{"id":5914,"date":"2025-07-30T10:37:16","date_gmt":"2025-07-30T08:37:16","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=5914"},"modified":"2025-07-30T10:37:16","modified_gmt":"2025-07-30T08:37:16","slug":"medjunarodni-dan-prijateljstva-prijateljstvo-u-ratu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/medjunarodni-dan-prijateljstva-prijateljstvo-u-ratu\/","title":{"rendered":"Me\u0111unarodni dan prijateljstva. Prijateljstvo u ratu"},"content":{"rendered":"

Ustanovljen od strane Generalne skup\u0161tine Ujedinjenih nacija 2011. godine, Me\u0111unarodni dan prijateljstva<\/a> obilje\u017eava se svake godine 30. jula. Kolekcija Muzeja ratnog djetinjstva<\/a> sadr\u017ei brojne pri\u010de koje nagla\u0161avaju va\u017enost prijateljstava tokom rata. Pogledajte neke od njih.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Ro\u0111endanski poklon<\/b><\/h3>\n

\"Ro\u0111endanski<\/span><\/p>\n

Za moj 13. ro\u0111endan, 1993. godine, kada se ba\u0161 nije moglo jednostavno oti\u0107i u prodavnicu i kupiti poklon, moja prijateljica Jelena mi je ru\u010dno napravila i poklonila ovu igra\u010dku. Koristila je komade stare odje\u0107e i ostale materijale koje je mogla prona\u0107i u ku\u0107i. Po\u0161to u ratu pokloni nisu bili dio svakodnevnice, Jelenin poklon me jako iznenadio i obradovao. Iako smo obje ve\u0107 bile prerasle ovakve igra\u010dke, uvijek sam je dr\u017eala na vidnom mjestu u sobi jer mi je svojim \u0161arenim bojama uljep\u0161avala ratne dane.<\/span><\/p>\n

Amina, 1980. Bosna i Hercegovina<\/i><\/b><\/p>\n

Papagaj Mohammad<\/b><\/h3>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

U mom rodnom gradu Sulejmaniji, u Iraku, moj ku\u0107ni ljubimac bio je najljep\u0161i i naj\u0161areniji papagaj. Zvao se Mohammad. Mohammad bi pri\u010dao sa mnom \u2013 znao je re\u0107i moje ime i \u010desto bi ponavljao rije\u010di za mnom. Volio je da odmara na mom ramenu. Uvijek sam vodio ra\u010duna da ga redovno hranim. Mohammad me je volio i bio je moj istinski prijatelj. Kada su moji roditelji odlu\u010dili da napu\u0161tamo Irak, Mohammad nije mogao po\u0107i s nama. Nedostaje mi. Nadam se da \u0107u nekada u budu\u0107nosti \u017eivjeti u ku\u0107i u kojoj \u0107u kao ljubimce mo\u0107i imati papagaja i psa. Do tada \u0107u se igrati s igra\u010dkama poput ove dvije.<\/span><\/p>\n

Ahmad, 2013, Irak<\/i><\/b><\/p>\n

Zabava s “lego-kockama”<\/b><\/h3>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

Kada odrasli zavr\u0161e sa svojim partijama \u0161aha, uzmem njihove \u0161ahovske figure i pretvaram se da su lego-kocke. Po\u0161to ovdje nemam prijatelja, igra ovim \u201elego-kockama\u201c je jedan od na\u010dina da se zabavim. Dok sam \u017eivio u Afganistanu, i\u0161ao sam u \u0161kolu i imao mnogo prijatelja. Tada smo provodili vrijeme na igrali\u0161tu sa svojim roditeljima ili igrali fudbal.\u00a0<\/span><\/p>\n

Ovo je bojanka koju sam dobio ovdje u kampu. Puna je slika ptica i drugih \u017eivotinja, ali nikada nisam obojio niti jednu njenu stranicu.<\/span><\/p>\n

Amir, 2012, Afganistan<\/i><\/b><\/p>\n

Muzika<\/b><\/h3>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

Do\u0161ao sam u Liban sa majkom, daid\u017eom i bra\u0107om. Otac je ve\u0107 radio u Libanu. Kada smo tek do\u0161li u Liban, bio sam sretan zbog uli\u010dnih svjetala i svjetla \u0161to je dopiralo iz ku\u0107a. U na\u0161em selu nije bilo takve svjetlosti.<\/span><\/p>\n

U po\u010detku sam ve\u0107inu vremena provodio u \u0161koli i kod ku\u0107e. Prije nego \u0161to sam se pridru\u017eio organizaciji \u201cRad za nadu\u201d u Libanu, nisam znao ni\u0161ta o muzici, niti sam znao svirati. Tamo sam upoznao instruktore i stekao nove prijatelje. Pomogli su mi da nau\u010dim \u010ditati note i svirati. Moja instruktorica Samah me je pohvalila da dobro sviram i imam samouvjeren nastup.<\/span><\/p>\n

