{"id":5089,"date":"2024-11-20T12:02:08","date_gmt":"2024-11-20T11:02:08","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=5089"},"modified":"2024-11-20T12:02:08","modified_gmt":"2024-11-20T11:02:08","slug":"svjetski-dan-djece-djeca-pogodjena-sukobima-sirom-svijeta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/svjetski-dan-djece-djeca-pogodjena-sukobima-sirom-svijeta\/","title":{"rendered":"Svjetski dan djece: Djeca pogo\u0111ena sukobima \u0161irom svijeta"},"content":{"rendered":"

Svake godine, 20. novembra, obilje\u017eavamo Svjetski dan djece, posve\u0107en za\u0161titi prava i dobrobiti najmla\u0111ih \u010dlanova i \u010dlanica na\u0161eg dru\u0161tva. Za milione djece \u0161irom svijeta koja odrastaju u podru\u010djima pogo\u0111enim sukobima, djetinjstvo je daleko od bezbri\u017enog. Podaci<\/a> pokazuju da nevjerovatnih 473 miliona djece – vi\u0161e od jednog od \u0161estoro na globalnom nivou – trenutno \u017eivi u zonama sukoba. Ta djeca svakodnevno se suo\u010davaju s ozbiljnim rizicima, uklju\u010duju\u0107i nasilje, gubitak \u010dlanova porodice i ograni\u010den pristup osnovnim pravima poput obrazovanja i zdravstvene za\u0161tite.<\/strong><\/p>\n

Ove godine, povodom Svjetskog dana djece, dijelimo nekoliko pri\u010da iz na\u0161e kolekcije koje pokazuju kako konflikt uti\u010de na svaki aspekt djetinjstva.<\/strong><\/p>\n

<\/h3>\n

Kutija od paketi\u0107a<\/b><\/h3>\n

\"Kutija<\/p>\n

Jedan od posebnih momenata u toku rata bio je kada sam dobila paketi\u0107 od svojih vr\u0161njaka iz inostranstva. Paketi\u0107 je sadr\u017eavao igra\u010dke, slatki\u0161e, \u0161kolski pribor i odje\u0107u, i kratku poruku djeteta koje ga je poslalo, sa nazna\u010denom adresom s koje je paket stigao. Tako sam se dopisivala i sklapala poznanstva i prijateljstva sa vr\u0161njacima iz dalekih zemalja. Jedno takvo prijateljstvo smo moja sestra i ja sklopile sa djevoj\u010dicom iz Japana, sa kojom smo godinama nakon \u0161to smo dobile paket odr\u017eavale kontakt. Kao uspomena na te dje\u010dije radosti ostala je kutija, koja mi i danas izmami osmijeh na licu.<\/p>\n

Emina, 1985, Bosna i Hercegovina<\/span><\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Pli\u0161ani cuko koji mi je spasio \u017eivot<\/b><\/h3>\n

\"Pli\u0161ani<\/span><\/p>\n

Jednog ljetnog popodneva sam iza\u0161ao iz ku\u0107e da stavim svog tek opranog pli\u0161anog cuku da se su\u0161i kad sam iznenada za\u010duo zvuk granate koja je pala tu u blizini. \u010cim sam shvatio da je po\u010dela pucnjava, potr\u010dao sam nazad u ku\u0107u.<\/span><\/p>\n

Kada se napolju smirilo, ponovo sam iza\u0161ao kako bih uzeo svog cuku sa su\u0161ila. U tom sam trenutku \u010duo zvi\u017eduk metka \u2013 metak se prvo odbio od igra\u010dku, pa od zid, i na kraju zavr\u0161io u zemlji. Na osnovu njegove putanje mi je bilo jasno da bi pogodio mene da nije bilo ovog cuke. On mi je spasio \u017eivot.<\/span><\/p>\n

Metak je napravio rupe na tijelu mog pli\u0161anog cuke, ali smo ih brzo za\u0161ili, i on je od tada bio poput mog najboljeg prijatelja. Mogao sam mu povjeriti sve, \u010dak i svoje najve\u0107e strahove.<\/span><\/p>\n

Odlu\u010dio sam da \u0107u svog pli\u0161anog cuku pokloniti Muzeju, jer mislim da je vrijeme da svoja osje\u0107anja po\u010dnem dijeliti s pravim psom. Mislim da bih volio imati \u0161ar peja ili boksera.<\/span><\/p>\n

