Kreativnost za mir je program koji Muzej ratnog djetinjstva realizira u partnerstvu s Centrom obrazovnih inicijativa Step by Step, a kroz koji mladi širom Bosne i Hercegovine uče o mirovnoj pedagogiji i razvijaju se u vršnjačke edukatore koji dalje prenose znanja o miru svojim vršnjacima i vršnjakinjama.
Učesnik programa Armin Husić, učenik Katoličkog školskog centra Ivan Merz u Banjoj Luci, govori o tome kako je učešće u programu oblikovalo njegovo razmišljanje te kako danas vidi obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini. Njegovu priču pročitajte u nastavku.
Kako se mijenjalo tvoje poimanje mira kroz program?
I prije same radionice u martu prethodne godine bio sam dovoljno dobro svjestan koliko je mir važan, ali i da je višestruko ugrožen, naročito od onih čija je dužnost da ga brane. Iako je mladost period karakterističan za buntovne ideje i svojevrsni neposluh, radionica mi je pomogla da shvatim kako ništa nije vrijedno devastacije mira u bilo kojoj mjeri ili na bilo kakav način.
Kakva si zapažanja o miru primijetio kod svojih vršnjaka? Da li si primijetio neke promjene o tome kako razgovaraju o miru prije i poslije radionica?
Primjetio sam da je za sve nas “Kreativnost za mir” projekat u kojem se prije svega mnogo uči, te da je upravo stečeno znanje i adekvatna upotreba istog garant očuvanja i širenja mira. Zajedno sa vršnjacima, koji od ranije baštine zdravorazumske ideje, proveli smo niz radionica koje su na sebi svojstven način bile revolucionarne jer mnogi od polaznika istih nisu imali priliku da se ranije susretnu sa konkretnim djelovanjem u pogledu promovisanja nenasilja i mirne komunikacije.
Kako, po tvom mišljenju, treba pristupati obrazovanju o miru u BiH?
Obrazovanju uopšteno treba pristupati reformistički, pa tako i aspektu formalne edukacije koja se odnosi na mir. Neophodno je korjenito izmjeniti pristup koji se fokusira na gradivo, te postepeno odstraniti sve ono što predstavlja maligne svakodnevnosti bosanskohercegovačkog obrazovanja, a to su redom: revizija zvanične istorije, negiranje zločina i pratećih presuda, veličanje ratnih zločinaca, izjednačavanje odgovornosti, zaobilaženje činjenica, nepotrebno koncentrisanje na suvišne detalje ili ukratko, sve ono što koči razvoj obrazovnog procesa, a samim tim i progres budućih generacija.