Skip to main content

Muzej ratnog djetinjstva nudi prilike za obavljanje stručne prakse studentima i studenticama iz cijelog svijeta, omogućavajući im da se uključe u rad na praksama sjećanja i arhiviranje. Jedna od naših praktikantica bila je Laura Zenner iz Luksemburga, koja je doktorirala historiju na Univerzitetu u Glasgowu. Njen fokus su komemoracija i spomenici, posebno oni vezani za Prvi svjetski rat u Luksemburgu.

Laura je prvi put čula za Muzej tokom programa koji se sastojao od više seminara, kada je prisustvovala predavanju Amine Krvavac, direktorice Muzeja ratnog djetinjstva u Bosni i Hercegovini. Inspirisana radom Muzeja i načinom na koji priča priče kroz predmete, kasnije se samoinicijativno prijavila za praksu.

Kako je izgledalo iskustvo boravka u Sarajevu?

Boravak u Sarajevu bio je novo i fascinantno iskustvo. Prvi put sam u Bosni i Hercegovini i odmah me zadivila multikulturalna i multireligijska atmosfera grada. Već prve večeri čula sam ezan i primijetila kako se ovdje isprepliću različite kulture i historijski periodi, osmanski, austrougarski… 

Na kakvim poslovima si radila u Muzeju?

Bila sam fokusirana na rad s kolekcijom, uglavnom sam izrađivala izvještaje o stanju predmeta: od crteža i novčića do tekstila i igračaka. To mi je bilo dragocjeno praktično iskustvo, posebno jer ranije nisam imala priliku raditi s muzejskim zbirkama na ovaj način.

Je li ti ova praksa potaknula neke nove ideje za budući rad?

Apsolutno. Razmišljam o novim istraživačkim projektima koji bi mogli povezati spomenike i sjećanje s migracijskim pričama, posebno ljudi iz bivše Jugoslavije koji su tokom devedesetih došli u Luksemburg. To je perspektiva koja još nije dovoljno istražena, a uklapa se u moja akademska interesovanja.

Kako vidiš značaj institucija poput Muzeja ratnog djetinjstva?

Mislim da je njihova uloga ključna, posebno zbog fokusa na djetinjstvo, koje se često zanemaruje u narativima o ratu. Djeca doživljavaju sukobe na drugačiji način, a predmeti u Muzeju nose te priče dalje. Svaki predmet ima svoj život, a njegova prisutnost u Muzeju postaje novo poglavlje u toj priči.

Ovaj intervju je uređen i skraćen radi jasnoće.