{"id":6111,"date":"2025-11-29T10:42:58","date_gmt":"2025-11-29T09:42:58","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=6111"},"modified":"2025-11-29T10:42:58","modified_gmt":"2025-11-29T09:42:58","slug":"ukradena-djetinjstva-gaze","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/ukradena-djetinjstva-gaze\/","title":{"rendered":"Ukradena djetinjstva Gaze"},"content":{"rendered":"[vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none”][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” column_element_spacing=”default” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” bg_image_animation=”none” border_type=”simple” column_border_width=”none” column_border_style=”solid”][vc_column_text]Amal Rafiq za MRD<\/span><\/em><\/p>\n

Odrastala sam vjeruju\u0107i da je djetinjstvo vrijeme nevinosti, smijeha, igre i topline porodi\u010dne ljubavi. Ali za djecu Gaze to nikad nije bilo tako.\u00a0<\/span><\/p>\n

Djetinjstvo u Gazi ukradeno je na bezbroj nezamislivih na\u010dina. Djeca \u010dekaju u dugim redovima kako bi donijela mali obrok svojim porodicama ili napunila plasti\u010dne kanistere vodom. Sakupljaju drva i papire sa ulica da bi nalo\u017eili vatru i skuhali ve\u010deru. Njihove \u0161kolske torbe, nekada pune knjiga i olovaka, sada su torbe za konzerve ili male vre\u0107ice ri\u017ee iz centara za pomo\u0107. \u017dive u neprekidnom strahu, spremni suo\u010diti se sa smr\u0107u u svakom trenutku. Mnogi su izgubili svoje domove i sada \u017eive u tankim \u0161atorima koji ih ne mogu za\u0161tititi ni od ljetnih vru\u0107ina ni od zimskih hladno\u0107a. Hiljade njih su izgubili svoje porodice, mnogi gledaju\u0107i kako im roditelji umiru pred o\u010dima. Ogroman broj djece postao je jedini pre\u017eivjeli \u010dlan svoje porodice \u2014 toliko njih da je morao biti skovan novi termin: WCNSF \u2014 \u201cranjeno dijete bez pre\u017eivjele porodice\u201d (Wounded Child, No Surviving Family). Vi\u0161e od 64.000 djece je ubijeno ili ranjeno \u2014 neka zatrpana pod ru\u0161evinama, neka spaljena, a mnoga s te\u0161kim povredama koje se dodatno pogor\u0161avaju zbog uru\u0161avanja zdravstvenog sistema Gaze. Preko 58.000 djece izgubilo je jednog ili oba roditelja. Siro\u010dad, primorana da se sama suo\u010de sa surovom stvarno\u0161\u0107u.<\/span><\/p>\n

Srce mi se slama svaki put kada se sjetim pri\u010de mog ro\u0111aka. Ahmed je imao samo osam godina \u2014 blago, nevino dijete koje je mirno \u017eivjelo sa svojom porodicom. Imao je brata blizanca, Mohammeda, i jedva smo ih mogli razlikovati. Kada je rat po\u010deo, Ahmed je izgubio majku, svog brata blizanca i starijeg brata. Ali njegova tragedija nije tu zavr\u0161ila. Jednog dana, dok je i\u0161ao ku\u0107i sa ocem i amid\u017eom, dron je na njih ispustio bombu. Ahmed je bio jedini pre\u017eivjeli u tom masakru. Gledao je kako mu otac i amid\u017ea umiru pred o\u010dima. Bio je te\u0161ko povrije\u0111en i morao je pro\u0107i kroz nekoliko operacija. Nakon \u0161to se oporavio, trudili smo se da ga oraspolo\u017eimo i izbjegavali spominjati ono \u0161to se dogodilo.<\/span><\/p>\n

Djeca Gaze li\u0161ena su i svoje najosnovnije potrebe \u2014 hrane. Tokom izraelskog vi\u0161emjese\u010dnog, nametnutog izgladnjivanja Gaze, upravo su djeca najvi\u0161e patila. Prijavljeni su bezbrojni slu\u010dajevi pothranjenosti; ve\u0107 krhka tijela postajala su kost i ko\u017ea. Svakog dana Ministarstvo zdravstva objavljivalo je vijesti o desetinama djece koja su umrla zbog gladi i nedostatka medicinske njege.<\/span><\/p>\n

