \u0161kolu, odlazila sam apsolutno nespremna, \u010dak nisam imala ni pribor. Do mene u klupi sjedila je jedna djevoj\u010dica, a ispred nje je stajala pernica. Svijetloroza, plasti\u010dna, otvarala se na obje strane. Kada ju je otvorila, sje\u0107am se, nisam mogla vjerovati \u2013 bila je puna olovaka, omastera, bojica, imala je i gumicu! Sve uredno slo\u017eeno! \u201cMo\u017ee\u0161 li mi posuditi olovku, ja sam svoju zaboravila ku\u0107i?\u201d, pitala sam. \u201cMogu\u201d, rekla je i otvorila pernicu.<\/span><\/p>\n

Ta djevoj\u010dica se zvala Selma. Upoznale smo se, rekla mi je da \u017eivi u mojoj zgradi i da je i ona do\u0161la iz drugog naselja. Bilo mi je lak\u0161e, ni ona nije bila sa svojim razredom. Nakon \u0161kole smo zajedno oti\u0161le ku\u0107i. Sutra smo skupa i\u0161le do \u0161kole, pa opet zajedno ku\u0107i, i tako svaki dan. To je bio po\u010detak jednog prijateljstva, koje i danas traje.<\/span><\/p>\n

Melisa, 1980.<\/span><\/i>
\n<\/span><\/i>BiH<\/span><\/i><\/p>\n

\"\"<\/a>Tina<\/strong><\/span><\/h3>\n

Tina je bila nekoliko godina mla\u0111a od mene. Po\u010detak rata smo provele u istom haustoru u ulici u kojoj se skupljalo na\u0161e dru\u0161tvo. Iako su se na\u0161e mame \u010desto ljutile \u0161to ostajemo do kasnih sati, mi smo svaku no\u0107 sjedili u haustoru i dru\u017eili se. Bila je to posebna prisnost, odanost i iskreno prijateljstvo. Tina i ja smo tu iskusile svoje prve simpatije, prve poljupce i prve zabave. \u010cak smo u podrumu zgrade napravili i vlastiti disko tako \u0161to smo obojili neonku rozom temperom i pu\u0161tali muziku na akumulator. Bilo je toliko predivno da su nam dolazili i tinejd\u017eeri iz drugih dijelova grada.<\/span><\/p>\n

Bio je septembar 1992. godine. Mama je rano iza\u0161la da nam napravi hljeb koriste\u0107i zajedni\u010dku pe\u0107 u haustoru. Za\u010duo se jak tresak \u2013 ve\u0107 poznat zvuk i osje\u0107aj. Nekoliko sekundi poslije sa stepenica sam \u010dula vrisak i pla\u010d. Mama je utr\u010dala u ku\u0107u i rekla da je Tina ranjena. Geler granate koja je eksplodirala u blizini zgrade pogodio ju je dok se igrala lasti\u0161a s prijateljicama. Nisu je uspjeli spasiti i od tog trenutka ni\u0161ta vi\u0161e nije bilo isto.<\/span><\/p>\n

Na\u0161e dru\u0161tvo u haustoru se postepeno po\u010delo razilaziti. Disko smo odlu\u010dili nazvali \u201eTina\u201c, i okupljali smo se kako bismo pri\u010dali o njoj, prisje\u0107ali se njenih osobina i zami\u0161ljali \u0161ta bi u pojedinim situacijama rekla ili uradila. Ovo su neki od Tininih li\u010dnih predmeta. Podsje\u0107aju me na prijateljstvo i prisnost koja se, sigurna sam, nijednoj generaciji poslije nije ponovila.<\/span><\/p>\n

