Otvoren je poziv za našu godišnju stipendiju “Lejla Hairlahović Hušić”. Tim povodom, objavljujemo intervju s našom prvom stipendisticom, Anidom Manko.
Dr. Anida Manko je viša asistentica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a njen doktorski rad ticao se primjene univerzalnog dizajna za učenje u muzeju. Šta je to univerzalni dizajn, kako se on primjenjuje u muzejima i šta je Anidi značila ova stipendija pročitajte ispod.
MRD: Šta je to zapravo “univerzalni dizajn”?
Univerzalni dizajn podrazumijeva oblikovanje proizvoda, prostora, usluga i informacija na način koji omogućava da ih svi ljudi mogu koristiti. Cilj univerzalnog dizajna je da stvori okruženje koje je pristupačnije što većem broju ljudi, bez potrebe za dodatnim prilagođavanjima ili posebnim rješenjima. Na primjer, muzej koji primjenjuje univerzalni dizajn osigurava jednak doživljaj za sve posjetioce na način da kreira izložbeni prostor tako da su informacije dostupne u različitim formatima: tekstualno, zvučno, na Brajevom pismu, ili putem video materijala sa titlovima i znakovnim jezikom.
MRD: Kako ste došli na ideju da se ovom temom bavite u svom naučnom radu?
Realizujući nastavne predmete koji se bave pitanjima inkluzije, željela sam istražiti kako se principi inkluzije mogu primijeniti pored obrazovnog i u drugom društvenom kontekstu. Muzej se pokazao kao inspirativan prostor za ovu analizu, jer se bavi važnim društvenim temama, povezujući znanje, iskustvo, kulturu i naslijeđe. Ideja je bila osigurati pristupačno okruženje za učenje u muzeju za sve učenike, uz primjenu muzejskih resursa unutar nastavnih sadržaja. Cilj je bio realizirati određene nastavne časove u muzejskom okruženju, prateći nastavni plan i program osnovnog obrazovanja. Rezultati istraživanja su ukazali na jasnu potrebu za uspostavljanjem partnerstva između muzeja i škola.
MRD: Zašto je ova tema bitna?
Predmetom istraživanja se ukazalo na obrazovnu i društvenu vrijednost muzeja, kao i na moguće načine osiguravanja pristupačnosti resursa muzeja svima. Namjera jeste da se muzejska pedagogija razvija tako što će se povezati dvije važne ustanove, muzej i škola, na praktičnim aktivnostima koje će doprinijeti da obrazovni sistem odgovori na potrebe svih učenika. Suština pristupa jeste da posjete muzejima postanu sastavni dio nastavnog plana i programa.
Uspostavljanje partnerstava između škola i muzeja otvara mogućnosti za nove, bogatije i raznovrsnije oblike učenja i podučavanja.
MRD: Kako je stipendija utjecala na dalji tok Vašeg istraživanja i inače? Koji je bio značaj stipendije?
Stipendija je bila značajna sa finansijskog aspekta, jer je omogućila pokrivanje troškova pripreme materijala i realizacije aktivnosti vezanih za istraživanje. Međutim, još važniji bio je motivacijski značaj, doživjela sam je kao priznanje i podršku. Najveću vrijednost stipendije vidim upravo u osjećaju profesionalnog ohrabrenja, posebno u prepoznavanju važnosti same teme istraživanja i potencijala muzejske pedagogije.
Više informacija o stipendiji pronađite na: https://warchildhood.org/ba/otvoren-konkurs-za-stipendiju-lejla-hairlahovic-husic/
Intervju je uređen i skraćen radi jasnoće.