Svake godine 19. juna obilježava se Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima — dan posvećen podizanju svijesti o ovoj vrsti nasilja koje se koristi kao oružje rata, te podršci osobama koje su ga preživjele i smanjenju stigme koju i dalje svakodnevno osjećaju.
Upravo s tim ciljem je 2021. godine nastala izložba “Progovara(j)mo” Muzeja ratnog djetinjstva, u potpunosti ko-kreirana sa ženama koje su preživjele ratno seksualno nasilje i djecom rođenom zbog rata. Od tada je izložba predstavljena javnosti u Sarajevu, Mostaru i Beogradu, gdje su otvoreni prostori za razgovor o temi koja suviše često ostaje malo zastupljena.
“Od rodno odgovorne pravde do održivog mira”
Najnovije izdanje izložbe bilo je otvoreno od 12. do 18. juna 2025. u Evropskoj kući kulture i nacionalnih manjina u Sarajevu, kao dio kulturno-edukativnog programa “Žene vode. Mir slijedi.” Ovaj program je pratio međunarodnu konferenciju “Od rodno odgovorne pravde do održivog mira: Vizija za narednih 25 godina”, koju su zajednički organizovali Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Ujedinjene nacije u BiH, u okviru inicijative Žene vode na putu miru i sigurnosti u Bosni i Hercegovini, koju provode UN Women, UNFPA i IOM, uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara UN-a (PBF). Organizaciju konferencije dodatno je podržalo Ministarstvo vanjskih poslova Danske.
Naša tijela – nisu samo tijela. Ona su arhive. Mape. U njima su ispisane priče koje svijet često odbija da čuje. Mapiranjem tijela ne tražimo sažaljenje. Tražimo istinu. Vidljivost.
– Midheta Kaloper, preživjela i koautorica izložbe
Glasovi preživjelih u javnom prostoru
Kroz lična svjedočenja, predmete i video-isječke, “Progovara(j)mo” je otvorila prostor za iskustva koja rijetko dobijaju vidljivost. U središtu izložbe nalazile su se mape tijela, nastale tokom umjetničko-dokumentarnih radionica, koje preživjelima omogućavaju da izraze svoja iskustva na način koji ne zahtijeva verbalizaciju trauma.
Ove priče su dio nas, koji smo prenijele na papir, da svakom posjetiocu bude pouka i poruka, da su ovo žene heroine, koje su iscrtale svoje priče. U životu je ponekad lakše puno toga prenijeti na papir, nego ispričati, da posjetioci mogu shvatiti težinu i dubinu naših priča, našeg bola, našeg lijepog života i naše borbe.
– Midheta Kaloper
Amina Krvavac, direktorica Muzeja ratnog djetinjstva, naglasila je da metodologija mapiranja tijela omogućava preživjelima da, koristeći obrise tijela u prirodnoj veličini kao prostora na kojem se mapiraju bol, sjećanja i najvažniji životni događaji, sagledaju svoj život u cijelosti, bez potrebe verbaliziranja.
Na taj način, oni ne vide sebe isključivo kao nekoga ko je preživio ratno seksualno nasilje, niti se njihov identitet svodi samo na to iskustvo. Umjesto toga, postaju svjesni da su mnogo više od traume koju su prošli. Važno je da pronađu unutarnju snagu i progovore o svojim iskustvima, jer upravo kroz tu vidljivost svi zajedno možemo doprinijeti njihovoj borbi za pravdu i borbi protiv stigmatizacije.
– Amina Krvavac
Izložba je rezultat višemjesečne saradnje Muzeja s udruženjima Zaboravljena djeca rata, Krila nade, Psiholab, te predstavnicama udruženja preživjelih. Pored svjedočenja žena, važan segment izložbe predstavljaju i glasovi djece rođene kao posljedica ratnog seksualnog nasilja.
Prostor za dijalog
Zatvaranjem izložbe “Progovara(j)mo” ne završava ni potreba za istinom, ni poziv na djelovanje. Naprotiv, 19. juni nas podsjeća koliko je važno nastaviti govoriti o ratnom seksualnom nasilju — bez stigme, bez tišine, bez ignorisanja.
U Bosni i Hercegovini i dalje nedostaje sistemska podrška preživjelima i djeci rođenoj zbog rata. Izložbe poput ove pokazuju da kulturne institucije imaju ključnu ulogu u priznavanju, dokumentiranju i otvaranju prostora za dijalog. One nas pozivaju da slušamo i da ne zaboravimo.