{"id":6447,"date":"2026-05-25T14:11:21","date_gmt":"2026-05-25T12:11:21","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=6447"},"modified":"2026-05-25T14:11:21","modified_gmt":"2026-05-25T12:11:21","slug":"price-ucesnika-u-kolekciji-mersiha-began","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/price-ucesnika-u-kolekciji-mersiha-began\/","title":{"rendered":"Pri\u010de u\u010desnika u kolekciji: Mersiha Began"},"content":{"rendered":"

Pri\u010de i predmeti koji se \u010duvaju u kolekciji Muzeja ratnog djetinjstva dolaze od ljudi koji su odlu\u010dili podijeliti li\u010dna sje\u0107anja na odrastanje u ratu.<\/p>\n

Kroz seriju intervjua s u\u010desnicima i u\u010desnicama \u017eelimo razgovarati o iskustvima koja stoje iza tih doprinosa, ali i zna\u010denje koje Muzej ima za one koji su postali dio njegove kolekcije. Neke od prethodnih razgovora mo\u017eete prona\u0107i ovdje<\/a>.<\/p>\n

Ovaj put razgovarali smo s Mersihom Began<\/span><\/span>, koja se osvrnula na ulogu \u0161kole i zajednice u svom ratnom djetinjstvu. U nastavku govori o raseljenju, prijateljstvu i nastavnici koja je pomogla da \u0161kola postane mjesto sigurnosti, pripadanja i utjehe u nesigurnom vremenu.<\/p>\n

Nastavnica Ajka<\/strong><\/h3>\n

\"Mersiha<\/b><\/h2>\n

Imala sam dvanaest godina kada je po\u010deo rat i kada sam postala izbjeglica. Novi grad, nova \u0161kola, improvizovana u podrumu jedne ku\u0107e, gdje nisam znala nikoga u razredu. A onda se pojavila nastavnica matematike Ajka Muji\u0107, nasmijana, vedra i puna topline. Inspirisana podr\u0161kom koju mi je ona pru\u017eala, odjednom sam zavoljela matematiku i po\u010dela da vje\u017ebam zadatke, kao nikad prije i nikad poslije rata.<\/span><\/p>\n

Ajka je bila omiljena me\u0111u svim u\u010denicama i u\u010denicima, a pogotovo me\u0111u nama kojima je bila razrednica. \u010cinila je sve da nas ohrabri, zabavi i olak\u0161a nam taj ru\u017eni period. Organizovala je takmi\u010denja iz matematike, trudila se da pobjednicima obezbijedi lijepe nagrade \u2013 jo\u0161 uvijek se sje\u0107am prave pravcate torte i patika koje sam dobila pobijediv\u0161i, prvo na \u0161kolskom, a zatim i na op\u0161tinskom takmi\u010denju.<\/span><\/p>\n

U \u017eelji da u\u010denicama i u\u010denicima pru\u017ei \u0161to vi\u0161e zanimljivih aktivnosti, organizovala je i novinarsku sekciju. Tako je nastao projekt \u201ePrva ljubav\u201c, \u0161kolski \u010dasopis koji nas je okupljao kada god nisu padale granate. Smi\u0161ljali smo ideje za \u010dlanke, tra\u017eili zanimljivosti iz enciklopedija, bojili ru\u010dno svaki primjerak drvenim bojicama, crtali, pravili intervjue… Osje\u0107ali smo se veliki i va\u017eni! Bila sam \u010dlanica redakcije i bila sam jako ponosna na svoju ulogu u \u010dasopisu. Dru\u017eenja u novinarskoj sekciji, na\u0161a kreativnost i smijeh \u010dinili su da zaboravimo na rat.<\/span><\/p>\n

\u0160kola mi je vratila sve ono \u0161to sam izgubila 1992. godine: stekla sam nove prijatelje, najbolju razrednicu na svijetu i nau\u010dila da, zahvaljuju\u0107i trudu i upornosti, \u010dak i matematika mo\u017ee postati zanimljiva \u2013 vi\u0161e nisam bila samo izbjeglica ve\u0107 ponovo djevoj\u010dica \u017eeljna znanja, omiljena u razredu, radost roditeljima i bratu.<\/span><\/p>\n

Hvala, draga nastavnice!<\/span><\/p>\n

Mersiha, 1980, Bosnia i Hercegovina<\/strong><\/em><\/p>\n

Kako je do\u0161lo do toga da postane\u0161 u\u010desnica u kolekciji Muzeja i za\u0161to si se odlu\u010dila na to?<\/b><\/h2>\n

U\u010desnica sam postala na nagovor prijateljice, koja je znala koliko mi je \u0161kola zna\u010dila za vrijeme rata. Ali <\/span>ja li\u010dno sam, kao i mnogi drugi u\u010desnici, smatrala da je moja pri\u010da suvi\u0161e obi\u010dna, jer moje iskustvo za mene nije bilo traumati\u010dno. I kao takvo, mislila sam, nije relevantno za bilo koji muzej.<\/b><\/p>\n

