{"id":6154,"date":"2025-12-30T17:33:30","date_gmt":"2025-12-30T16:33:30","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=6154"},"modified":"2025-12-30T17:40:40","modified_gmt":"2025-12-30T16:40:40","slug":"price-ucesnika-u-kolekciji-amila-gacanica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/price-ucesnika-u-kolekciji-amila-gacanica\/","title":{"rendered":"Pri\u010de u\u010desnika u kolekciji: Amila Ga\u010danica"},"content":{"rendered":"
\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n
Kolekcija Muzeja ratnog djetinjstva sa\u010dinjena je od li\u010dnih pri\u010da i predmeta koje su nam povjerili pojedinci i pojedinke iz cijelog svijeta.<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/article>\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n

Kako bismo bolje razumjeli \u0161ta Muzej za njih predstavlja i \u0161ta ih je potaknulo da podijele svoja iskustva, pokrenuli smo seriju intervjua s u\u010desnicima i u\u010desnicama u stvaranju kolkcije. Neke od prethodnih razgovora mo\u017eete prona\u0107i ovdje<\/a>.<\/p>\n

U ovom izdanju razgovarali smo s Amilom Ga\u010danicom<\/strong>, porijeklom iz Sarajeva, a danas sa adresom u Ujedinjenom Kraljevstvu. U nastavku pro\u010ditajte njenu pri\u010du i razmi\u0161ljanja.<\/p>\n<\/div>\n

O\u010deva pjesma \u2013 \u201cCvijet ko svijet\u201d<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

\n

\"O\u010deva<\/span><\/p>\n

Krajem aprila 1992. ukrcala sam se na posljednji let iz Sarajeva zajedno s rodbinom. Moji roditelji ostali su u Sarajevu.<\/span><\/p>\n

Prvi mjesec izbjegli\u0161tva provela sam u Srbiji, a potom smo oti\u0161li u Makedoniju i zatim u Hrvatsku. U Hrvatskoj smo neko vrijeme boravili u izbjegli\u010dkom kampu. Tamo smo upoznali i misionara Ashleyja, koji se ponudio da nam pomogne da do\u0111emo u Englesku. Jo\u0161 uvijek se sje\u0107am jedne nevjerovatno olujne i ki\u0161ne ve\u010deri, kada smo se rastr\u010dali na sve strane u potrazi za kamenjem kojim bismo osigurali \u0161ator i sprije\u010dili ga da ne odleti \u2013 djelovalo mi je da smo nakon toga kroz svega nekoliko minuta donijeli odluku da krenemo za Englesku.<\/span><\/p>\n

Iz Hrvatske smo krenuli autobusom zajedno sa oko 20 drugih izbjeglica. Dobili smo igra\u010dke, odje\u0107u i hranu odmah nakon dolaska u Luton. Ubrzo sam krenula u \u0161kolu, gdje sam prvo morala nau\u010diti engleski kako bih mogla pratiti nastavu.<\/span><\/p>\n

Mamu nisam vidjela sve do 1994, kada nam se pridru\u017eila u Londonu. Otac je morao ostati u Sarajevu da brine za svoju majku, koja je bila jako slaba jo\u0161 od prije rata, pa smo odr\u017eavali kontakt putem pisama. Na\u0161a pisma sam sa\u010duvala i brinula se o njima dugi niz godina.<\/span><\/p>\n

Nakon o\u010deve smrti pregledala sam njegove stvari i na\u0161la ovu pjesmu \u201cCvijet ko svijet\u201d, koja me je izuzetno dirnula; nisam znala da je pisao pjesme. Odlu\u010dila sam pokloniti ovu pjesmu muzeju u spomen na njega i njegovu beskrajnu ljubav prema Sarajevu.<\/span><\/p>\n

Amila, 1985, Bosna i Hercegovina<\/em>
<\/b><\/p>\n

Kako ste postali u\u010desnica u kolekciji Muzeja i za\u0161to ste donijeli tu odluku?<\/b><\/h2>\n

Nakon \u0161to je moj otac iznenada preminuo 2019. godine, prolazila sam kroz njegove li\u010dne stvari i prona\u0161la pjesmu koju je napisao o mom odlasku u Veliku Britaniju tokom rata, dok je on ostao u Sarajevu i pridru\u017eio se Armiji Bosne i Hercegovine. Ostala sam zate\u010dena kreativno\u0161\u0107u i nje\u017eno\u0161\u0107u njegovih rije\u010di, zami\u0161ljaju\u0107i ga 4. decembra 1992. godine, u nezamislivim okolnostima, kako te stihove ispisuje na jednostavnom plavom kartonu.<\/span><\/p>\n

Kada pomislimo na vojnike, \u010desto ih povezujemo sa snagom i hrabro\u0161\u0107u, ali rijetko imamo uvid u njihov emotivni svijet. Ova pjesma je otkrila njegovu ranjivost, ljubav i nadu. <\/b>U jednom stihu napisao je da \u0107e: \u201cjednog dana cvijet, sad u cvatu svom, pozvat ovaj dobri svijet u svoj pravi dom\u201d, izra\u017eavaju\u0107i duboko uvjerenje da \u0107e se mir vratiti.<\/span><\/p>\n

