Realizovana u saradnji s Rondine International Peace Labom, izložba je okupila lične predmete, svjedočanstva i priče osoba koje su iskusile rat, stvarajući prostor za promišljanje o djetinjstvu, sjećanju, otpornosti i izgradnji mira.

Pored predmeta iz kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva, izložba je predstavila i priče te lične predmete učesnika i učesnica međunarodnih programa mirovnog obrazovanja organizacije Rondine, ističući iskustva iz različitih zemalja i društvenih konteksta.

Prekidanje lanca mržnje

Govoreći o značaju ove saradnje, Franco Vaccari, osnivač i predsjednik organizacije Rondine Cittadella della Pace, rekao je:

“Ovo je iskustvo koje prekida lanac mržnje.”

Amina Šurković, koordinatorica Arhiva Muzeja ratnog djetinjstva, naglasila je važnost ličnih svjedočanstava:

”Pravi fokus ove izložbe su priče: priče ispričane iz različitih perspektiva i koje dolaze iz različitih dijelova svijeta, pomažući nam da razumijemo kako rat utiče na živote ljudi, a prije svega na živote djece.”

Kroz predmete, priče, video svjedočanstva i multimedijalne sadržaje, izložba “Prekinuto djetinjstvo” pozvala je posjetioce da promišljaju o zaštiti djece pogođene sukobima te o važnosti izgradnje mira kroz razumijevanje i dijalog.

Nastanak izložbe

Izložba je osmišljena i oblikovana kroz mentorski proces koji je vodio Muzej ratnog djetinjstva, u saradnji s tri organizacije posvećene društvenoj inkluziji i modi — Dress Again (Italija), ESPERO Atelier (Francuska) i ANKAA Project (Grčka). Polazišna tačka ovog procesa bila je radionica održana u Sarajevu u septembru 2025. godine, tokom koje su partneri zajedno razvijali koncept izložbe i način pripovijedanja, promišljajući kako svaki grad može ugostiti putujuću kolekciju s vlastitim identitetom — a istim ciljem: podsticanjem empatije, razumijevanja i novih perspektiva o migraciji.

“Pažljivo rukovati” (Handle With Care) — putujuća izložba — predstavlja 30 odjevnih predmeta i 18 ličnih priča, praćenih skicama, crtežima i kreativnom dokumentacijom nastalom tokom procesa rada. “Kroz ovu izložbu željeli smo pokazati da svaki komad odjeće može nositi iskustvo, sjećanje i priču o potrazi za pripadanjem. Svaka modna kreacija prati traganje za mjestom koje bi se moglo nazvati domom”, rekla je Adna Muslija, mentorica projekta.

Glasovi koji stoje iza kolekcije

Lične priče i svjedočanstava sudionika projekta koji dolaze iz Afganistana, Irana, Pakistana, Nigerije, Senegala, Gambije, Ukrajine, Sirije i drugih zemalja, ujedno su bile i narativni i konceptualni temelj predstavljene modne kolekcije, razvijene kroz zajednički kreativni proces koji je kombinirao profesionalno krojačko umijeće, etičko pripovijedanje i upotrebu recikliranih i već korištenih materijala.

Putujuća izložba “Handle With Care” prvi put je predstavljena u Parizu u  martu ove godine, u  Maison des Réfugiés. Otvaranje izložbe obilježila je i modna revija kojom je svečano predstavljena kolekcija. Izložba je potom otvorena u Atini u aprilu ove godine, kao i u Faenzi u  Galleria Comunale d’Arte, gdje je uz postavku publici predstavljen i dramski performans inspirisan izložbom i kolekcijom. 

Metodologija utemeljena u iskustvu Muzeja

Mentorski proces koji je Muzej ratnog djetinjstva razvio i provodio kroz cijeli projekt oslanja se na dugogodišnje iskustvo institucije u radu s ličnim svjedočanstvima, traumom i sjećanjem. Metodologiju izgrađenu kroz rad s pričama onih čije je djetinjstvo obilježeno ratom, Muzej je prenio u kontekst migracije i socijalne inkluzije — potvrđujući da moda, poput ličnih predmeta, može biti nosiocem sjećanja, identiteta i dostojanstva.