Dmytro, Ukrajina, 2002<\/b><\/p>\n

 <\/p>\n

Zemlja za fudbal<\/strong><\/h3>\n

\"\"<\/p>\n

Ro\u0111en sam u Kabulu, u Afganistanu. Od kada smo 2015. oti\u0161li, pro\u0161li smo kroz Iran, Tursku, Bugarsku, i sada smo u Srbiji. Moj otac je bio policajac i talibani su htjeli da im se priklju\u010di. Nikada nije bio mir u Afganistanu. Proveo sam mnogo vremena u ku\u0107i jer se majka bojala da bi talibani mogli do\u0107i po dje\u010dake. Kada sam mogao izlaziti, volio sam voziti bicikl u parku i igrati fudbal, ili bilo kakvu igru. Uvijek smo se igrali blizu ku\u0107e, tako da mo\u017eemo pobje\u0107i ako talibani do\u0111u. I\u0161ao sam u privatnu \u0161kolu i zavr\u0161io \u010detiri razreda. Kada sam po\u0161ao u peti razred, napustili smo zemlju. Volio sam \u0161kolu. Svi smo nosili uniforme i imali smo kratku kosu. Bio sam veoma dobar u\u010denik. Brzo sam razumijevao stvari. Sada sam zaboravio mnogo toga, nekad ne mogu da se sjetim neke rije\u010di na farsiju. Idem u \u0161esti razred. Previ\u0161e sam zauzet u Srbiji, nemam vremena ni da dovoljno spavam. Nakon \u0161kole, u\u010destvujem u raznim aktivnostima: igram fudbal, idem na radionice, u\u010dim zanate, igram se napolju\u2026 \u017delio bih \u017eivjeti u Njema\u010dkoj. \u010cuo sam da je to dobra zemlja za fudbal.<\/p>\n

Anosh, 2006, Afganistan<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Ro\u0111endanski poklon<\/strong><\/h3>\n
\n

\"\"<\/p>\n

Na ovoj medalji pi\u0161e da je najljep\u0161a domovina na svijetu Palestina.<\/p>\n

Kada sam imala devet godina ovaj slogan sam ponavljala iznova i iznova. Prije nego \u0161to \u0107u napuniti deset godina moja najbolja drugarica do\u0161la je na ideju \u0161ta bi mi mogla pokloniti za ro\u0111endan. Njen otac je bio umjetnik u Gazi, pa ga je zamolila da mi napravi medalju na kojoj je ugraviram ovaj slogan. Kada mi ju je napokon uru\u010dila bila sam presretna!<\/p>\n

Medalja je najbolji poklon koji sam ikada dobila, a sada kada sam starija \u017eelim da ona zauvijek bude dio Muzeja.<\/p>\n

Dana, 2007, Gaza<\/em><\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

Medo kojeg sam dobio od simpatije<\/strong><\/h3>\n

\"Stuffed<\/p>\n

Ovog medu sam dobio od svoje simpatije! Mnogim \u0161kolskim drugaricama iz Sirije sam se svi\u0111ao. Jedna od njih je bila i Amira, ona mi je dala ovog medu. Volio sam i\u0107i u \u0161kolu i imao sam mnogo prijatelja. Iz \u0161kole bismo se vra\u0107ali zajedno. Razdvajali bismo se samo da uradimo zada\u0107u, a zatim smo se ponovo nalazili na obli\u017enjem brdu gdje smo se igrali do zalaska sunca. To je bilo prije pet godina, a onda je rat do\u0161ao i u na\u0161 kraj. Amira je oti\u0161la u Damask i izgubili smo kontakt. Ni danas ne znam ni\u0161ta o njoj. Pazim da je medo uvijek \u010dist i uredan. Mi smo oti\u0161li 2015. godine. U Libanu sam po\u010deo raditi u granapu da pomognem porodici da pla\u0107a stanarinu. Majka je htjela da idem u \u0161kolu. Sada radim u granapu od 8 do 12, a onda do\u0111em ku\u0107i, jedem, i spremim se za \u0161kolu. Nave\u010der budem tako umoran da odmah idem u krevet. Ne izlazim vi\u0161e da se igram s drugom djecom jer nemam vremena. Volio bih da imam vi\u0161e vremena, a i jedan veliki vrt u kojem bih mogao da tr\u010dim izme\u0111u drve\u0107a i da se penjem po njemu.<\/p>\n

Jaber, 2005, Sirija<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svake godine, 20. novembra, obilje\u017eavamo Svjetski dan djece, posve\u0107en za\u0161titi prava i dobrobiti najmla\u0111ih \u010dlanova i \u010dlanica na\u0161eg dru\u0161tva. Za milione djece \u0161irom svijeta koja odrastaju u podru\u010djima pogo\u0111enim sukobima,…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":977,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"Svjetski dan djece | Muzej ratnog djetinjstva","_seopress_titles_desc":"Ove godine, povodom Svjetskog dana djece, dijelimo nekoliko pri\u010da iz na\u0161e kolekcije koje pokazuju kako konflikt uti\u010de na svaki aspekt djetinjstva.","_seopress_robots_index":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":{"0":"post-5089","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ostalo"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5089","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5089"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5089\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5097,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5089\/revisions\/5097"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/977"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5089"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5089"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5089"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}