U subotu, 21. septembra, obilježili smo Međunarodni dan mira. Mir ima posebno značenje u kolekciji i misiji Muzeja ratnog djetinjstva.
Kroz priče djece pogođene ratom, želja za mirom je tema koja se neprestano ponavlja – san koji nadilazi granice, kulture i generacije. Ovaj osjećaj nije prisutan samo u sjećanjima onih koji su preživjeli rat, već i u glasovima današnjih mladih, koji i dalje sanjaju o svijetu bez nasilja.
Među ličnim predmetima u našoj kolekciji nalaze se dnevnici koje su pisala djeca tokom rata u Bosni i Hercegovini. Jedan takav zapis napisala je Mirsada 19. 10. 1994. godine:
„(…) Kada smo se vraćali pokraj II gimnazije nekako me je sve podsjećalo na mir; škola koja liči na one standardne škole, drveće, opalo lišće, osvijetljeni ulaz. Baš mi je nekako bilo teško. I sada, evo, dok ti ovo pišem srce mi se steglo i suze samo što ne kanu.
Ko zna kakav bi sada bio život da je ostao mir. Vjerovatno bih bila sa svojom rajom, sigurno sretna, sve bi bilo divno. (…)” (Mirsada, 1978)
Berina je u svom dnevniku 15. 6. 1995. godine napisala:
„(…) Ja jedva čekam trenutak kada će mi mama ili tata reći “Berina, sada možeš slobodno da se krećeš ulicama!”. Nadam se da će za moj rođendan biti mir. (…)” (Berina, 1984)
Dnevnik, Berina, 1984
Decenijama kasnije, tokom naše radionice pričanja priča „Glasovi mira”, održane 21. septembra 2024. godine, mladi ljudi iz različitih dijelova svijeta izrazili su slične nade i snove. Za Hasana Alija iz Sirije, mir je univerzalna želja:
„Mir je nešto što svaka porodica i svaki čovjek na ovom svijetu želi. Želim da naša domovina uvijek bude dobro i sretno, i da naša djeca ne proživljavaju isto što smo i mi.”
(Hasan Ali, Sirija)
Mustafa, također iz Sirije, podijelio je svoja razmišljanja:
„Za mene, mir znači kraj ubijanja i krvoprolića nevinih, da svi ljudi žive u miru. Dosta smo patili i živjeli u nepravdi.”
Radionica „Glasovi mira”, Muzej ratnog djetinjstva
Sejed iz Egipta je naveo:
„Za mene, mir znači da mogu da vidim mamu i braću, da spavam mirno bez pritiska, i da nema loših vijesti. Mir ne znači pravdu, ali je korak ka njoj… iako taj jedan korak uvijek nije dovoljan.”
Muhamed Idriz iz Afganistana ponudio je perspektivu o životu u poslijeratnoj BiH:
„Rođen sam u Afganistanu. Da u našoj zemlji ima mira, imali bismo svijetlu budućnost i ne bismo morali bježati iz naše domovine i dolaziti u druge zemlje. U Afganistanu ne osjećam mir, ali ovdje, u vašoj zemlji, osjećam mir i slobodu.”
Radionica „Glasovi mira”, Muzej ratnog djetinjstva
Dženeta iz Bosne i Hercegovine osvrnula se na trenutno stanje u svijetu:
„Jako je teško govoriti o miru danas. Ratovi i genocidi dešavaju se svuda oko nas. Živimo normalnim životima i zaboravljamo mnoge ljude koji se trenutno bore da ostanu živi. Mir i ljubav su posljednje iskrene stvari pomoću kojih možemo pronaći snagu na ovom svijetu.”
Ova razmišljanja iz dnevnika u našoj kolekciji i s radionice „Glasovi mira”, podsjećaju nas da mir nije samo odsustvo rata, već univerzalna vrijednost koju kroz generacije nose oni koji su pretrpjeli njegov gubitak. Mir je ključan za zaštitu prava i sloboda koje svi zaslužujemo i pripada svima, svugdje.