{"id":5209,"date":"2024-12-18T10:54:10","date_gmt":"2024-12-18T09:54:10","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=5209"},"modified":"2024-12-18T10:54:10","modified_gmt":"2024-12-18T09:54:10","slug":"medjunarodni-dan-migranata-price-djece","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/medjunarodni-dan-migranata-price-djece\/","title":{"rendered":"Me\u0111unarodni dan migranata: Pri\u010de djece"},"content":{"rendered":"
\n
\n
\n
Me\u0111unarodni dan migranata obilje\u017eava se 18. decembra svake godine kako bi se skrenula pa\u017enja na izazove i te\u0161ko\u0107e s kojima se migranti suo\u010davaju \u0161irom svijeta. Istovremeno, ovaj dan podsje\u0107a na njihove doprinose dru\u0161tvu i va\u017enost solidarnosti. Muzej ratnog djetinjstva \u010duva pri\u010de djece iz razli\u010ditih dijelova svijeta koja su, zajedno sa svojim porodicama, bila prisiljena migrirati unutar ili izvan svoje zemlje zbog oru\u017eanih sukoba. Pro\u010ditajte neke od tih pri\u010da koje govore o njihovim iskustvima, izazovima i otpornosti u no\u0161enju s izbjegli\u0161tvom.<\/strong><\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
<\/div>\n<\/div>\n

<\/h3>\n

 <\/p>\n

Raseljeni zmaj<\/strong><\/h3>\n

\"\"<\/p>\n

Svidjela mi se Poljska, tamo je bilo mnogo finih ljudi. Vidjela sam kako u\u010diteljice vode djecu po Krakowu i pri\u010daju im o narodnoj kulturi i spomenicima.<\/p>\n

Ova igra\u010dka je simbol grada. U Krakowu ima more suvenirnica, i u svakoj je bilo ovakvih zmajeva. Prije odlaska u Englesku provodila sam skoro sve vrijeme s ovim zmajem.<\/p>\n

Po povratku u Kijev oti\u0161li smo u prodavnicu i u automatu za igra\u010dke nalazio se zmaj identi\u010dan ovom. Tad sam shvatila da je i jedan od zmajeva pre\u0161ao put od Krakowa do Kijeva.<\/p>\n

Arina, r. 2013., Ukrajina<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

\u017divot izvan Gaze<\/strong><\/h3>\n

\"eksponati\"<\/b><\/h3>\n

Moja porodica i ja smo 2014. uspjeli iza\u0107i iz Gaze. \u017divjeli smo u Maleziji \u010detiri godine i tamo sam nau\u010dila da je \u017eivot izvan Gaze mnogo druga\u010diji. U Maleziji sam i\u0161la u \u0161kolu i uvijek sam se osje\u0107ala sigurno. \u010cak sam stekla i par prajateljica. Jedna od tih prijateljica voljela je praviti \u0161arene narukvice od gumica. Odu\u0161evilo me koliko su lijepe, pa sam je pitala da me nau\u010di da ih i ja pravim. Dala mi je ove gumice i sve drugo \u0161to je koristila i pokazala mi je kako da ispletem narukvicu \u2013 ovo je jedna od nekoliko koje sam napravila dok sam bila u Maleziji. Vratili smo se u Gazu prije \u010detiri godine. Ovdje se ne osje\u0107am sigurno kao u Maleziji i jo\u0161 uvijek se s rado\u0161\u0107u prisje\u0107am trenutaka koje sam tamo provela.<\/p>\n

Hala, r. 2007., Palestina<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n

\n
\n

Povratak u Srebrenicu<\/b><\/h3>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n

\"\"<\/p>\n

Prije nego \u0161to je rat do\u0161ao u Srebrenicu, bili smo tipi\u010dna jugoslovenska porodica. Moji roditelji su radili, brat i ja smo i\u0161li u \u0161kolu, a odmore smo provodili na Jadranskom moru. Bio je to period mira, bratstva i jedinstva. Sve se naglo promijenilo u aprilu 1992. godine, kada su moji roditelji odlu\u010dili da zbog svoje sigurnosti moramo napustiti dom i krenuti kod rodbine u Tuzlu.<\/p>\n

Imala sam skoro deset godina, ali nikada ne\u0107u zaboraviti strah u o\u010dima svojih roditelja dok su nas na svakom koraku zaustavljale paravojne snage agresora i osje\u0107aj olak\u0161anja kada smo stigli na slobodnu teritoriju. Iako protiv svoje volje, zapo\u010deli smo novi \u017eivot u Tuzli.<\/p>\n

Bez obzira na to \u0161to smo \u017eivjeli u nekom tu\u0111em stanu, uz granatiranje i bez vode i struje, na\u0161 izvor snage bila je \u010dinjenica da smo zajedno. To se promijenilo u maju 1995. godine, kada je otac dobio naredbu da se helikopterom vrati u Srebrenicu \u2013 \u201esigurnu zonu\u201c, grad pod opsadom. Tog dana smo ru\u010dali zajedno, zagrlio me je, ispu\u0161io cigaretu sa bratom i poljubio mamu. Zatim je oti\u0161ao. Mama i ja smo mu mahale s balkona, a brat ga je ispratio.<\/p>\n

Otac je poginuo prilikom pada helikoptera 7. maja 1995. godine. Nije uspio pomo\u0107i svojoj Srebrenici. Nije uspio do\u0107i do svog grada, svoje majke i oca nakon tri godine razdvojenosti. Ove fotografije su podsjetnik na mnoge lijepe trenutke koje smo proveli zajedno.<\/p>\n