Osjetila sam da je va\u017eno podijeliti ovakvu sliku njega kroz Muzej ratnog djetinjstva, kako bi vi\u0161e ljudi moglo pro\u010ditati njegove rije\u010di i vidjeti Sarajevo ne samo kroz patnju, ve\u0107 i kroz ljepotu, otpornost i duh. Moj otac je bio pravi Sarajlija i ne mogu zamisliti bolje mjesto na kojem bi njegova ljubav prema gradu i Bosni i Hercegovini mogla nastaviti \u017eivjeti.<\/span><\/p>\n

U svijetu koji je i dalje duboko podijeljen, ovo vidim i kao tihi oma\u017e vremenu u kojem su izbjeglice bile do\u010dekivane s vi\u0161e prihvatanja i humanosti.<\/b><\/p>\n

Smatrate li da va\u0161a pri\u010da ima sli\u010dnosti s pri\u010dama djece koja danas prolaze kroz rat i sukobe? Za\u0161to?<\/b><\/h2>\n

Moja li\u010dna pri\u010da spada me\u0111u one sretnije. Sarajevo sam napustila 1992. godine posljednjim komercijalnim letom, u vrijeme kada je svijet bio mnogo otvoreniji i prijem\u010diviji za izbjeglice. U Velikoj Britaniji sam uglavnom nailazila na toplinu i toleranciju, a s vremenom sam se uspjela \u201cuklopiti\u201d.<\/span><\/p>\n

Ipak, znam da \u0107e izbjegli\u010dka djeca danas, koja bje\u017ee od ratova i sukoba \u0161irom svijeta, pro\u0107i kroz mnoge iste izazove kao i ja: \u0161ok raseljenosti, osje\u0107aj otu\u0111enja, borbu s identitetom i kulturom, koji \u010desto obilje\u017eavaju prvu generaciju imigranata. <\/span>Sje\u0107am se fotografije koju sam vidjela na po\u010detku rata u Ukrajini: djevoj\u010dica se opra\u0161ta od oca. Briznula sam u pla\u010d. Ne samo zato \u0161to sam i sama kao dijete pro\u017eivjela isti trenutak, ve\u0107 zato \u0161to sam sada, kao odrasla osoba, mogla dublje razumjeti i kako se njen otac morao osje\u0107ati.<\/b><\/p>\n

Za mene je najte\u017ei dio bio odrastanje rastrgano izme\u0111u dvije vrlo razli\u010dite kulture i na\u010dina \u017eivota. \u010ceznula sam za Sarajevom koje zapravo nikada nisam imala priliku istinski upoznati nakon \u0161este godine \u017eivota, a istovremeno sam \u010desto bila propitivana ili osu\u0111ivana jer sam ga i dalje nazivala \u201cdomom\u201d umjesto Londona.<\/span><\/p>\n

Vremenom sam shvatila da, \u010dak i kada je sve druga\u010dije, dom nosimo u sebi. Moja majka je to osigurala: stvorila bi bosanski dom gdje god da smo bili. Na\u0161i prijatelji su upoznali njeno gostoprimstvo, okus zeljanice, odbijanje re\u010denice \u201cnisam gladan\u201d, i ritual izuvanja cipela na ulazu. Ono \u0161to je nekada djelovalo \u201cdruga\u010dije\u201d postalo je izvor ponosa.<\/span><\/p>\n

Ako ni\u0161ta drugo, nadam se da moja pri\u010da mo\u017ee pokazati koliko je sna\u017eno i iscjeljuju\u0107e imati dva mjesta na ovom svijetu koja mo\u017eemo nazvati domom.<\/span><\/p>\n

\u0160ta za vas zna\u010de Muzej ratnog djetinjstva i sli\u010dne inicijative?<\/b><\/h2>\n

To su sveti prostori sje\u0107anja. Oni daju glas li\u010dnim pri\u010dama i iskustvima, i time nam omogu\u0107avaju da svjedo\u010dimo, preradimo ta iskustva i odamo po\u010dast nje\u017enim, ljudskim trenucima koji \u010desto nastaju u najte\u017eim vremenima.<\/b><\/p>\n

Za mene Muzej nije samo mjesto o\u010duvanja historije, ve\u0107 i prostor obrazovanja sada\u0161njosti. Od presudne je va\u017enosti da djeca koja odrastaju u sigurnim i stabilnim okolnostima nau\u010de biti saosje\u0107ajna i otvorena prema onima koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove. Tako osiguravamo da izbjegli\u010dka djeca budu prihva\u0107ena onakva kakva jesu i zbog svega \u0161to su pre\u017eivjela.<\/span><\/p>\n

Ta djeca \u0107e jednog dana biti na\u0161i lideri. Nadam se da \u0107e izgraditi humaniju i saosje\u0107ajniju budu\u0107nost od one koju danas gledamo.<\/b><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/article>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kolekcija Muzeja ratnog djetinjstva sa\u010dinjena je od li\u010dnih pri\u010da i predmeta koje su nam povjerili pojedinci i pojedinke iz cijelog svijeta. Kako bismo bolje razumjeli \u0161ta Muzej za njih predstavlja…<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":6159,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","footnotes":""},"categories":[143,184],"tags":[199,154,66],"class_list":{"0":"post-6154","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-intervjui","8":"category-ucesnici-u-kolekciji","9":"tag-amila-gacanica","10":"tag-intervju","11":"tag-ucesnici-kolekcije"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6154","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6154"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6154\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6160,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6154\/revisions\/6160"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6159"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6154"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6154"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6154"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}