{"id":6167,"date":"2026-01-21T13:53:53","date_gmt":"2026-01-21T12:53:53","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=6167"},"modified":"2026-02-05T09:14:43","modified_gmt":"2026-02-05T08:14:43","slug":"rad-s-mladima-kao-temelj-empatije-i-mira-razgovor-s-nikolom-kandicem","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/rad-s-mladima-kao-temelj-empatije-i-mira-razgovor-s-nikolom-kandicem\/","title":{"rendered":"Rad s mladima kao temelj empatije i mira: Razgovor s Nikolom Kandi\u0107em"},"content":{"rendered":"

Uz tim koji u Muzeju ratnog djetinjstva kontinuirano radi na edukativnim programima, Muzej sara\u0111uje i s eksternim edukatorima i edukatoricama koji svojim znanjem i iskustvom dodatno osna\u017euju na\u0161 rad s mladima. Jedan od njih je <\/span>Nikola Kandi\u0107<\/b>, koji dolazi iz sektora omladinskog rada i s Muzejom ratnog djetinjstva sara\u0111uje ve\u0107 dvije godine. U nastavku pro\u010ditajte njegove utiske o radu s mladima i iskustvu u okviru na\u0161ih programa.<\/span><\/p>\n

Kada radi\u0161 radionice s mladima, \u0161ta ti je najva\u017enije u procesu koji zajedno prolazite? \u0160ta naj\u010de\u0161\u0107e primijeti\u0161 u njihovim reakcijama?<\/b><\/h2>\n

Najva\u017enije mi je da se osje\u0107aju sigurno i vi\u0111eno – bez toga nema stvarnog u\u010denja ni stvarne razmjene. <\/span>Tek kada osjete da ih niko ne\u0107e osu\u0111ivati zbog onoga \u0161to ka\u017eu ili ne ka\u017eu, mogu se opustiti i iskreno u\u0107i u proces.<\/b> Uvijek im naglasim da ne moraju znati sve, da se ne takmi\u010dimo u informacijama, nego gradimo razumijevanje. Naj\u010de\u0161\u0107e primijetim da ih najvi\u0161e dotaknu li\u010dne pri\u010de, pri\u010de iz Muzeja. <\/span>U trenutku kada shvate da iza pojmova \u201crat\u201d, \u201cistorija\u201d ili \u201ctrauma\u201d stoje stvarni ljudi koji su bili vr\u0161njaci poput njih, desi se promjena. Postaju radoznaliji, otvoreniji, po\u010dnu postavljati pitanja koja idu dublje od faktografije.<\/b> Vidim kako im se razbijaju stereotipi koje su naslijedili, a ne izabrali. To su trenuci u kojima po\u010dinju praviti svoje prve male mostove prema empatiji – i prema sebi i prema drugima.<\/span><\/p>\n

\u0160ta za tebe zna\u010de ovakve radionice u postkonfliktnom dru\u0161tvu poput Bosne i Hercegovine? Koji je njihov najva\u017eniji doprinos?<\/b><\/h2>\n

U dru\u0161tvu koje jo\u0161 uvijek nosi mnogo neizgovorenih tereta i gdje se o pro\u0161losti \u010desto govori fragmentirano ili izvan konteksta, ovakve radionice postaju kao mali, ali va\u017eni ventil. One stvaraju prostor gdje mladi mogu govoriti bez straha da \u0107e pogrije\u0161iti, da \u0107e re\u0107i \u201ckrivu stvar\u201d, ili da \u0107e biti etiketirani zbog ne\u010dega \u0161to su naslijedili, a nije njihovo. <\/span>Za mene, najve\u0107i doprinos ovih radionica je stvaranje generacije koja razumije te\u017einu pro\u0161losti, ali je ne nosi kao uteg. <\/b>Mladi kroz rad s pri\u010dama drugih u\u010de da nisu robovi narativa u koje su ro\u0111eni – da imaju pravo na vlastito razumijevanje, vlastite emocije i vlastite izbore. To su mladi koji u\u010de graditi odnose, a ne granice. U dru\u0161tvu poput na\u0161eg, to je ogroman korak naprijed, jer otvara prostor za dijalog koji nije motivisan strahom, nego znati\u017eeljom i ljudsko\u0161\u0107u.<\/span><\/p>\n

\u0160ta smatra\u0161 klju\u010dnim za rad s mladima na temama mira, empatije i razumijevanja? \u0160ta bi poru\u010dio drugima koji rade u oblasti mirovnog obrazovanja?<\/b><\/h2>\n

Klju\u010dno je da odrasli ne glume da znaju sve odgovore.<\/b> Mladi to vrlo brzo pro\u010ditaju. Oni ne tra\u017ee savr\u0161ene predava\u010de – tra\u017ee autenti\u010dne ljude koji se ne boje re\u0107i \u201cne znam\u201d ili \u201ci meni je ovo te\u0161ko\u201d. Kada im poka\u017eemo da i mi u\u010dimo zajedno s njima, tada se stvaraju najdublji momenti povjerenja. Ono \u0161to im treba jeste prostor da budu nesigurni, da se pitaju, da se pogube pa prona\u0111u, da \u010duju druge i da preispitaju sebe bez pritiska. To su procesi koji zahtijevaju vrijeme i strpljenje, ali su neprocjenjivi.<\/span><\/p>\n

Kolegama bih poru\u010dio da ne potcijene mo\u0107 autenti\u010dnosti i iskrenog prisustva. Mladi najvi\u0161e u\u010de iz primjera, ne iz prezentacija. Ako mi poka\u017eemo kako izgleda dijalog, oni \u0107e ga prirodno usvojiti. Ako im damo dozvolu da propituju, oni \u0107e je dati dalje drugima. I to je, po meni, su\u0161tina mirovnog obrazovanja – stvaranje lanca ljudi koji znaju da je empatija vje\u0161tina, a mir izbor koji se u\u010di svaki dan.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uz tim koji u Muzeju ratnog djetinjstva kontinuirano radi na edukativnim programima, Muzej sara\u0111uje i s eksternim edukatorima i edukatoricama koji svojim znanjem i iskustvom dodatno osna\u017euju na\u0161 rad s…<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":6168,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"Rad s mladima kao temelj empatije i mira | Intervju s Nikolom Kandi\u0107em","_seopress_titles_desc":"Intervju s edukatorom Nikolom Kandi\u0107em o radu s mladima, mirovnom obrazovanju i stvaranju sigurnog prostora za empatiju, dijalog i razumijevanje u BiH.","_seopress_robots_index":"","footnotes":""},"categories":[143],"tags":[],"class_list":{"0":"post-6167","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-intervjui"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6167","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6167"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6167\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6172,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6167\/revisions\/6172"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6168"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6167"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6167"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6167"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}