TexTALES je sufinanciran od strane Europske unije kroz program Creative Europe. Izneseni stavovi i mišljenja isključivo su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornim za njih.

Program je uključivao projekciju filma “Faridin bijeg” palestinskog reditelja Yahye Alsholyja, nakon koje je uslijedio online razgovor s umjetnikom Muradom Al-Assarom, čija su djela trenutno izložena u Muzeju. Umjetnik Hamada Elkept, koji je bio prisutan uživo u Sarajevu, podijelio je svoja iskustva iz kreativnih radionica s djecom u Gazi.

Gaza Bijenale – Sarajevski paviljon: Umjetnički otpor i solidarnost

Ova privremena intervencija u okviru stalne postavke Muzeja ratnog djetinjstva dio je Gaza Bijenala — globalnog pokreta solidarnosti s Palestinom. Bijenale su 2024. godine osnovali umjetnici iz Gaze u saradnji sa Zabranjenim muzejem (Forbidden Museum), s ciljem da umjetnički glasovi iz Gaze odjeknu širom svijeta kroz svoja “krila” (أجنحة), odnosno paviljone, u gradovima poput Londona, Durbana, Padove, Istanbula, Berlina i Toronta.

Zbog trenutne okupacije i genocida, originalna umjetnička djela nisu mogla napustiti Gazu. Umjetnik Danilo Kreso rekreirao ih je za izložbu u Sarajevu.

Palestinska umjetnost u Muzeju ratnog djetinjstva

U Muzeju ratnog djetinjstva, ovi radovi ulaze u dijalog sa stalnom postavkom, ličnim predmetima koji svjedoče o dječijim iskustvima rata. Djela Yahye Alsholyja i Murada Al-Assara pružaju upečatljive perspektive o nasilju, prisilnom raseljavanju, gladi i psihološkom ratu kroz oči djece, donoseći njihove priče u fokus i nudeći umjetničko svjedočanstvo onima koji najviše trebaju zaštitu.

Umjetnička djela bit će izložena u stalnoj postavci Muzeja do 7. novembra.

Pod vodstvom Elhum Shakerifar, filmske autorice nominirane za BAFTA nagradu, učesnici i učesnice uzrasta od 18 do 28 godina propitivali su lična iskustva mira, sukoba i identiteta, koristeći mobilne telefone kao kreativne alate. U Sarajevu je Muzej ratnog djetinjstva, uz mentora Mirzu Ajnadžića, radio sa pet mladih autora i autorica: Almirom Agićem, Hananom Alićem, Demijanom Ćatićem, Lunom Nur Jusupović i Markom Pešikanom.

Nastali filmovi donose poglede na odrastanje u postkonfliktnim društvima, naslijeđe rata i vizije mirnije budućnosti. Zajedno s radovima iz Derryja i Bradforda, predstavljaju prekogranični dijalog o sjećanju, otpornosti i aktivizmu.

Shanaz Gulzar, kreativna direktorica projekta Bradford 2025, izjavila je da je Bradford, kao jedan od najmlađih gradova u Ujedinjenom Kraljevstvu, Grad utočišta i nedavno proglašeni Kulturni grad utočišta, idealan domaćin izložbe “Here We Stand”.

“Tokom ove godine u fokusu su nam dinamična omladinska kultura Bradforda, njegov radikalni duh i međunarodne veze. Ova izložba nalazi se na raskršću historije, identiteta i kreativnog izražavanja, potvrđujući Bradfordovu ulogu grada mira, protesta i inovacija.”