Ono malo djece koja su imala dovoljno sre\u0107e da pre\u017eive sve ovo, sada trpi duboke psiholo\u0161ke traume. Boje se igre, a zvuk zra\u010dnih napada i dalje im odjekuje u mislima. \u010cak ih i \u0161kripa vrata mo\u017ee baciti u paniku. Moj dvanaestogodi\u0161nji brat u\u017easavao se kvadkoptera \u2014 malog drona s kamerom koji ponekad puca i baca bombe. Kada bi pala no\u0107, \u017eurio je da zatvori sve prozore. Kad god bismo \u010duli njegov zvuk, brzo bi se sakrio pod \u0107ebe. Govorila sam mu: \u201cNe brini, samo snima\u201d, ali u stvarnosti, i ja sam se bojala. Ponekad je isti taj dron pu\u0161tao snimljene krike djece i \u017eena kako bi zastra\u0161io ljude, a \u010duli smo bezbroj pri\u010da o tome da napada sve \u0161to vidi.<\/span><\/p>\n

\u010cak i nakon prekida vatre, patnja se nastavlja. Nedavno se dvoje djece igralo pored sumnjivog predmeta \u2014 zaostatka iz rata \u2014 kada je eksplodirao. Ostali su s opekotinama i novim ranama koje \u0107e nositi sa sobom. Nedugo nakon toga, beba stara svega nekoliko mjeseci poginula je zajedno sa svojom porodicom kada se sru\u0161ila zgrada u naselju Al-Sabra.<\/span><\/p>\n

Gaza vi\u0161e nije mjesto za djecu \u2014 uni\u0161tenje i opasnost vrebaju iza svakog ugla \u2014 a ipak je i dalje vole. Slomila sam se u suzama kada sam \u010dula djecu iz svog kom\u0161iluka kako pjevaju pjesmu koju smo i mi nekada pjevali:<\/span><\/p>\n

Zemlja slave i zemlja ponosa,<\/i><\/b><\/p>\n

moja dragocjena, prelijepa domovina \u2014 Gaza.<\/i><\/b><\/p>\n

Svjetlo nade u\u0161lo je u moje srce kada sam nakon prekida vatre posjetila svoju trinaestogodi\u0161nju rodicu. Izgubila je oba roditelja i dvojicu bra\u0107e. Rekla mi je da se upravo upisala u novu \u0161kolu u kampu u kojem sada \u017eivi sa porodicom svog amid\u017ee. Kada sam je posjetila, pokazala mi je malu \u0161kolsku torbu koju je dobila \u2014 punu \u0161arenih olovaka i sveski. Njena radost bila je o\u010dita dok je prala odje\u0107u koju je planirala obu\u0107i prvog dana \u0161kole. Osmijeh joj nije silazio s lica. Nakon svega \u0161to je do\u017eivjela \u2014 svega \u0161to je izgubila i \u010demu je svjedo\u010dila \u2014 ona i dalje \u017eeli u\u010diti. I dalje sanja o budu\u0107nosti.<\/span><\/p>\n

To su djeca Gaze. Iskreno se nadam da \u0107e uspjeti prevazi\u0107i svu traumu koju su do\u017eivjela tokom ovog genocida i da \u0107e dobiti priliku da izgrade budu\u0107nost ispunjenu s vi\u0161e nade, za sebe i za sve nas.<\/span><\/p>\n

Napomena: Neka imena u ovom tekstu promijenjena su radi za\u0161tite privatnosti protagonista.<\/span><\/i><\/p>\n

Amal je spisateljica i studentica engleskog jezika i knji\u017eevnosti koja vjeruje u mo\u0107 rije\u010di. Na sebe je preuzela zadatak da bilje\u017ei pri\u010de svog naroda \u2014 da bude hroni\u010darka i \u010duvarica njihovog sje\u0107anja. Svojim pisanjem poziva \u010ditatelje da se mole za narod Gaze i da nikada, nikada ne zaborave kroz \u0161ta su pro\u0161li.<\/strong><\/p>\n[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none”][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” column_element_spacing=”default” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” bg_image_animation=”none” border_type=”simple” column_border_width=”none” column_border_style=”solid”][vc_gallery type=”flexslider_style” images=”6112,6113,6114,6115″ onclick=”link_no”][\/vc_column][\/vc_row]\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none”][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” column_element_spacing=”default” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default”…<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":6117,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"Ukradena djetinjstva Gaze: Amal Rafiq za MRD","_seopress_titles_desc":"Povodom Me\u0111unarodnog dana solidarnosti s palestinskim narodom, spisateljica Amal Rafiq za MRD pi\u0161e o uni\u0161tenim djetinjstvima djece Gaze tokom i nakon genocida.","_seopress_robots_index":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[31,197],"class_list":{"0":"post-6111","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-ostalo","8":"tag-gaza","9":"tag-palestina"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6111","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6111"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6111\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6118,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6111\/revisions\/6118"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6117"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6111"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6111"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6111"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}