Zašto je igra suštinski bitna metoda za učenje djece? Kako mladi mogu aktivno učestvovati u izgradnji mira? Da saznate odgovore na ova, ali i broja druga pitanja o našim radionicama za djecu i mlade, pročitajte razgovor sa Merimom Ražanicom, koordinatoricom edukativnog programa u Muzeju ratnog djetinjstva.
Šta je djeci najzanimljivije u Muzeju – da čuju priče, igraju se, razgovaraju? Kakve su njihove reakcije?
Merima: Djecu u Muzeju ratnog djetinjstva svakako najviše privuku sami eksponati i lične priče tj. sjećanja uz njih izložena. Treba uzeti u obzir i to da se sa većinom eksponata i ličnih priča u izložbi djeca lako mogu povezati jer su ispričane kroz perspektivu njihovih vršnjaka i vršnjakinja, ili govore o periodu odrastanja u kojem se i oni u tom trenutku nalaze, ali provedenom u drukčijim okolnostima i kontekstu.
Pored toga, djeca u muzeju mogu vidjeti, igračke, odjeću, dnevnike, pisma i druge predmete kakve i sami možda imaju, što automatski aktualizira sadržaj i čini ga bližim, a priče uz njih izložene govore o univerzalnim temama vezanim za djetinjstvo smještenim u ratni kontekst kao što su igra, školovanje, odrastanje, ljubav i podrška porodice, prve simpatije, bitni događaji, hobiji. Dječija perspektiva kroz koju su priče ispričane je u tom smislu za njih od neprocjenjive važnosti i uvijek ostavi na njih ogroman utisak pa tokom čitanja priča stalno dozivaju jedni druge da pokažu svojim vršnjacima priču i predmet koja ih se posebno dojmila, dijele jedni s drugima i sa edukatorima tokom diskusije i refleksije lična sjećanja potaknuti pročitanim pričama i govore o važnosti koju izložba za njih kao djecu ili mlade ima. Nevjerovatno je svjedočiti toj spontanoj i nepatvorenoj “komunikaciji” koja se dešava između njih i osoba koje su poklonile svoje predmete muzeju.
Merima Ražanica je koordinatorica edukativnih programa u Muzeju ratnog djetinjstva. Nedavno je dobila i nagradu “Kustosi za mir za zemlje Zapadnog Balkana” koju dodjeljuje Mreža balkanskih muzeja.
Na koji način možemo biti sigurni da će djeca kroz igru naučiti bitne stvari poput izgradnje mira?
Učenje kroz igru od esencijalne je važnosti za djecu predškolskog i mlađeg školskog uzrasta. Igra zapravo predstavlja osnovnu formu učenja za djecu od prvih godina njihovog života, i njihov je prirodan način usvajanja znanja kroz imitaciju, imaginaciju, kreativnost i slobodni izražaj. Ona neposredno povećava motivaciju i angažman djece tako što stvara stimulirajuće okruženje za njih zbog čega su djeca spremna aktivnije se uključiti u proces nego pri korištenju nekih drugih formi učenja koje su frontalne ili predavačke i liče na klasičnu školsku nastavu. Muzej upotrebljava učenje kroz igru kako bi kreirao neposrednu vezu između djece kao posjetitelja i izloženih ličnih predmeta i sjećanja, ali i samog muzejskog prostora koji želimo da prepoznaju kao prostor koji im priprada, prostor namijenjen za učenje, istraživanje, prostor u kojem na sebi svojstven način mogu neposredno usvajati nova znanja.
U Muzeju djeca imaju priliku otkriti izložbu kroz vodiče za djecu i odrasle razvijene za predškolski i rani školski uzrast pod nazivom “Bubamare” i “Kolibrići”. Ovi vodiči pružaju im priliku da se kroz aktivnosti kao što su vizualizacija, imitacija, gluma, pantomima ili rješavanje zagonetki na ličnom nivou povežu sa osobama koje su imale ratna djetinjstva i odlučile donirati svoje predmete Muzeju, što otvara mogućnost za razvoj empatije i razumijevanja, te iniciranje pozitivne promjene za današnju djecu. Tako, na primjer, inspirisani pričom o Lejlinom paketiću iz humanitarne pomoći, koji pronalaze uz pomoć rješavanja zagonetke, promišljaju o potrebama i željama djece koja danas odrastaju u ratovima i “pakuju” im imaginarni paketić crtajući i praveći popis stvari koje bi stavili u njega. Na kraju zadatka ih pozivamo da nakon posjete Muzeju zajedno sa učiteljicom ili roditeljima spakuju i jedan pravi poklon i odnesu ga u neku od humanitarnih organizacija koje pomažu djeci u ratom zahvaćenim područjima. Djeca kroz ovu aktivnost aktivno usvajaju svijest o tome da je za doprinos mirnijem i boljem svijetu potrebna pozitivna akcija koju i oni sami mogu da poduzmu.