Amina Krvavac, direktorica Muzeja ratnog djetinjstva u Bosni i Hercegovini, izjavila je da u svijetu koji i dalje ponavlja greške iz prošlosti, ova izložba nas podsjeća da mir nije pasivna ideja, već izbor koji donosimo svakog dana.

“Promišljajući o identitetu, sukobu i sjećanju kroz vlastitu perspektivu, ovi mladi stvaraoci nude nam i upozorenje i viziju: budućnost oblikovanu empatijom, hrabrošću i odgovornošću”.

Izložba traje do 31. augusta 2025. u prostoru Loading Bay u Bradfordu. Ulaz je besplatan.

Video je zasnovan na kolekciji “Djeca i genocid”, nastaloj kroz saradnju Muzeja ratnog djetinjstva i Memorijalnog centra Srebrenica. Istraživači su u okviru ovog projekta koristeći metodologiju Muzeja ratnog djetinjstva intervjuisali 100 preživjelih i snimili 74 sata video materijala koji je rezultirao sa 1.200 stranica transkripta — svjedočenja o genocidu u Srebrenici. Ova kolekcija predstavlja prvi i jedinstven sistemski poduhvat da se genocid u Srebrenici dokumentuje iz perspektive djece, a s obzirom na njen obim, ona postaje temeljni i historijski doprinos razumijevanju genocida. 

Kroz emotivna i autentična svjedočenja, ovaj kratki dokumentarni video daje glas onima koji su često zanemareni u narativima o genocidu — djeci. Njihove priče svjedoče o traumi, gubitku i otpornosti, i pozivaju na kolektivno pamćenje i odgovornost.

Muzej ratnog djetinjstva je osim videosvjedočenja dokumentovao i niz ličnih predmeta ljudi koiji su genocid u Srebrenici preživjeli kao djeca. Ovi su predmeti uvijek dio stalne postavke, i svih putujućih izložbi Muzeja ratnog djetinjstva. U toku jula 2025. godine neki od njih su izloženi u stalnoj postavci Muzeja u Sarajevu, a neki na putujućoj izložbi u Švedskom nacionalnom muzeju avijacije u Linkopingu. Prethodnih godina, ove eksponate vidjelo je preko 350.000 ljudi na izložbama Muzeja ratnog djetinjstva od Bosne i Hercegovine do Južne Koreje. Muzej je ovu kolekciju predstavio i kroz veliku digitalnu kampanju s holandskom platformom Humans of Amsterdam koja je u julu 2020. dosegla preko 11 miliona ljudi.

Kolekciju Muzeja citirao je i osnivač MRD, Jasminko Halilović, u autorskom tekstu za ugledni magazin Politico objavljenom pred glasanje o UN rezoluciji o sjećanju na genocid u Srebrenici. U tekstu, Halilović kaže da nas “glasovi iz kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva podsjećaju da je okončanje negiranja genocida ne samo naša moralna obaveza, već i preduslov za mirnu budućnost.” 

Muzej ratnog djetinjstva nastavit će koristiti kolekciju o genocidu u Srebrenici iz ugla djece sa svojim međunarodnim partnerima za edukaciju publike i učenika širom svijeta.

U 2020. godini, Muzej ratnog djetinjstva uspostavio je partnerstvo s Memorijalnim centrom Srebrenica s ciljem dokumentovanja iskustava osoba čija su djetinjstva obilježena genocidom u Srebrenici. Ova saradnja predstavlja prvi sistematski pokušaj da se genocid iz 1995. godine zabilježi iz perspektive djece. Nastala zbirka predstavlja vrijedan resurs za razumijevanje kako samih događaja iz 1995. godine, tako i njihovih dugotrajnih posljedica.

U nastavku slijede neke od tih priča.

