{"id":5271,"date":"2025-01-24T16:56:26","date_gmt":"2025-01-24T15:56:26","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=5271"},"modified":"2025-01-24T16:56:53","modified_gmt":"2025-01-24T15:56:53","slug":"medjunarodni-dan-obrazovanja-mrd","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/medjunarodni-dan-obrazovanja-mrd\/","title":{"rendered":"Me\u0111unarodni dan obrazovanja: Pravo na u\u010denje u ratnim vremenima"},"content":{"rendered":"

Svake godine, 24. januara, Me\u0111unarodni dan obrazovanja podsje\u0107a nas na klju\u010dnu ulogu koju u\u010denje ima u razvoju, napretku i osna\u017eivanju pojedinaca i dru\u0161tava. Obrazovanje je ljudsko pravo, ali za milione djece u zonama sukoba to pravo je \u010desto prekinuto ili uskra\u0107eno. Uprkos ovim izazovima, obrazovanje u ratu – bilo formalno ili neformalno – \u010desto postaje spas.<\/strong><\/p>\n

U Muzeju ratnog djetinjstva \u010duvamo pri\u010de koje nagla\u0161avaju otpornost djece u sukobima, uklju\u010duju\u0107i i to kako je obrazovanje oblikovalo njihova iskustva i ulilo im nadu. Pro\u010ditajte neke od tih pri\u010da u nastavku.<\/strong><\/p>\n

Pernica iz humanitarne pomo\u0107i<\/strong><\/h3>\n

\"Pernica\"<\/span><\/p>\n

Nakon \u0161to su UN-ove snage u\u0161le u Gora\u017ede \u201894. godine, nama djeci su podijelili ove pernice. Do tada smo u \u0161kolu nosili samo po jednu olovku koja je mogla stati u d\u017eep. U\u00a0svakoj pernici nalazili su se nalivpero i hemijska olovka, ali po\u0161to nismo imali umetke za njih, nisam ih mogla koristiti.<\/span><\/p>\n

Poslije rata po\u010dela sam raditi u istoj \u0161koli koju sam poha\u0111ala za vrijeme agresije. Tada sam prvi put po\u010dela koristiti pernicu, nalivpero i hemijsku koje sam godinama pa\u017eljivo \u010duvala. Djeca su \u010desto pitala odakle mi takva pernica, pa je ona postala \u010desti pokreta\u010d pri\u010de o ratnom djetinjstvu, ljubavi prema u\u010denju i va\u017enosti boravka u \u0161koli.<\/span><\/p>\n

Senada, 1980, Bosna i Hercegovina<\/strong><\/em><\/p>\n

Moj \u017eivot u izbjegli\u010dkom kampu<\/strong><\/h3>\n

\"Kamen\u010di\u0107\"<\/span><\/p>\n

Tri i po godine sam \u017eivjela u \u0161atoru, u kampu Abrar Bar Elias u Libanu. U ovom kampu sam prvi put krenula u \u0161kolu. Imala sam 10 godina. Dotad sam bila u Siriji, gdje zbog rata nisam mogla<\/span><\/p>\n

i\u0107i u \u0161kolu. Na po\u010detku me ba\u0161 bilo stid i\u0107i u 1. razred sa dosta mla\u0111om djecom i nakon nekog vremena sam naprosto prestala i\u0107i u \u0161kolu. Sada, kada imam 14 godina, \u017eelim se ponovo upisati u \u0161kolu, i nadam se da \u0107u uspjeti dobiti mjesto u \u0161koli za izbjeglice koju organizuje SAWA, organizacija koja radi sa izbjeglicama, jer mi, djeca iz Sirije, ne mo\u017eemo i\u0107i u normalnu \u0161kolu u Libanu. Sada znam \u0161ta \u017eelim i spremna sam da u\u010dim i trudim se da postanem psihologinja. Prije nego \u0161to sam napustila kamp zbog preseljenja u privatnu ku\u0107u, \u017eeljela sam ponijeti sa sobom neku uspomenu na moje vrijeme tamo i na prijateljicu Ayu. Skupila sam nekoliko kamen\u010di\u0107a koji su bili oko na\u0161eg \u0161atora, i izrezala i ponijela sa sobom dio okapnice. Pored toga sam odlu\u010dila da no\u017eem izre\u017eem i dio termoizolacije sa na\u0161eg \u0161atora, jer smo Aya i ja jedno popodne napisale svoja imena na njoj. Dio ovog komadi\u0107a izolacije, kao i dio okapnice i nekoliko kamen\u010di\u0107a dajem MRD-u, a ostalo \u0107u sa\u010duvati kod sebe. Nedostaje mi Aya. Iako je \u017eivot u kampu bio te\u017eak, tamo sam sklopila mnogo prijateljstava. Dosta mojih prijateljica, koje imaju 14-15 godina, tra\u017eile su izlaz u pronalasku starijeg mu\u017ea koji \u017eivi negdje u okolini kampa. Znam za mnoge djevoj\u010dice koje su prevarene, jer se na kraju nisu ni udale. Samo su ostajale trudne, kao moja prijateljica Farah, koja je ostala trudna i sama, a \u010dovjek je pobjegao. To me ba\u0161 ljuti, to je ba\u0161 grozno.<\/span><\/p>\n

