Povodom Dana planete Zemlje, 22. aprila, u Muzeju ratnog djetinjstva smo organizovali lutkarsku radionicu “Priča o jednom pajacu”. Riječ je o kreativnoj radionici za djecu uzrasta od 8 do 10 godina, koju je zajedno sa našim edukatoricama osmislio i realizovao muzejski saradnik, učitelj i lutkar, Sabit Agić.
Vodeći se vlastitom misijom i vizijom, MRD nastoji kroz kreativne i edukativne radionice sa djecom i mladima doprinijeti lokalnoj zajednici, ne samo čuvajući uspomene na prošlost, već djelujući u smjeru osvještavanja i senzibiliziranja mladih naraštaja o izazovima s kojima se suočavaju tokom vlastitog odrastanja.
Kako je moguće da lekcije iz prošlosti nude odgovore na savremene probleme, upravo dokazuje pomenuta radionica, bazirana na muzejskom eksponatu, kojeg nam je povjerila Alma, a uz kojeg se vezuje njena lična priča iz perioda opsade Sarajeva, kada je bila četrnaestogodišnja djevojčica.
Krpeni pajac
Početak rata sam dočekala u sedmom razredu osnovne škole na Ilidži. Taj period mi je kao trinaestogodišnjakinji ostao posebno urezan u sjećanju. Vrlo brzo smo postali svjesni opasnosti u kojoj se nalazimo. U potrazi za bijegom nam je pomogao mamin kolega s posla. Pobjegli smo toliko iznenadno da je na stolu ostao ručak i sve što smo imali. Sa sobom smo ponijeli tek nešto hrane.
Ostavila sam svoje uspomene, prijatelje, prve simpatije, igre – sve je odjednom prosto nestalo! S Ilidže, koja je bila prekrasno mjesto za odrastanje, prepuno prirode, preselili smo se u drugi dio grada, gdje nas je dočekala ogromna betonska zgrada bez struje, vode, bez bašte, i u kojoj je sve izgledalo isto…
U nedostatku ličnih stvari i uspomena, s mamom je kreiran ovaj krpeni pajac, čisto kako bi dodao malo boje tom sivilu i uljepšao ratne dane.”
Alma, r. 1978.
Učenje kroz igru i smijeh
Priča “Krpeni pajac” koja svjedoči o kreativnosti, ali i dječijoj snazi i otpornosti tokom rata, poslužila je našim edukatoricama kao osnova za osmišljavanje radionice u kojoj bi se djeci, osim važne lekcije o ugroženosti naše planete, prenijela poruka da i oni mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete naše životne sredine. Tako je pajac iz Almine priče, pozvao djecu da naprave slične lutke od recikliranih materijala, te da ih predstave publici u predstavi koja govori o važnosti očuvanja planete Zemlje svakoga dana.
O tome kako su se zabavili na radionici, jedna od učesnica nam je rekla:
Danas smo uradili nešto dobro od ovih stvari koje bi inače završile u smeću, a to bi moglo uništiti planetu Zemlju. Zato smo mi napravili ove lutke i predstavu.
Na kraju je svako dijete ponijelo sa sobom svoju lutku, koja će ga dalje sjećati na odgovornost koju svi imamo prema našoj planeti, ali i na jedno lijepo poslijepodne provedeno u igri i smijehu u Muzeju ratnog djetinjstva.