Moja sestra Jasna

Iako je formalno važila kao demilitarizirana teritorija, u Srebrenici je često bilo granatiranja i pucnjave. 25. maja 1995. godine granata je pala baš iznad naše kuće. Sjećam se ogromne detonacije, buke i zasljepljujuće prašine. Svi smo istrčali napolje. U tom trenutku smo shvatili da moja mlađa sestra Jasna nije među nama. Mama se brzo vratila u kuću da je potraži, a potom ju je plačući iznijela. Jasnu je geler pogodio u glavu i nije preživjela. Ubijena je osam dana prije svog desetog rođendana.  

Ove fotografije su nastale u januaru te iste godine.

Alma, rođena 1982.

Dimije – poklon od brata

Početkom rata ja sam imala 14 godina, i sva odjeća koju sam nosila postala je premala. Imala sam dvije mlađe sestre i dva starija brata koji su u to vrijeme živjeli sa mnom. Jednog dana naišla je neka žena pokraj kuće i prodavala dimije za nekoliko kilograma brašna. Moj brat, Almaz Tursunović, koji je tada imao 17 godina, odlučio je da mi ih kupi. Nakon prvog pranja dimija, granata je pala pored kuće i izrešetala dimije, a mene ranila u glavu. Brat je nestao kada je pala Srebrenica, a ja sam krenula po “bijelom svijetu”. Dimije su putovale sa mnom u Ameriku, i sada su se ponovo vratile kući, u BiH.

Sadika, rođena 1977.

Igle za pletenje

Ove igle za pletenje je napravio moj tetak koristeći žice od kišobrana. Sa njima sam tokom rata naučila da pletem i to mi je bio vid igre i zanimacije. Sa mamom sam naučila napraviti cvjetić, isplesti šal, i odjeću za svoju lutku “Ćelu”. Tetak nije prešao iz Srebrenice na slobodnu teritoriju i nikada nije pronađen.

Edita, rođena 1984.

Školska fotografija

Ova fotografija je nastala prije rata, kada sam pohađao prvi razred područne osnovne škole u naselju Beširovići. U razredu nas je tada bilo četrdeset i dvoje. 

Tokom genocida u Srebrenici mnogi od mojih školskih drugara su ubijeni. Ovu sliku sam dobio na poklon nakon rata i sačuvao je kao sjećanje na njih i na ljepša vremena.

Ismail, rođen 1978.

Lutka bez oka

Stigli smo u Potočare 11. jula 1995. godine, zajedno sa rijekom ljudi koja se taj dan slila u grad. Vrijeme u Potočarima je prolazilo u gužvi i beznađu. Dvije noći smo proveli na otvorenom, a onda su 13. jula ljudi oko nas odjednom ustali i počeli trčati. Krenuli smo trčećim koracima prema autobusima. Jednom rukom sam se čvrsto primila za mamine dimije, a u drugoj sam držala svoju lutku. Lutka nije imala jedno oko, ali meni je bila najdraža. „Čvrsto se drži za mamu i ne puštaj!“ Činilo se da su u tom trenutku mamine dimije bile kao pupčanica koja je značila moj život.

Uspjeli smo se probiti do zadnjih vrata autobusa. Prolazeći autobusom kroz Bratunac, ljudi su nas pljuvali, gađali kamenjem i psovali. Nedugo zatim autobus se zaustavio. Na zadnja vrata autobusa ušao je mlad, visok vojnik, duge guste brade i kose koja je sezala do ramena. Na sebi je nosio samo vojničke hlače. U jednoj ruci je držao nož, a u drugoj veliku pušku. Povikao je: „Dajte odmah sve zlato, srebro, novac, sve što imate vrijedno kod sebe!“ Svi su šutjeli. Kao da sam sama u autobusu, ustala sam i povikala: „Molim te, uzmi moju lutku, ja nemam ništa osim moje lutke. Ako hoćeš, uzmi moju lutku, hoćeš li?“

Ne sjećam se da li me je vojnik pogledao, samo se sjećam ogromnog straha. Čuli smo vozača autobusa, koji mu je rekao da izađe. Autobus je ponovo krenuo. Mama me je čvrsto grlila, a ja sam grlila svoju lutku. 

