Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu posjeduje najopsežniju svjetsku arhivu posvećenu iskustvu odrastanja tokom ratnog perioda u Bosni i Hercegovini. Kolekcija muzeja vezana za rat u Bosni i Hercegovini (1992-1996), kojoj su doprinijeli pojedinci iz različitih gradova poput Sarajeva, Mostara, Banje Luke, Bugojna, Konjica, Srebrenice, Tuzle i Goražda, sadrži preko 5.000 predmeta. Ova rastuća kolekcija, koja se sastoji od predmeta kao što su knjige, pisma, stare fotografije, improvizirani komadi tkanine, igračke i video svjedočanstva, između ostalog, čuva se u svrhu izlaganja, istraživanja i edukacije.
5000
Predmeta u bosanskohercegovačkoj kolekciji Muzeja
30
Učesnici u kolekciji iz preko 30 gradova širom države
Pogled na bosanskohercegovačku kolekciju MRD-a
Balet 1994.
Naravno da sam, kad sam se upisala na balet, htjela stajati na prstima. I ne znam kako sam uopće dočekala desetu godinu i svoje prve špic-patike! Dobila sam ih od pozorišta, kao i sve ostale balerine u mojoj klasi. Sve su dobile “prave roza špic-patike”, osim mene. Ja sam dobila bijele. Zbog toga sam bila tužna. I ljubomorna. A onda mi je nastavnica objasnila kakve su to špice. Rekla je da su to sarajevske špice. One koje su se proizvodile u našem gradu, do rata. Da su namijenjene učenici baleta koja će vježbanjem u njima postati prima balerina Narodnog pozorišta u Sarajevu. Špice koje više nikada neće biti napravljene. Nisam postala primabalerina Narodnog pozorišta u Sarajevu. Život me odveo u drugu stranu. Ostala je u meni velika ljubav prema baletu. Ostale su na posebnom mjestu sačuvane moje sarajevske špice.
Mela, 1984.
Kolekcija omota
Želio sam sačuvati uspomenu na pojavu koja je u Jugoslaviji bila sasvim nova – humanitarnu pomoć. Tada smo se svi tome smijali misleći: ma daj, u ponedjeljak je sve po starom, i baš zbog toga sam sačuvao prvu konzervu. No, ta krizna situacija nije prestala u ponedjeljak, uslijedile su nove konzerve i uskoro smo konzumirali stvari koje nikada prije nisu postojale u Jugoslaviji. To je bio odličan povod da se svi ti omoti sačuvaju. U jednom trenutku pojavilo se pitanje do kada planiram skupljati kolekciju. Tada sam odlučio skupljati je ili dok ne uđem sa njom u Guinnessovu knjigu rekorda, ili dok rat ne završi i pomoć ne prestane stizati. Zahvaljujući novinarima koji su posjetili Sarajevo poslao sam pismo Guinnessu. Čekajući da dobijem odgovor od njih, nastavio sam skupljati omote, i iako je kolekcija uvrštena u knjigu rekorda, broj omota u kolekciji je za nekoliko stotina veći od broja navedenog u rekordu. Mi smo u Sarajevu podigli i spomenik Icaru, a malo ko se sjeća da su postojale tri različite konzerve. Zbog takvih detalja skupljanje se pokazalo i dobrim načinom očuvanja sjećanja na to vrijeme.
Filip, 1981.
Pernica iz humanitarne pomoći
Nakon što su UN-ove snage ušle u Goražde ‘94. godine, nama djeci su podijelili ove pernice. Do tada smo u školu nosili samo po jednu olovku koja je mogla stati u džep. U svakoj pernici nalazili su se nalivpero i hemijska olovka, ali pošto nismo imali umetke za njih, nisam ih mogla koristiti.