Kada su u pitanju edukativne radionice izgradnje mira, šta je to što mi odrasli možemo naučiti od djece? Kakva su tvoja iskustva?
Nikada neću zaboraviti posjetu Osnovne škole “Hasan Kaimija” iz Sarajeva 2019. godine tokom koje je jedan od učenika sedmog razreda nakon što smo pogledali video oralne historije iz kolekcije i ušli u diskusiju o osnovnim ljudskim potrebama između ostalih promišljenih zaključaka rekao: “Ono što ratovi urade jeste da dječije osnovne potrebe pretvaraju, nažalost, u dječije želje.” Kada smo nakon diskusije radili aktivnost u kojoj djeca trebaju odabrati neku osobu iz njihove uže ili šire zajednice, ili čak globalno poznatu ličnost koja za njih predstavlja superheroja ili superheroinu izgradnje mira, skoro sva djeca izabrala su upravo ovog svog druga iz razreda i pisali sastave o njemu i načinima na koje ih sve inspiriše da uvijek pronalaze mirno i racionalno rješenje i pomažu jedni drugima. Prisustvo toj radionici za mene je zaista bilo privilegija.
Muzej ratnog djetinjstva želi podržati svu djecu da prepoznaju načine na koje oni mogu biti, ili na koje već jesu aktivni učesnici u procesima izgradnje mira u širem smislu, kako to pokazuje i prethodno pomenuti primjer. Na taj način želimo ih ojačati i ohrabriti da budu odgovorni građani današnjice ali i sutrašnjice, koji će sagledavati lokalne i globalne događaje uključujući i konflikte sa dubokom svješću o dugoročnim i dalekosežnim negativnim posljedicama koje imaju za djecu i njihove zajednice i koji će biti spremni aktivno djelovati u cilju sprečavanja nasilja i konflikata i zagovati mir i pravdu za sve. Želimo razviti kod mladih otpornost i snagu tako što ćemo im dati vještine, znanja i podršku da se bave temama rata i mira na informisan i kritički osviješten način i kod njih produbiti empatiju i možda idealističku, ali neophodnu, želju za kreiranjem svijeta u kojem nijedno dijete više neće odrastati u ratu.
Oko 5000 djece godišnje učestvuje u radionicama MRD-a. Zašto je bitno za djecu iz svih krajeva Bosne i Hercegovine ali i regiona da učestvuju na ovakvim radionicama?
Muzej ratnog djetinjstva, ima izrazitu važnost u lokalnom ali i regionalnom kontekstu, te je u tom smislu jako bitan kao prostor memorijalizacije ratova devedesetih iz perspektive djece, što je perspektiva koja može poslužiti kao dobra polazna tačka za otvaranje regionalnog dijaloga i procesa pomirenja koji iz njega potencijalno nastaje. Odgoj i obrazovanje u postkonfliktnim društvima u regionu najčešće ostavlja djecu s velikim teretom suočavanja s prošlošću kojoj nisu svjedočili, a od njih se u mnogim slučajevima očekuje da se ne konfrontiraju sa uvjerenjima i stavovima dominantnim u njihovim zajednicama vezanim za rat, pa čak i onda kada se kose sa činjenicama. Djeca se mogu osjećati nepodržano, isključeno, emotivno ucijenjeno ili preplavljeno i bespomoćno kada se radi o suočavanju s ovom temom. Također im se ponekad govori da nemaju pravo diskutovati o njoj, jer nisu bili živi da svjedoče ratu, a s druge strane, ipak se očekuje da nose teret iskustava svojih porodica, podijeljenih ličnih priča i sjećanja iz prošlosti koja često negativno utječu na njihove stavove i ponašanje prema ‘drugima’.
Zato je jako je bitno da djeca i mladi iz Bosne i Hercegovine ali i regiona dobiju priliku učiti o negativnim posljedicama oružanih sukoba iz devedesetih kroz lične narative pojedinaca i pojedinki, posebno djece, i shvate da negativne posljedice nisu ograničene na pripadnike jedne nacionalne grupe koja u konfkliktu učestvuje, da ratovi podrazumijevaju patnju svih koji su na bilo koji način pod njihovim uticajem i da ostavljaju dugoročne i ponekad nepopravljive posljedice za individualne živote ali i cijele zajednice, koje se godinama poslije pokušavaju nositi sa njima opterećene teretom prošlosti s kojom se ne žele ili ne mogu adekvatno suočiti.