Jedno vrijeme sam čuvala lutku, a onda, ne znam u kojem periodu, shvatila sam da sam je izgubila. Imala sam kasnije veće, mnogo ljepše lutke, ali ona je uvijek ostala u sjećanju – lutka bez jednog oka koja mi je spasila život!

Almasa, rođena 1986.

Kao dio projekta TexTALES, Muzej podržava partnerske organizacije tako što ih podučava svojim metodama etičkog i senzitivnog pristupa pripovijedanju, kako bi se osiguralo da su priče učesnika i učesnica prikupljene i predstavljene s posebnom pažnjom.

Od skica do priča: Radionica u Parizu

U maju su članice tima Muzeja učestvovale na radionici ko-kreiranja odjevnih predmeta u Parizu, gdje su pripadnici i pripadnice migrantskih zajednica i studenti, odnosno studentice modnog dizajna predstavili svoje prve dizajne.

Adna Muslija, saradnica Muzeja na ovom projektu, podijelila je svoje utiske:

“Razgovarajući s učesnicima radionice o skicama, dizajnerskim rješenjima i procesu ko-kreiranja modne kolekcije u koju su utkana iskustva ljudi u pokretu, shvatila sam da tkanine, te isprepletene niti koje štite našu kožu, mogu i trebaju biti iskorišteni kao alat borbe za prava i dobrostanje onih najranjivijih među nama.”

Dodala je da nastavak rada na ovom projektu, koji podrazumijeva učešće tima MRD u konceptualizaciji i dizajnu multimedijalne putujuće izložbe kojom će se iduće godine predstaviti ko-kreirana modna kolekcija, ima poseban značaj, jer omogućava prostor za kontinuiran rad na ostvarivanju misije Muzeja.  

Pozadina projekta TexTALES

Zvanično pokrenut u oktobru 2024. godine, “TexTALES” je sufinansiran kroz program Kreativna Evropa. Projekat okuplja mrežu organizacija iz četiri zemlje, od kojih svaka doprinosi u različitom području ekspertize: Farsi Prossimo ODV (Italija), ANKAA (Grčka), Espero Atelier (Francuska) i Muzej ratnog djetinjstva (Bosna i Hercegovina).

Izložba će biti otvorena u četvrtak, 12. juna 2025. godine, u Evropskoj kući kulture i nacionalnih manjina u Sarajevu. Za javnost će biti otvorena do 18. juna 2025. godine, svakog dana od 11 do 19h.

Lična svjedočenja i mapiranje tijela

Kao dio sedmodnevnog  pratećeg kulturno-edukativnog programa konferencije pod nazivom “Žene vode. Mir slijedi”, izložba “Progovara(j)mo” ima za cilj podići svijest o iskustvima i položaju preživjelih i djece rođene zbog rata, te ohrabriti društvo da ih vidi kao nosioce otpornosti, znanja i snage.

Kroz lične priče, predmete i videosvjedočenja, izložba ukazuje na svakodnevne izazove s kojima se ove osobe suočavaju. Sadržaj izložbe rezultat je višemjesečnog rada na dokumentovanju iskustava i radionica mapiranja tijela, tokom kojih su žene koristile jezik umjetnosti kako bi prenijele svoja životna iskustva.

Perspektive preživjelih u javnom prostoru

Otvaranje izložbe predstavlja važan korak ka većem uvažavanju perspektiva žena preživjelih ratnog seksualnog  nasilja i djece rođene zbog rata, kao i ka stvaranju prostora za dijalog, empatiju i pravdu.

Konferenciju zajednički organizuju Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Ujedinjene nacije u BiH u okviru inicijative “Žene vode na putu miru i sigurnosti u Bosni i Hercegovini”, koju provode UN Women, UNFPA i IOM, uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara UN-a (PBF). Organizaciju konferencije također je podržalo Ministarstvo vanjskih poslova Danske.