Lejla, r.1982., Bosna i Hercegovina<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

\n
\n

Moj plavi jastuk<\/b><\/h3>\n<\/div>\n
<\/div>\n<\/div>\n
\"\"<\/div>\n
\n

U ovom dnevniku sam zapisala sve \u010dega se sje\u0107am o Siriji. Ranije bih ga \u010ditala prije spavanja, ali sada u njemu samo bilje\u017eim sje\u0107anja.<\/p>\n

\u201cU mom selu je zrak lagan, i drve\u0107e ple\u0161e uz njegov ritam. Miris zemlje dira u du\u0161u i se\u017ee sve do zalaska sunca, prenose\u0107i pri\u010de i stvari. Ostavila sam svoj jastuk. Da, svoj plavi jastuk. Nekada bih tim jastukom rastjerala umor neprekidne igre, ali se onda desio 27. 7. 2012. godine.<\/p>\n

Mo\u017eda bi se neki iznenadili \u0161to nisam nostalgi\u010dna ni za \u010dim iz svog sela osim za svojim plavim jastukom. Neki ljudi bi pomislili da mi nedostaju djedova ku\u0107a i moji \u0161kolski prijatelji. \u017dao mi je, ali vas moram razo\u010darati. Ono \u0161to mi najvi\u0161e nedostaje je moj plavi jastuk jer je to jedina stvar koja bi mi mogla pomo\u0107i da se osje\u0107am sigurno u izbjegli\u0161tvu.\u201d<\/p>\n<\/div>\n

\n

 <\/p>\n

Assil, r. 2005, Sirija<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n

\n
\n

Da sam ja policajac<\/strong><\/h3>\n

\"\"<\/p>\n<\/div>\n

Nedavno sam proslavio svoj 6. ro\u0111endan ovdje u kampu. Proslavili smo uz kebabe koje je napravio moj tata. Prije nego \u0161to smo napustili svoj dom, mama i tata bi uvijek za moj ro\u0111endan organizovali veliko slavlje. U slavlju bi nam se pridru\u017eila i sva na\u0161a rodbina.<\/div>\n<\/div>\n
\n

Ova ko\u0161ulja je bila ro\u0111endanski poklon od moje bake. Poklonila mi ju je za moj tre\u0107i ro\u0111endan, posljednji put kada smo mogli zajedno proslaviti moj ro\u0111endan. Kada porastem, \u017eelim da budem policajac, jer su policajci sna\u017eni i brinu se o granicama. Ali ja ne \u017eelim da budem tek bilo koji policajac \u2013 \u017eelim da budem \u0161ef policije, koji bi mogao narediti drugim policajcima da se sklone kada migranti prelaze granicu. Onda bih mogao pomo\u0107i migrantima. Nikada ih ne bih poku\u0161avao uhvatiti.<\/p>\n

Ali, r. 2015., Iran<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n<\/div>\n

\n
\n

Moj “izmi\u0161ljeni” paso\u0161<\/b><\/h3>\n<\/div>\n
<\/div>\n<\/div>\n
\"eksponati\"<\/div>\n
\n

Sje\u0107am se kada sam ispred svog prozora jednog aprilskog jutra ugledala tenk i vojnika na njemu. U ku\u0107i su roditelji donijeli odluku o hitnoj evakuaciji nas djece sa Dobrinje IV. Na\u0161i prijatelji su polazili svojim automobilom i poveli su me sakrivenu na zadnjem sjedi\u0161tu. Neko vrijeme smo proveli u izbjegli\u0161tvu u Hrvatskoj, a kada je situacija tamo postala suvi\u0161e napeta, zaputili smo se prema Njema\u010dkoj. Iako su svi bili prekrasni prema meni, bila sam jako tu\u017ena, neprestano sam razmi\u0161ljala o tome da li su moji roditelji i stariji brat \u017eivi. Nedostajali su mi jako i silno sam se \u017eeljela vratiti ku\u0107i, bez obzira \u0161to je tamo rat. Na\u017ealost, za povratak je bio potreban paso\u0161. Ne samo da nisam imala paso\u0161, ve\u0107 nisam imala nijedan dokument, jer su ih roditelji u panici zaboravili spakovati. Sre\u0107om, neki dobri ljudi su mi pomogli: na moj datum ro\u0111enja smo dodali nule kako bi se dobio JMBG i izmislili smo adresu. Vratila sam se u Sarajevo pod opsadom 1994. godine, pro\u0161av\u0161i kroz tunel.<\/p>\n

Emina, r. 1983., Bosna i Hercegovina<\/em><\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Me\u0111unarodni dan migranata obilje\u017eava se 18. decembra svake godine kako bi se skrenula pa\u017enja na izazove i te\u0161ko\u0107e s kojima se migranti suo\u010davaju \u0161irom svijeta. Istovremeno, ovaj dan podsje\u0107a na…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":5210,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"Me\u0111unarodni dan migranata: Pri\u010de djece | Muzej ratnog djetinjstva","_seopress_titles_desc":"Muzej ratnog djetinjstva \u010duva pri\u010de djece iz razli\u010ditih dijelova svijeta koja su, zajedno sa svojim porodicama, bila prisiljena migrirati unutar ili izvan svoje zemlje zbog oru\u017eanih sukoba. Pro\u010ditajte neke od tih pri\u010da.","_seopress_robots_index":"","footnotes":""},"categories":[9,1],"tags":[],"class_list":{"0":"post-5209","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-istrazivanje","8":"category-ostalo"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5209","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5209"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5209\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5226,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5209\/revisions\/5226"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5210"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5209"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5209"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5209"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}