Zbog toga, ali i zbog naše generalne posvećenosti inkluziji, važno nam je da Muzej ratnog djetinjstva bude dostupan svima. Bitno nam je da naše izložbe i sve druge vrste aktivnosti, a posebno edukativne, budu inkluzivne i pristupačne svoj djeci i mladima. Trudimo da omogućimo besplatne posjete i pokrijemo troškove putovanja do Muzeja i nazad za djecu koja žive u manjim i udaljenim gradovima i općinama u kojima imaju ograničen pristup kulturi i mogućnostima neformalnog obrazovanja koje ona pruža. Ponekad je za njih ovo prva posjeta bilo kojem Muzeju, i ponosni smo što možemo biti podrška djeci i školama u razvoju kulture posjećivanja muzeja u svrhu edukacije.
Radionice MRD-a se konstatno razvijaju i nadograđuju. Možeš li nam otkriti neke novine koje će se realizirati u budućnosti?
U narednom periodu Centar za edukaciju o miru i pravdi Muzeja ratnog djetinjstva bit će obogaćen setom novih edukativnih materijala, tj. planova aktivnosti koji će postati dostupni za korištenje nastavnicima i edukatorima širom svijeta na engleskom i bosanskom jeziku. Kroz njih ćemo ponuditi resurse nastavnicima i nastavnicama da se kroz pripremeljene aktivnosti bave temama kao što su propaganda i dezinformacije, te temom prevencije genocida koristeći se materijalima baziranim na predmetima iz naše kolekcije.
Kada već govorimo o radionicama i edukativnim materijalima možeš li nam reći kako se oni kreiraju?
Kada planiramo nove edukativne materijale i aktivnosti uvijek uzimamo u obzir mnoštvo faktora. Prvenstveno vršimo procjenu potrebe za edukaciju o određenim temama, njihovu relevantnost za edukativni rad MRD-a, definiramo ciljnu grupu s obzirom na uzrast, te istražujemo povezanost teme sa nastavnim kurikulumima iz srodnih nastavnih predmeta. Pored toga, jako je bitno da znamo šta o temi koju želimo obrađivati ciljna grupa s kojom želimo raditi već zna, tj. da li su se sa tom temom djeca ili mladi prethodno susretali, ili radimo inicijalno upoznavanje sa problematikom. To nam pomaže da definišemo ciljeve i ishode edukativnog rada, te primarne i dodatne metodologije i forme rada koje ćemo upotrebljavati.
Tako sa srednjoškolcima, na primjer, kroz radionicu “Ovako ja gradim mir” radimo na definiranju izgradnje mira, prepoznavanju prepreka, resursa, učesnika i učesnica u procesima izgradnje mira i prepoznavanju vrijednosti koje za te procese vezujemo. Ova radionica osmišljena je za inicijalno upoznavanje s temom, jer se izgradnjom mira zvanični školski planovi i programi, nažalost, jako rijetko ili nikako bave, ili se njome bave ovlaš kroz srodne predmete, na časovima razredne nastave – demokratiju, obrazovanje za ljudska prava i sl. predmete u zavisnosti od države i regiona. Za uzrast srednjoškolaca jedan od glavnih ciljeva je njihovo osnaživanje za bavljenje temom izgradnje mira, prepoznavanje vlastite uloge u procesima izgradnje mira, prepoznavanje faktora koji negativno utiču na te procese u njihovim lokalnim zajednicama te u konačnici mogućnosti da oni sami poduzmu pozitivnu akciju i budu kreatori promjena.
Naporedo sa odabirom metodologija prolazimo kroz kolekciju i definiramo predmete i lična sjećanja ili svjedočenja oralne historije iz kolekcije na koje će aktivnosti i materijali biti fokusirani ili na njima biti bazirani. Učenje zasnovano na predmetima (engl. object-based learning) je osnovna metodologija na koju se edukativni rad Muzeja oslanja i relevantna je za muzejski rad jer pruža direktnu vizuelnu vezu sa temom pomažući tako djeci i mladima da predmete povežu sa relevantnim historijskim događajima, ali i emocijama i osjećanjima, čineći proces učenja manje apstraktnim ili dalekim. Ova metodologija pruža mladima mogućnost da direktno razviju vještinu multiperspektivnosti jer otvara prostor za diskusiju i iznošenje perspektiva različitih osoba o istoj stvari. Zato u okviru svake od radionica izgradnje mira imamo planiranu jednosatnu posjetu izložbenom prostoru u okviru koje učenici i učenice koriste interaktivne vodiče sa pitanjima i zadacima za promišljanje koji im pomažu da u susretu sa predmetom i njegovom pričom u izložbi na dubljem nivou o njima promisle i povežu se sa osobama koje su donirale svoje predmete u kolekciju.
Hvala ti na razgovoru!
—
Ukoliko želite zakazati edukativnu posjetu i saznati više o edukativnim aktivnostima MRD-a, molimo vas da nas kontaktirate na education@warchildhood.org.