Naida, 1975.<\/span><\/i>
\n<\/span><\/i>BiH<\/span><\/i><\/p>\n

\"\"<\/a>Pismo iz Italije<\/strong><\/span><\/h3>\n

Tokom rata smo pored raznih paketa pomo\u0107i dobijali i pisma vr\u0161njaka iz drugih dr\u017eava. U novembru 1995. godine primila sam pismo od Esther Calabrese, djevoj\u010dice iz Italije. Ubrzo nakon toga sam joj uzvratila i tako je zapo\u010delo na\u0161e prijateljstvo.<\/span><\/p>\n

Nastavile smo razmjenjivati pisma i nakon rata i ostale u kontaktu iako se nikada nismo upoznale. Tek \u0161esnaest godina nakon prvog pisma Esther je posjetila Sarajevo i tom prilikom smo se prvi put u\u017eivo vidjele. Na\u0161e prijateljstvo, koje je zapo\u010delo u ratu, traje i danas.<\/span><\/p>\n

Naida, 1985. <\/span><\/i>
\n<\/span><\/i>BiH<\/span><\/i><\/p>\n

\"\"<\/a>Prijateljstva<\/strong><\/span><\/h3>\n

Te\u0161ko je sklapati prijateljstva kada si stalno u pokretu. Nakon \u0161to smo oti\u0161li iz Iraka, moja porodica i ja smo pro\u0161li mnoge zemlje i izbjegli\u010dke kampove, u kojima sam stjecao nova poznanstva i prijateljstva.<\/span><\/p>\n

Dok smo boravili u izbjegli\u010dkom kampu u Gr\u010dkoj, imao sam dva prijatelja \u2013 Elanda i Hassana. Zajedno smo poha\u0111ali nastavu i sva trojica smo voljeli igrati fudbal. Ali jednom kada su moji roditelji odlu\u010dili da je vrijeme da krenemo dalje, morao sam se oprostiti s njima dvojicom. Kao \u0161to je bio slu\u010daj i s drugim prijateljima koje sam upoznao na putu, nismo znali da li \u0107emo se ikada ponovo sresti.<\/span><\/p>\n

Nakon dolaska u Bosnu i Hercegovinu i kamp u U\u0161ivku prepoznao sam neku djecu koju sam upoznao u Gr\u010dkoj. U Bosni smo se ponovo spojili. Moja porodica je velika i ja i moja bra\u0107a i sestre se svi igramo zajedno. Imamo jako malo igra\u010daka, jer ih nikad ne mo\u017eemo ponijeti sa sobom kada smo na putu. Kada smo tek do\u0161li u Bosnu, moji roditelji su kupili ovu \u017eutu lopticu mojoj maloj sestri Hudi. Po\u0161to se nadamo da \u0107emo uskoro mo\u0107i nastaviti svoje putovanje, \u017eelimo da loptica ostane u Muzeju, gdje \u0107e se o njoj dobro brinuti.<\/span><\/p>\n

Ahmed, 2008.<\/span><\/i>
\n<\/span><\/i>Irak<\/span><\/i><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Me\u0111unarodni dan prijateljstva obilje\u017eava se svake godine 30. jula. Generalna skup\u0161tina UN-a je ustanovila ovaj datum 2011. godine kako bi se promovirala ideja prijateljstvo i mir me\u0111u ljudima, dr\u017eavama, kulturama…<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":4611,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"Muzej ratnog djetinjstva: Va\u017enost prijateljstva za djecu tokom ratova ","_seopress_titles_desc":"Me\u0111unarodni dan prijateljstva obilje\u017eava se svake godine 30. jula. Generalna skup\u0161tina UN-a je ustanovila ovaj datum 2011. godine kako bi se promovirala ideja prijateljstvo i mir me\u0111u ljudima, dr\u017eavama, kulturama te pojedincima. Muzej ratnog djetinjstva u svojoj kolekciji \u010duva brojne pri\u010de koje isti\u010du va\u017enost prijateljstva za djecu tokom ratova.","_seopress_robots_index":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":{"0":"post-4604","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ostalo"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4604","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4604"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4604\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5921,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4604\/revisions\/5921"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4611"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4604"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4604"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4604"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}