{"id":4850,"date":"2024-10-10T10:45:40","date_gmt":"2024-10-10T08:45:40","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=4850"},"modified":"2024-10-18T12:16:34","modified_gmt":"2024-10-18T10:16:34","slug":"mentalno-zdravlje-u-ratom-pogodjenim-djetinjstvima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/mentalno-zdravlje-u-ratom-pogodjenim-djetinjstvima\/","title":{"rendered":"Mentalno zdravlje u ratom pogo\u0111enim djetinjstvima"},"content":{"rendered":"

Svjetski dan mentalnog zdravlja<\/a> obilje\u017eava se svake godine 10. oktobra, s ciljem podizanja svijesti o mentalnom zdravlju i borbe protiv dru\u0161tvene stigme. Djetinjstva pogo\u0111ena ratom obilje\u017eena su specifi\u010dnim izazovima koji zahtijevaju posebno razumijevanje i podr\u0161ku. Ipak, unutar tih iskustava nalaze se i pri\u010de o otpornosti, hrabrosti i kreativnosti. Ove godine, povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, predstavljamo nekoliko pri\u010da iz na\u0161e kolekcije koje oslikavaju slo\u017eenost mentalnog zdravlja u ratom pogo\u0111enim djetinjstvima.<\/strong><\/p>\n

Ratno punoljetstvo<\/span><\/h3>\n

\"fotografija\"<\/span><\/p>\n

Tokom 1994. godine izgubili smo nadu da \u0107e se rat ikada zavr\u0161iti. Toliko smo bili iscrpljeni od gladi, \u017ee\u0111i i nespavanja da je bilo te\u0161ko zamisliti svijetlu ta\u010dku koja bi prekinula sve u\u017ease rata. Te iste godine sam napunila 18 godina. Osje\u0107ala sam se ponosno, ali i pomalo tu\u017eno, rastreseno i prazno. Ova fotografija je napravljena za li\u010dnu kartu i druge dokumente, i predstavlja trenutak mog ulaska u punoljetstvo.<\/span><\/p>\n

Mirela, 1975, Bosna i Hercegovina<\/span><\/em><\/p>\n

Inat haljina<\/span><\/h3>\n

\"Plava<\/span><\/p>\n

Na\u0161la sam ovu haljinu u jednom napu\u0161tenom stanu u Sarajevu 1993. godine. Njena jaka boja se doimala zabranjenom, s obzirom da smo mi, gra\u0111ani opkoljenog Sarajeva, bili konstantna meta snajperista sa okolnih brda. I dok je narod, u \u010de\u017enji da sa\u010duva vlastiti \u017eivot, obla\u010dio garderobu neupadnih, pastelnih boja, ja sam nosila ovu haljinu svijetle, gotovo fluorescentne plave boje. Ona je bila simbol prkosa i volje za \u017eivotom.<\/span><\/p>\n

Emina, 1976, Bosna i Hercegovina<\/span><\/em><\/p>\n

Bajramski poklon<\/span><\/h3>\n

\"Bijela<\/span><\/p>\n

Narukvicu sam nosila na ruci jer me podsje\u0107ala na oca. Kupio mi ju je zajedno s drugim poklonima za Bajram. Ovo je jedina stvar koju jo\u0161 imam od njega. Ubila ga je vojska. Bila sam tu kad su ga odveli. Stajala sam iza mame i plakala. Svaki put kad pogledam narukvicu, sjetim se oca i pla\u010dem.<\/span><\/p>\n

Iman, 2012, Sirija<\/span><\/em><\/p>\n

Spava\u0107ica<\/span><\/h3>\n

\"Bijela<\/span><\/p>\n

U drugoj polovini rata sam po\u010dela studirati na tek otvorenom Odsjeku za defektologiju Univerziteta u Tuzli. U tom periodu sam istovremeno volontirala u gradskoj bolnici kao dio bolni\u010dkog tima. Sje\u0107am se mirisa znoja i krvi pomije\u0161anih sa antisepticima, ranjenika i ljudi koji su le\u017eali po hodnicima zbog nedostatka bolni\u010dkih kreveta.<\/span><\/p>\n

U maju 1995. godine, kada se desio masakr na Kapiji, poku\u0161avali smo spasiti mlade ljude koji su stizali u bolnicu. Tu ve\u010der je jedan dje\u010dak preminuo na mojim rukama. Rano ujutro, dok je napolju jo\u0161 uvijek bilo mra\u010dno, organizovana je sahrana za sve poginule.<\/span><\/p>\n

Sredinom te iste godine mi je dijagnosticirana leukemija, a doktori su smatrali da je bila rezultat velikog stresa. Lije\u010dila sam se u Bosni, Zagrebu i u kona\u010dnici sam izlije\u010dena u Italiji. Ovo je spava\u0107ica u kojoj sam provela svoje bolni\u010dke dane. Za mene ona predstavlja simbol borbe sa leukemijom, jednom istinski opakom bole\u0161\u0107u, i onom drugom, jo\u0161 malignijom, koja se zove rat.<\/span><\/p>\n

Selma, 1975, Bosna i Hercegovina<\/span><\/em><\/p>\n

Moje umjetni\u010dko putovanje<\/span><\/h3>\n

Tokom 2014. godine rat je u pojasu Gaze trajao 50 dana. Po\u0161to u svom domu nismo vi\u0161e bili sigurni, moja porodica i ja smo se preselili u ro\u0111akovu ku\u0107u. Imala sam tada 8 godina i jako sam se bojala. Kako bi mi skrenula misli sa svega \u0161to se de\u0161avalo napolju, mama mi je donosila bojice i poticala me da crtam.<\/span><\/p>\n

Na po\u010detku su ratni prizori i incidenti kojima smo svjedo\u010dili bili jedina tema mojih crte\u017ea, ali kako je vrijeme prolazilo, po\u010dela sam crtati lijepe stvari poput cvije\u0107a i djece koja se igraju u parku. Crtanje mi je pomoglo da zaboravim na strah. Ovo je jedan od mojih prvih crte\u017ea i predstavlja po\u010detak mog umjetni\u010dkog puta. Nadam se da \u0107u uspjeti dodatno razviti svoju vje\u0161tinu crtanja kako bih jednog dana postala slikarka.<\/span><\/p>\n

Aisha, 2006, Palestina<\/span><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilje\u017eava se svake godine 10. oktobra, s ciljem podizanja svijesti o mentalnom zdravlju i borbe protiv dru\u0161tvene stigme. Djetinjstva pogo\u0111ena ratom obilje\u017eena su specifi\u010dnim izazovima koji…<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":4851,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"Mentalno zdravlje u ratom pogo\u0111enim djetinjstvima","_seopress_titles_desc":"Svake godine, 10. oktobra, svijet obilje\u017eava Svjetski dan mentalnog zdravlja s ciljem podizanja svijesti i borbe protiv stigmatizacije. Djetinjstva pogo\u0111ena ratom suo\u010davaju se s posebnim izazovima, ali ujedno otkrivaju pri\u010de o otpornosti, hrabrosti i kreativnosti.","_seopress_robots_index":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[92,93,91,79,94],"class_list":{"0":"post-4850","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ostalo","8":"tag-dan-mentalnog-zdravlja","9":"tag-konflikt","10":"tag-mentalno-zdravlje","11":"tag-rat","12":"tag-sukob"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4850","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4850"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4850\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4861,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4850\/revisions\/4861"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4851"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4850"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4850"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4850"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}