Anes Osmić, asistent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i doktorant na Univerzitetu u Klagenfurtu, dobitnik je ovogodišnje stipendije „Lejla Hairlahović-Hušić“. Ova stipendija, koju dodjeljuju Muzej ratnog djetinjstva i Fondacija Lejla Hairlahović-Hušić u čast svoje preminule istraživačice, pruža podršku doktorantima i doktoranticama čija istraživanja imaju za cilj unaprijediti društvo, baš kao što to čini Anesovo istraživanje o emotivnoj pismenosti djece kroz književnost. S njim smo razgovarali o njegovom radu i značaju ovog priznanja.
Možeš li nas provesti kroz svoj istraživački projekt? Koji su najvažniji ciljevi i pitanja kojima se baviš?
Istražujem temu emotivne pismenosti u polju književnosti u kontekstu obrazovanja. Zanima me mogu li djeca još u periodu osnovne škole čitanjem i analiziranjem književnosti razvijati konkretne, praktične i za život važne vještine. U svome radu zastupam ideju o funkcionalnoj ulozi književnosti koja bi, trebala doprinijeti kvaliteti svakodnevnog dječjeg života.
Da bih provjerio svoje koncepte i ideje, sproveo sam istraživanje među učenicima petog, sedmog i devetog razreda u tri sarajevske osnovne škole. S jednom grupom sam jedno polugodište, jednom sedmično, radio na čitanju i analizi književnih djela iz bh. književnosti za djecu, s ciljem razvijanja emotivnih vještina. Ključni cilj istraživanja je utvrditi može li književnost pomoći u razvoju ovih vještina. Rezultati koje smo dobili, zajedno s kolegicama s Odsjeka za psihologiju, prof. dr. Maidom Koso-Drljević i dr. Delilom Lisicom, pokazali su da su djeca iz ove grupe nakon četiri mjeseca bila vještija u tri od pet vještina emotivne pismenosti, što je ohrabrujuće.
Kako je stipendija „Lejla Hairlahović-Hušić“ podržala tvoje istraživanje?
Muzej ratnog djetinjstva i Fondacija Lejla Hairlahović-Hušić su jedni od rijetkih koji su do sada prepoznali važnost ovakvog istraživanja, pa su ga odlučili i finansijski podržati. Naučni rad je dosta osamljenički i frustrirajući posao. Zahtijeva dosta vremena i odricanja. Tako je stipendija podržala moje istraživanje ponajviše u smislu lične motivacije da se bavim ovom temom i kada postane komplicirano, a to se često dešava. Zato doktoralno istraživanje, s razlogom, traje između četiri i šest godina. Stipendija mi je, osim motivacije, bila znak i velika radost da i drugi ljudi, van mog užeg akademskog kruga, prepoznaju važnost ove teme i mog naučnog pristupa istoj.
Na koji način će rad na ovome istraživanju doprinijeti polju obrazovanja u Bosni i Hercegovini i šire?
O tome je u ovom trenutku teško govoriti, pogotovo ako smo svjesni svih nedaća i loše postavljenih praksi u bh. obrazovanju. Nadam se da će ovo barem ohrabriti nastavnike i nastavnice književnosti da koriste književnost za razvijanje emotivnih vještina učenika, koje, prema istraživanjima, pozitivno utiču na međuvršnjačke odnose, učenje, mentalno zdravlje i rješavanje problema poput nasilja, upotrebe psihoaktivnih supstanci i maloljetničkih trudnoća, dok se ne dese veće sistemske promjene u obrazovanju.
Idealno, volio bih kada bi moj rad ukazao i u širem društvenom kontekstu potaknuo dijalog o konkretnim načinima uvođenja programa za emotivno i socijalno opismenjavanje djece u školama u Bosni i Hercegovini, kakvi se već desetljećima primjenjuju u drugim školskim sistemima širom svijeta.
Koji savjet bi dao budućim studentima i studenticama koji apliciraju za ovu stipendiju ili onima koji su zainteresovani za slične istraživačke teme?
Onima koji se prijavljuju za stipendiju da budu što jasniji, koncizniji i jednostavniji prilikom prezentiranja ideje vlastitog istraživačkog rada. Ako svoje istraživanje ne možete sažeti na svega jednu stranicu, možda se vama samima tu još neke stvari nisu iskristalizirale, što znači da trebate posvetiti još vremena ključnim stvarima.
Za one koji su zainteresirani za teme emocija u književnosti, emotivne pismenosti ili razvijanja nekih drugih praktičnih vještina čitanjem i analiziranjem književnosti, pozivam ih u sobu 196 na Filozofskom fakultetu ili moje društvene mreže da skupa razgovaramo i promišljamo.
Stipendija „Lejla Hairlahović-Hušić“ dodjeljuje se doktorantima i doktoranticama koji su državljani Bosne i Hercegovine ili stranim državljanima/kama koji provode istraživanje u Bosni i Hercegovini. Pravo na prijavu imaju studenti i studentice iz različitih akademskih oblasti poput antropologije, arheologije, historije, historije umjetnosti, novinarstva, prava, lingvistike, književnosti, pedagogije, filozofije, politologije, psihologije i sociologije.
Sve dodatne informacije o stipendiji bit će dostupne na našoj službenoj web stranici i društvenim mrežama.
Ovaj intervju je uređen radi dužine i jasnoće.