Poslije rata počela sam raditi u istoj školi koju sam pohađala za vrijeme agresije. Tada sam prvi put počela koristiti pernicu, nalivpero i hemijsku koje sam godinama pažljivo čuvala. Djeca su često pitala odakle mi takva pernica, pa je ona postala česti pokretač priče o ratnom djetinjstvu, ljubavi prema učenju i važnosti boravka u školi.
Senada, 1980.
Moj “izmišljeni” pasoš
Sjećam se kada sam ispred svog prozora jednog aprilskog jutra ugledala tenk i vojnika na njemu. U kući su roditelji donijeli odluku o hitnoj evakuaciji nas djece sa Dobrinje IV. Naši prijatelji su polazili svojim automobilom i poveli su me sakrivenu na zadnjem sjedištu. Neko vrijeme smo proveli u izbjeglištvu u Hrvatskoj, a kada je situacija tamo postala suviše napeta, zaputili smo se prema Njemačkoj. Iako su svi bili prekrasni prema meni, bila sam jako tužna, neprestano sam razmišljala o tome da li su moji roditelji i stariji brat živi. Nedostajali su mi jako i silno sam se željela vratiti kući, bez obzira što je tamo rat. Nažalost, za povratak je bio potreban pasoš. Ne samo da nisam imala pasoš, već nisam imala nijedan dokument, jer su ih roditelji u panici zaboravili spakovati. Srećom, neki dobri ljudi su mi pomogli: na moj datum rođenja smo dodali nule kako bi se dobio JMBG i izmislili smo adresu. Vratila sam se u Sarajevo pod opsadom 1994. godine, prošavši kroz tunel.
Emina, 1983.
Kako radimo sa bosanskohercegovačkom kolekcijom
Istraživanje
Kako Muzej nastavlja širiti svoju bosanskohercegovačku kolekciju, također je proveo nekoliko istraživačkih projekata specifičnih za određenu temu, kao što je projekat “Djeca i genocid u Srebrenici”, razvijen u saradnji sa Memorijalnim centrom Srebrenica, ili projekat “Progovara(j)mo”, zajednički kreiran sa preživjelima seksualnog nasilja povezanog sa ratom i djecom rođenom iz rata. Osim toga, kolekciju činimo dostupnom istraživačima iz cijelog svijeta koji rade na srodnim temama.
Izlaganje
Naša stalna postavka u Sarajevu godišnje ugosti preko 30.000 posjetilaca. Svake godine rotiramo izložbu kako bismo predstavili do sada neviđene priče i lične predmete iz naše kolekcije. Osim toga, organizovali smo putujuće izložbe u drugim gradovima širom Bosne i Hercegovine. Također, kuriramo izložbe u inostranstvu koje predstavljaju predmete iz naše bosansko-hercegovačke kolekcije i dopiru do međunarodnih posjetilaca, uključujući brojnu dijasporu iz Bosne i Hercegovine.
Edukacija
Svake godine, više od 5.000 djece iz cijele Bosne i Hercegovine učestvuje u edukativnim programima muzeja. Pored organizovanja školskih posjeta, naše osoblje provodi radionice koje su pažljivo osmišljene i prilagođene različitim starosnim grupama. Tokom ovih radionica, predmeti iz muzejske kolekcije često se koriste kao referentne tačke, pomažući djeci i mladima da istraže i razumiju različite teme.
Da li je vaše djetinjstvo obilježio rat?
Muzej ratnog djetinjstva poziva pojedince čija su djetinjstva bila obilježena oružanim sukobima da doprinesu svojim pričama našoj rastućoj međunarodnoj kolekciji. Prikupljamo lične predmete, kao i video i audiosvjedočenja.
Doniraj već danas
Podržite Muzej ratnog djetinjstva
Muzej ratnog djetinjstva nezavisni je i neprofitni muzej kojeg ne finansira država. Pored institucionalnih donatora i partnera, posvećeni pojedinci i prijatelji podržavaju rad Muzeja još od njegovih početaka. Postanite prijatelj Muzeja i podržite naš rad.