Nastupao sam na tri koncerta u pozori\u0161tu \u201cDawar al-Shams\u201d u Libanu. Bio sam tako sretan kad su mi ljudi aplaudirali. A tek kad su moji roditelji do\u0161li na koncert! Sa bine sam ih mogao vidjeti kako mi se smije\u0161e. Bio sam tako ponosan na sebe!<\/span><\/p>\n

Ova fotografija me podsje\u0107a na to iskustvo.<\/span><\/p>\n

Ibrahim, 2007, Sirija<\/i><\/b><\/p>\n

Prijateljstva<\/strong><\/h3>\n

\"\"<\/p>\n

Te\u0161ko je sklapati prijateljstva kada si stalno u pokretu. Nakon \u0161to smo oti\u0161li iz Iraka, moja porodica i ja smo pro\u0161li mnoge zemlje i izbjegli\u010dke kampove, u kojima sam stjecao nova poznanstva i prijateljstva.<\/p>\n

Dok smo boravili u izbjegli\u010dkom kampu u Gr\u010dkoj, imao sam dva prijatelja \u2013 Elanda i Hassana. Zajedno smo poha\u0111ali nastavu i sva trojica smo voljeli igrati fudbal. Ali jednom kada su moji roditelji odlu\u010dili da je vrijeme da krenemo dalje, morao sam se oprostiti s njima dvojicom. Kao \u0161to je bio slu\u010daj i s drugim prijateljima koje sam upoznao na putu, nismo znali da li \u0107emo se ikada ponovo sresti.<\/p>\n

Nakon dolaska u Bosnu i Hercegovinu i kamp u U\u0161ivku prepoznao sam neku djecu koju sam upoznao u Gr\u010dkoj. U Bosni smo se ponovo spojili. Moja porodica je velika i ja i moja bra\u0107a i sestre se svi igramo zajedno. Imamo jako malo igra\u010daka, jer ih nikad ne mo\u017eemo ponijeti sa sobom kada smo na putu. Kada smo tek do\u0161li u Bosnu, moji roditelji su kupili ovu \u017eutu lopticu mojoj maloj sestri Hudi. Po\u0161to se nadamo da \u0107emo uskoro mo\u0107i nastaviti svoje putovanje, \u017eelimo da loptica ostane u Muzeju, gdje \u0107e se o njoj dobro brinuti.<\/p>\n

Ahmed, 2008, <\/i>Irak<\/i><\/strong><\/p>\n

Uspjeh djece Sarajeva<\/b><\/h3>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

U ratu smo organizirali razli\u010dite aktivnosti, izme\u0111u ostaloga i predstave. Pozivali smo djecu iz susjedne ulice u na\u0161e \u201cpozori\u0161te\u201d ili su oni pozivali nas u svoje. Ovo je jedna od sa\u010duvanih crtanih pozivnica za predstavu \u201cVesela djeca\u201d, a uz nju, kao ukras, ide omot od \u017evaka\u0107e gume. Pozivnica predstavlja svjedo\u010danstvo o \u017eivotu djece u ratnom Sarajevu. Predstave koje smo organizirali<\/span><\/p>\n

bile su jedna vrsta bijega od stra\u0161ne stvarnosti. Bila je to na\u0161a igra, na\u0161 na\u010din da pre\u017eivimo i odrastemo u \u201cnormalne\u201d osobe. Iako predstave tada nismo shvatali na taj na\u010din, tek sada to potpuno razumijem. Tada smo se samo htjeli igrati, u\u017eivati, takmi\u010diti se sa drugarima, folirati se. Pored pozivnice u Muzeju treba pisati: \u201cUspjeh djece Sarajeva\u201d.<\/span><\/p>\n

Aida, 1979, <\/i><\/b>Bosna i Hercegovina<\/i><\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ustanovljen od strane Generalne skup\u0161tine Ujedinjenih nacija 2011. godine, Me\u0111unarodni dan prijateljstva obilje\u017eava se svake godine 30. jula. Kolekcija Muzeja ratnog djetinjstva sadr\u017ei brojne pri\u010de koje nagla\u0161avaju va\u017enost prijateljstava tokom…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":5919,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"Me\u0111unarodni dan prijateljstva. Prijateljstvo u ratu | %%sitetitle%%","_seopress_titles_desc":"Me\u0111unarodni dan prijateljstva obilje\u017eava se svake godine 30. jula. Kolekcija Muzeja ratnog djetinjstva sadr\u017ei brojne pri\u010de koje nagla\u0161avaju va\u017enost prijateljstava tokom rata. Pogledajte neke od njih.","_seopress_robots_index":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":{"0":"post-5914","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ostalo"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5914","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5914"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5914\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5927,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5914\/revisions\/5927"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5919"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5914"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5914"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5914"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}