Me\u0111utim, kada sam po\u010dela da se prisje\u0107am svog djetinjstva provedenog u ratu, shvatila sam koliko mi je to sje\u0107anje va\u017eno. Odjednom mi je bilo jako stalo da ispri\u010dam kako me\u00a0 \u0161kola u ratu spasila, pogotovo moja razrednica.\u00a0<\/span><\/p>\n

Zbog rata sam morala napustiti jedan svijet u kojem sam, zajedno sa prijateljicama iz razreda, pravila dje\u010dije \u017eurke inspirisane serijom \u201cBeverly Hills\u201d, gdje je svaka od nas preuzela ulogu jedne od junakinja \u2013 ja sam bila Brenda. A onda sam se odjednom na\u0161la u drugom gradu, drugoj \u0161koli, bez prijateljica.\u00a0<\/span><\/p>\n

Godinama poslije \u0107u shvatiti da mi je \u0161kola vratila identitet izgubljen napu\u0161tanjem rodnog grada \u2013 nisam vi\u0161e bila samo izbjeglica ve\u0107 djevoj\u010dica s kojom se ponovo svi \u017eele dru\u017eiti, zahvaljuju\u0107i trudu i uspjehu postignutom u \u0161koli.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/b><\/p>\n

Da li misli\u0161 da tvoja pri\u010da ima sli\u010dnosti sa pri\u010dama djece koja danas prolaze kroz rat i sukobe? Za\u0161to?<\/b><\/h2>\n

Mislim da se svako dijete jednako boji granata, jednako mu nedostaju porodica, prijatelji, omiljene igra\u010dke, jednako ga boli ako je povrije\u0111eno i jednako se pla\u0161i. I na tom nivou, sve pri\u010de su sli\u010dne, iskustvo je univerzalno.\u00a0<\/b><\/p>\n

Ja sam imala sre\u0107u da nisam do\u017eivjela velike strahote u ratu, ali mi je brat jednako nedostajao kao i bilo kojoj drugoj djevoj\u010dici-sestri, u bilo kojem dijelu svijeta. Kad \u010ditam pri\u010de djece iz ratnih zona prepoznajem isti strah i istu potrebu za normalno\u0161\u0107u.<\/span><\/p>\n

Ali ipak se nadam da i danas ima u\u010diteljica i nastavnica koje djeci u ratu donose radost, bilo toplinom, bilo organizovanjem takmi\u010denja iz matematike ili novinarske sekcije.\u00a0<\/span><\/p>\n

Sigurna sam da \u0161kola mo\u017ee biti dodatni dom i da se u njoj djeca mogu osje\u0107ati bar malo sigurnije. <\/span>Uz pomo\u0107 nastavnog osoblja koje voli svoj posao, djeca mogu na trenutak zaboraviti da vani puca. \u00a0 <\/b>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

\u0160ta za tebe zna\u010de Muzej ratnog djetinjstva i sli\u010dne inicijative?<\/b><\/h2>\n

Za mene Muzej ratnog djetinjstva nije institucija koja se bavi istra\u017eivanjem i prikupljanjem iskustava djece \u010dija su djetinjstva pogo\u0111ene ratom ve\u0107 neka posebna ku\u0107a koja bri\u017eljivo \u010duva ba\u0161 moje sje\u0107anje na voljenu razrednicu.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

U muzejskom arhivu nisu pohranjeni samo \u0161areni zaheftani listovi \u0161kolskih novina ve\u0107 uspomena na najsretniji period mog odrastanja u ratu.\u00a0<\/span><\/p>\n

Muzej mi je pomogao da shvatim koliko su sje\u0107anja pojedinaca dragocjena \u2013 ne samo za njih same, ve\u0107 i za druge ljude, a mo\u017eda jednoga dana i za historiju.<\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pri\u010de i predmeti koji se \u010duvaju u kolekciji Muzeja ratnog djetinjstva dolaze od ljudi koji su odlu\u010dili podijeliti li\u010dna sje\u0107anja na odrastanje u ratu. Kroz seriju intervjua s u\u010desnicima i…<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":6448,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"Razgovor s Mersihom Began","_seopress_titles_desc":"U ovom intervjuu u\u010desnica Muzeja ratnog djetinjstva govori o raseljenju, \u0161koli i nastavnici koja je pomogla stvoriti osje\u0107aj pripadanja i sigurnosti tokom ratnog djetinjstva.","_seopress_robots_index":"","_seopress_analysis_target_kw":"","footnotes":""},"categories":[143,184],"tags":[154,66],"class_list":["post-6447","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-intervjui","category-ucesnici-u-kolekciji","tag-intervju","tag-ucesnici-kolekcije"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6447","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6447"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6447\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6451,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6447\/revisions\/6451"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6448"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6447"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6447"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6447"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}