Bayan, 2005, Syria<\/strong><\/em><\/p>\n

Balet u ratu<\/strong><\/h3>\n

\"Balet\"<\/span><\/p>\n

Sredinom 1994. u Narodnom pozori\u0161tu je otvoren baletski studio. Pro\u0161la sam audiciju i i\u0161la na balet svaki dan. Godinu dana kasnije prebacila sam se u Osnovnu muzi\u010dku \u0161kolu \u201cMladen Pozaji\u0107\u201d, gdje sam nastavila \u0161kolovanje.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

U muzi\u010dkoj \u0161koli bila sam i 1995. g., kada se desio masakr na Markalama. Na spratu smo radili balet, i onda se \u010dula eksplozija. Si\u0161li smo u prizemlje da se sakrijemo, i kad se smirilo granatiranje, nastavnici su nas pustili da bje\u017eimo ku\u0107ama. Iza\u0161la sam iz \u0161kole, pogledala prekoputa i vidjela ranjenog \u010dovjeka koji je tr\u010dao nose\u0107i svoju ruku koja je visila kao odvojena od ostatka tijela. Taj prizor nikad ne\u0107u zaboraviti i to mi je bila najve\u0107a trauma koju sam do\u017eivjela u ratu.<\/span><\/p>\n

Mela, 1984, Bosna i Hercegovina<\/strong><\/em><\/p>\n

Knjiga, moja saputnica<\/strong><\/h3>\n

\"Knjiga\"<\/span><\/p>\n

Nekoliko dana prije 24. februara i potpune eskalacije rata pitala sam mamu da mi preporu\u010di neku knjigu. Po\u0161to moja mama jako voli Dostojevskog, na \u010ditanje mi je dala Idiota, jednu od njenih omiljenih knjiga.<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 uvijek sam je \u010ditala kada smo morali napustiti na\u0161 dom u \u017ditomiru, u blizini Kijeva. Sa sobom smo mogli ponijeti svega nekoliko stvari, uglavnom osnovnih potrep\u0161tina, ali sam odlu\u010dila spakovati i ovu knjigu jer sam je stvarno \u017eeljela pro\u010ditati. Pokazala se kao dobra saputnica na ovom neplanskom putovanju, a sada je predajem Muzeju, u nadi da \u0107u se ubrzo vratiti ku\u0107i u Ukrajinu i biti u prilici kupiti sebi novu.<\/span><\/p>\n

Aisha, 2007, Ukraine<\/strong><\/em><\/p>\n

\u0160iljalo<\/strong><\/h3>\n

\"\u0160iljilo\"<\/span><\/p>\n

\u0160kolska nastava se odr\u017eavala po mahalskim punktovima. Ja sam za vrijeme rata promijenio tri takva punkta. Odlazak do punktova je uvijek bio poprili\u010dno opasan, ali smo ipak svi redovno i\u0161li u \u0161kolu.<\/span><\/p>\n

U tom periodu smo dobijali ogromnu koli\u010dinu zada\u0107e, koja nas je spre\u010davala da provodimo vrijeme napolju. To je za nas djecu predstavljalo dodatnu za\u0161titu od ratnih de\u0161avanja.<\/span><\/p>\n

Ovo je \u0161iljalo koje sam koristio u tom periodu i kojim sam \u0161iljio olovku za kontrolne i pismene radove.<\/span><\/p>\n

