{"id":6580,"date":"2026-10-05T19:54:14","date_gmt":"2026-10-05T17:54:14","guid":{"rendered":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/?p=6580"},"modified":"2026-10-05T19:54:28","modified_gmt":"2026-10-05T17:54:28","slug":"ucitelji-koje-pamtimo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/ucitelji-koje-pamtimo\/","title":{"rendered":"U\u010ditelji koje pamtimo"},"content":{"rendered":"

Svjetski dan u\u010ditelja<\/a>, koji se obilje\u017eava 5. oktobra, prilika je da odamo priznanje onima koji oblikuju \u017eivote djece na na\u010dine koji \u010desto nadilaze u\u010dionicu.<\/strong><\/p>\n

Za djecu koja odrastaju tokom rata i sukoba, sje\u0107anja na \u0161kolu \u010desto su isprepletena s neizvjesno\u0161\u0107u i prekidima svakodnevnog \u017eivota. Ipak, u tim sje\u0107anjima ostaju i u\u010ditelji koji su pru\u017eali podr\u0161ku, stvarali trenutke normalnosti, prenosili znanje u izuzetno te\u0161kim okolnostima ili jednostavno bili prisutni u vremenu kada se toliko toga mijenjalo.<\/p>\n

U kolekciji Muzeja ratnog djetinjstva nalaze se brojne pri\u010de u kojima u\u010ditelji zauzimaju posebno mjesto \u2013 ponekad su u sredi\u0161tu sje\u0107anja, a ponekad dio naizgled malog trenutka koji je dijete zapamtilo godinama.<\/p>\n

Povodom Svjetskog dana u\u010ditelja dijelimo neke od tih pri\u010da i prisje\u0107amo se nastavnika koji su postali va\u017ean dio djetinjstava obilje\u017eenih ratom.<\/p>\n

Ispra\u0107aj<\/span><\/h3>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

Nastava osnovne \u0161kole Skender Kulenovi\u0107, gdje sam poha\u0111ala drugi razred, odr\u017eavala se u neuslovnom prostoru jedne stambene zgrade koji je na\u0161a u\u010diteljica Elvedina Fazli\u0107 silnim naporima u\u010dinila najljep\u0161om u\u010dionicom koju smo mogli zamisliti.<\/span><\/p>\n

Ova fotografija nastala je 1995. godine, ispred ulaza u kojem se odr\u017eavala nastava. U\u010diteljica i drugovi i drugarice iz razreda su me ovom fotografijom i simboli\u010dnim pismom ispratili u drugu \u0161kolu i drugi dio grada.<\/span><\/p>\n

Azra, r. 1987.<\/strong><\/em><\/p>\n

Bosna i Hercegovina<\/strong><\/em><\/p>\n

Prva, crvena knji\u017eica<\/span><\/h3>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

Kada je po\u010deo rat, \u201cprisilno\u201d sam zavr\u0161ila prvi razred osnovne \u0161kole. Kao prava \u201c\u0161treberica\u201d, naravno, imala sam sve petice i pohvalu Nastavni\u010dkog vije\u0107a u svojoj lijepoj crvenoj knji\u017eici. Raspust je pro\u0161ao, a rat je jo\u0161 uvijek trajao. U drugi razred sam krenula u improviziranoj u\u010dionici u nekom biv\u0161em bilijar-klubu. Improvizirana \u0161kola, u\u010dionice \u2013 i improvizirana, papirna knji\u017eica. Na kraju godine sam hodala sa svojom lijepom crvenom knji\u017eicom i molila da mi u nju upi\u0161u ocjene, ali to nije bilo mogu\u0107e! Dobili smo male, tu\u017ene, papirne knji\u017eice koje izgledaju kao iskinuta dvolisnica iz moje prave knji\u017eice! To se nastavilo i u tre\u0107em, \u010detvrtom, petom razredu. Iako je \u0161kola imala svoju \u201czvani\u010dnu\u201d knji\u017eicu, ja sam svojim \u201c\u0161vrakopisom\u201d nastavila upisivati ocjene u svoju pravu, crvenu knji\u017eicu, kako bi sve bilo na jednom mjestu. Dr\u017ealo me je to do \u010detvrtog razreda. Po\u0161to sam u me\u0111uvremenu izgubila knji\u017eicu za drugi razred, moja crvena, prava knji\u017eica \u010duva uspomenu na jedinu zaklju\u010dnu \u010detvorku koju sam imala u osam godina \u0161kolovanja. Drugi razred, improvizirana u\u010dionica, u\u010ditelj me pita tablicu mno\u017eenja: \u201cKoliko je 9×9?\u201d Ka\u017eem \u201c89\u201d, pa ispravljam na \u201c87\u201d, i na kraju na \u201c81\u201d. Ve\u0107 je bilo kasno. \u201cSjedi, \u010detiri!\u201d<\/span><\/p>\n

Merima, r. 1984.<\/strong><\/em><\/p>\n

Bosna i Hercegovina<\/strong><\/em><\/p>\n

\u010cudotvorna medaljica<\/span><\/h3>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

U \u0161estom razredu nastavnica historije nam je ispri\u010dala pri\u010du o ukazanju Djevice Marije sestri Katarini Labour\u00e9 u Parizu. Djevica je Katarini dala jasne upute kako da iskuje medaljicu i rekla joj da \u0107e svako ko je nosi oko vrata biti za\u0161ti\u0107en. U to vrijeme moj rodni grad Bejrut bio je zahva\u0107en gra\u0111anskim ratom.\u00a0<\/span><\/p>\n