Švedska: Izložba “Slušaj” otvorena u Nacionalnom muzeju zračnih snaga

Izložba “Listen” (Slušaj) otvorena je 10. maja u švedskom Muzeju zračnih snaga u Linköpingu, koji je dio Nacionalnih švedskih muzeja odbrambene historije. Kroz priče i lične predmete, izložba prikazuje djetinjstva obilježena ratom, od osoba evakuiranih iz Finske tokom Drugog svjetskog rata, do bosanskih i libanskih izbjeglica koje sada žive u Švedskoj, kao i osoba iz Palestine, Sirije, Ukrajine i drugih zemalja.

Poseban dio postavke čini prostor “Share” (Podijeli), koji predstavlja interaktivnu zonu osmišljenu za refleksiju i izražavanje emocija posjetitelja i posjetiteljki nakon obilaska izložbe, ali i poziva ih da podijele sjećanja na svoje djetinjstvo.

Izložba će biti otvorena narednih osam mjeseci, te se očekuje da će je posjetiti više desetina hiljada posjetilaca. Karin Svanborg-Sjövall, državna sekretarka za kulturu Švedske, potcrtala je na otvaranju izložbe značaj rada Muzeja ratnog djetinjstva te izrazila zadovoljstvo da Muzej sa velikom izložbom gostuje u Švedskoj.

Ukrajina: Djetinjstvo u Drugom svjetskom ratu kroz nove perspektive

U Lavovu, Ukrajina, 8. maja otvorena je izložba “Ratno djetinjstvo: Iskustva iz Drugog svjetskog rata”, povodom obilježavanja 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata. U partnerstvu s organizacijom After Silence (Poslije tišine) i uz podršku organizacije Pro Peace, izložba donosi lična svjedočanstva posljednjih živih svjedoka i svjedokinja rata, te predstavlja njihova iskustva izvan uobičajenih narativa o “malim herojima” i “malim žrtvama”.

U trenutku kada djeca u Ukrajini ponovo proživljavaju rat, Muzej nastavlja dokumentovati njihova iskustva. Kolekcija sada broji više od 600 svjedočanstava i predmeta koji svjedoče o životu pod okupacijom, u izbjeglištvu i razdvajanju. Izlažući o Drugom svjetskom ratu Muzej potiče intergeneracijski dijalog i povezuje iskustva djece u različitim erama i ratovima.

Međunarodne saradnje i kulturna diplomacija

Ovo nisu jedine izložbene aktivnosti Muzeja ratnog djetinjstva u maju mjesecu. Prije nekoliko dana zatvorena je naša druga velika izložba u Južnoj Koreji, u mirovnom centru na otoku Jeju, a koja je postavljena nakon velikog uspjeha izložbe u Muzeju historije Seoula koju je u glavnom gradu Koreje posjetilo preko 200.000 ljudi. Krajem mjeseca, 29. maja, Muzej će otvoriti i izložbu na Kijevskom sajmu knjigu u kultnom prostoru Mystetskyi Arsenal, a koje će posjetiocima najvećeg ukrajinskog sajma knjige predstaviti ulogu čitanja i knjiga u ratnom djetinjstvu. Sve ove aktivnosti demonstriraju kapacitet Muzeja ratnog djetinjstva da bude globalno utjecajna organizacija kada je u pitanju tema ratnog djetinjstva.

Tokom boravka u Švedskoj, predstavnici Muzeja ratnog djetinjstva Amina Krvavac, Svitlana Osipchuk i Jasminko Halilović susreli su se s partnerskim organizacijama poput UNICEF-a, te predstavnicima švedske vlade, odnosno Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva kulture Švedske. Osnivač MRD, Jasminko Halilović, govorio je na Štokholmskom forumu za mir i razvoj, na kojem je prezentirao rad Muzeja u BiH, te govorio o rizicima ali i prilikama koje trenutni period donosi kada je u pitanju dugoročni mir u BiH i regionu.