Sanin, 1981, Bosna i Hercegovina<\/strong><\/em><\/p>\n

Pohvala<\/strong><\/h3>\n

\"Pohvala\"<\/span><\/p>\n

Za vrijeme jakog granatiranja, kom\u0161ija nas je odveo u svoju ku\u0107u. Tu smo ostali dva dana. Nakon toga smo se preselili u djedovu ku\u0107u u kampu u Libanu. Sada \u017eivimo u \u0161atoru.<\/span><\/p>\n

Ovo je prva Pohvala koju sam ikada primila. Dobila sam je nakon zavr\u0161etka polugodi\u0161ta jer sam imala dobre ocjene. Mnogo mi zna\u010di. Moj mla\u0111i brat ju je poderao. Kada sam rekla u\u010diteljici \u0161ta se desilo, dala mi je novu Pohvalu. Svi\u0111aju mi se nastavnici u \u0161koli jer su ni, a i \u0161kola je jako \u0161arena.<\/span><\/p>\n

Kada god mi je trebalo da se na trenutak osjetim ponosnom ili da ohrabrim sebe da uradim ne\u0161to te\u0161ko, samo bih izvadila ovu Pohvalu iz ladice i pogledala je. Ona bi mi dala snagu.<\/span><\/p>\n

Maha, 2004, Syria<\/strong><\/em><\/p>\n

Prva, crvena knji\u017eica<\/strong><\/h3>\n

\"\u0110a\u010dka<\/span><\/p>\n

Kada je po\u010deo rat, \u201cprisilno\u201d sam zavr\u0161ila prvi razred osnovne \u0161kole. Kao prava \u201c\u0161treberica\u201d, naravno, imala sam sve petice i pohvalu Nastavni\u010dkog vije\u0107a u svojoj lijepoj crvenoj knji\u017eici. Raspust je pro\u0161ao, a rat je jo\u0161 uvijek trajao. U drugi razred sam krenula u improviziranoj u\u010dionici u nekom biv\u0161em bilijar-klubu. Improvizirana \u0161kola, u\u010dionice \u2013 i improvizirana, papirna knji\u017eica. Na kraju godine sam hodala sa svojom lijepom crvenom knji\u017eicom i molila da mi u nju upi\u0161u ocjene, ali to nije bilo mogu\u0107e! Dobili smo male, tu\u017ene, papirne knji\u017eice koje izgledaju kao iskinuta dvolisnica iz moje prave knji\u017eice! To se nastavilo i u tre\u0107em, \u010detvrtom, petom razredu. Iako je \u0161kola imala svoju \u201czvani\u010dnu\u201d knji\u017eicu, ja sam svojim \u201c\u0161vrakopisom\u201d nastavila upisivati ocjene u svoju pravu, crvenu knji\u017eicu, kako bi sve bilo na jednom mjestu. Dr\u017ealo me je to do \u010detvrtog razreda. Po\u0161to sam u me\u0111uvremenu izgubila knji\u017eicu za drugi razred, moja crvena, prava knji\u017eica \u010duva uspomenu na jedinu zaklju\u010dnu \u010detvorku koju sam imala u osam godina \u0161kolovanja. Drugi razred, improvizirana u\u010dionica, u\u010ditelj me pita tablicu mno\u017eenja: \u201cKoliko je 9×9?\u201d Ka\u017eem \u201c89\u201d, pa ispravljam na \u201c87\u201d, i na kraju na \u201c81\u201d. Ve\u0107 je bilo kasno. \u201cSjedi, \u010detiri!\u201d<\/span><\/p>\n

Merima, 1984, Bosna i Hercegovina<\/strong><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svake godine, 24. januara, Me\u0111unarodni dan obrazovanja podsje\u0107a nas na klju\u010dnu ulogu koju u\u010denje ima u razvoju, napretku i osna\u017eivanju pojedinaca i dru\u0161tava. Obrazovanje je ljudsko pravo, ali za milione…<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":5275,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"Me\u0111unarodni dan obrazovanja | Muzej ratnog djetinjstva","_seopress_titles_desc":"Me\u0111unarodni dan obrazovanja, koji se obilje\u017eava 24. januara, isti\u010de obrazovanje kao ljudsko pravo. Pro\u010ditajte pri\u010de iz kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva o u\u010denju tokom ratnih vremena.","_seopress_robots_index":"","footnotes":""},"categories":[8,1],"tags":[14],"class_list":{"0":"post-5271","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-edukacija","8":"category-ostalo","9":"tag-obrazovanje"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5271","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5271"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5271\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5283,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5271\/revisions\/5283"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5275"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5271"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5271"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5271"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}