Vjeruju\u0107i u za\u0161titni\u010dku mo\u0107 medaljice, do\u0161la sam ku\u0107i i zamolila mamu da i meni nabavi jednu. Na kraju je na\u0161la ovu srebrenu verziju i poklonila mi je. Od tada sam je stalno nosila. Bila je uz mene tokom brojnih odlazaka u skloni\u0161ta, propu\u0161tenih \u0161kolskih dana i izgubljenih tinejd\u017eerskih iskustava.\u00a0<\/span><\/p>\n

Kroz godine sam mnogim prijateljima, prijateljicama i \u010dlanovima porodice poklonila \u010dudotvorne medaljice. Ovu prvu sam sa\u010duvala kao simbol vjere, nade i otpornosti, a sada je svoj novi dom prona\u0161la u Muzeju ratnog djetinjstva.\u00a0<\/span><\/p>\n

Lina, r. 1976.<\/strong><\/em><\/p>\n

Liban<\/strong><\/em><\/p>\n

Pohvala<\/span><\/h3>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

Za vrijeme jakog granatiranja, kom\u0161ija nas je odveo u svoju ku\u0107u. Tu smo ostali dva dana. Nakon toga smo se preselili u djedovu ku\u0107u u kampu u Libanu. Sada \u017eivimo u \u0161atoru.<\/span><\/p>\n

Ovo je prva Pohvala koju sam ikada primila. Dobila sam je nakon zavr\u0161etka polugodi\u0161ta jer sam imala dobre ocjene. Mnogo mi zna\u010di. Moj mla\u0111i brat ju je poderao. Kada sam rekla u\u010diteljici \u0161ta se desilo, dala mi je novu Pohvalu. Svi\u0111aju mi se nastavnici u \u0161koli jer su ni, a i \u0161kola je jako \u0161arena.<\/span><\/p>\n

Kada god mi je trebalo da se na trenutak osjetim ponosnom ili da ohrabrim sebe da uradim ne\u0161to te\u0161ko, samo bih izvadila ovu Pohvalu iz ladice i pogledala je. Ona bi mi dala snagu.<\/span><\/p>\n

Maha, r. 2004<\/strong><\/em><\/p>\n

Sirija<\/strong><\/em><\/p>\n

Najmla\u0111a polaznica Centra za strane jezike<\/span><\/h3>\n

\"\"<\/span><\/p>\n

Ni tokom rata nismo propu\u0161tali \u0161kolu. Za vrijeme jednog od \u0161kolskih \u010dasova granata je pala u blizini na\u0161e u\u010dionice. Geleri su polupali prozore, raspr\u0161eno staklo su zaustavile zavjese, a ispisana tabla bila je izbu\u0161ena gelerima. Mi djeca smo spustili glave na stolove i nepomi\u010dno \u010dekali. Kada se pra\u0161ina slegla, profesorica je samo rekla: \u201cPro\u0161lo je, nastavljamo!\u201d Uzela je kredu, obrisala gelerima izbu\u0161enu tablu i nastavila pisati.<\/span><\/p>\n

Pored \u0161kole, imali smo i vannastavne aktivnosti. Ja sam tako sa dvanaest godina postala najmla\u0111a polaznica sarajevskog Centra za strane jezike na Obali. Bio je to najstariji centar za u\u010denje stranih jezika, koji je nastavio raditi i tokom rata. Zahvaljuju\u0107i tom kursu i velikom afinitetu prema jezicima, danas radim kao freelance prevoditeljica engleskog jezika.<\/span><\/p>\n

Naida, r. 1981.<\/strong><\/em><\/p>\n

Bosna i Hercegovina<\/strong><\/em><\/p>\n



<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svjetski dan u\u010ditelja, koji se obilje\u017eava 5. oktobra, prilika je da odamo priznanje onima koji oblikuju \u017eivote djece na na\u010dine koji \u010desto nadilaze u\u010dionicu. Za djecu koja odrastaju tokom rata…<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":6583,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"_seopress_titles_title":"U\u010ditelji koje pamtimo | Muzej ratnog djetinjstva","_seopress_titles_desc":"Povodom Svjetskog dana u\u010ditelja, donosimo pri\u010de iz kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva o nastavnicima i njihovoj ulozi u djetinjstvima obilje\u017eenim ratom.","_seopress_robots_index":"","_seopress_robots_follow":"","_seopress_robots_imageindex":"","_seopress_robots_snippet":"","_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_robots_breadcrumbs":"","_seopress_robots_freeze_modified_date":"","_seopress_robots_custom_modified_date":"","_seopress_robots_canonical":"","_seopress_social_fb_title":"","_seopress_social_fb_desc":"","_seopress_social_fb_img":"","_seopress_social_fb_img_attachment_id":0,"_seopress_social_fb_img_width":0,"_seopress_social_fb_img_height":0,"_seopress_social_twitter_title":"","_seopress_social_twitter_desc":"","_seopress_social_twitter_img":"","_seopress_social_twitter_img_attachment_id":0,"_seopress_social_twitter_img_width":0,"_seopress_social_twitter_img_height":0,"_seopress_redirections_value":"","_seopress_redirections_enabled":"","_seopress_redirections_enabled_regex":"","_seopress_redirections_logged_status":"","_seopress_redirections_param":"","_seopress_redirections_type":0,"_seopress_analysis_target_kw":"","footnotes":""},"categories":[190],"tags":[16,14,83],"class_list":["post-6580","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-kolekcija","tag-edukacija","tag-obrazovanje","tag-svjetski-dan-ucitelja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6580","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6580"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6580\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6586,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6580\/revisions\/6586"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6583"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6580"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6580"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/warchildhood.org\/ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6580"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}