Bosanskohercegovački ilustrator, dizajner, autor stripova i stand-up komičar, Filip Andronik, jedan je od prvih učesnika kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva. Andronik je i vlasnik Guinnessovog rekorda, sa zbirkom od 2000 omota humanitarne pomoći koju je skupljao tokom rata u Bosni i Hercegovini, i koju je donirao našem Muzeju 2015. godine. Tada nam je povjerio da je skupljanjem svoje kolekcije želio sačuvati uspomenu na sasvim novu pojavu na prostoru bivše Jugoslavije – humanitarnoj pomoći.
Iz ratnog Sarajeva uspio poslati pismo Guinnessu
“Tada smo se svi tome smijali misleći: ma daj, u ponedjeljak je sve po starom, i baš zbog toga sam sačuvao prvu konzervu. No, ta krizna situacija nije prestala u ponedjeljak, uslijedile su nove konzerve i uskoro smo konzumirali stvari koje nikada prije nisu postojale u Jugoslaviji. To je bio odličan povod da se svi ti omoti sačuvaju”, rekao nam je Andronik 2015. godine.
Tada je odlučio da će skupljati kolekciju sve dok s njom ne uđe u Guinnessovu knjigu rekorda, ili dok rat ne završi i pomoć ne prestane stizati.
“Zahvaljujući novinarima koji su posjetili Sarajevo poslao sam pismo Guinnessu. Čekajući da dobijem odgovor od njih, nastavio sam skupljati omote, i iako je kolekcija uvrštena u knjigu rekorda, broj omota u kolekciji je za nekoliko stotina veći od broja navedenog u rekordu”, naglasio je sarajevski umjetnik.
Među brojnim eksponatatima koje nam Filip donirao, svakako se ističu mesne konzerve Ikar, koje i danas pamte svi građani opkoljenog Sarajeva.
“Mi smo u Sarajevu podigli i spomenik Ikaru, a malo ko se sjeća da su postojale tri različite konzerve. Zbog takvih detalja skupljanje se pokazalo i dobrim načinom očuvanja sjećanja na to vrijeme”, podsjetio nas je Andronik.
“Dakle ti si taj!”
Nakon devet godina ponovo smo razgovarali sa Filipom o njegovom “dječakom hobiju”, našem Muzeju i čuvenim Ikar konzervama.
Kada je počeo rat imao si jedanaest godina, i u naredne četiri godine, koliko je trajala opsada grada, posvećeno si skupljao konzerve i omote hrane koju smo uglavnom dobivali iz humanirne pomoći. Kako ti se danas čini taj dječački hobi?
Svijet oko nas se nezaustavljivo mijenja i nekada pomislim da nisam tada sakupio tu kolekciju, svi ti istorijski artefakti iščezli bi zauvijek iz naših života iz prostog razloga što osim mene niko nije brinuo o tome. Činjenica da se ideja o takvoj kolekciji rodila u umu dječaka od 11 godina posve mi je nevjerovatna iako sam upravo ja taj dječak.
Dio tvojih predmeta koje si nam donirao ima posebno mjesto u našoj stalnoj postavci. Mnogi koji dođu u Muzej, raspituju se o dječaku koji je sve to skupljao tokom rata i tako ušao u Guinnissovu knjigu rekorda. Da ti se možda desilo da neko tebe lično kontaktira nakon što je vidio tvoje eksponate u našem Muzeju?
Ne, dapače, često kada ja kažem “moja kolekcija je u Muzeju” osobe sa kojim razgovaram ostanu zatečene uz riječi “Dakle ti si taj! Vidjeli smo kolekciju kada smo bili u Muzeju ratnog djetinjstva!” Tako da se češće desi obratna situacija – da se ja predstavim i da onda osobe spoje mene i kolekciju.
“Ljudi bi stajali u redu da ponovo osjete miris i ukus Ikara”
Jedan si od prvih učesnika naše kolekcije – poznaješ naš put od početka, pa evo sve do danas. Kako ti vidiš naš put u proteklih sedam godina?
Muzej je jedan od najuzbudljivijih i najprofesionalnijih (ako ne najuzbudljiviji i najprofesionalniji) projekata koje sam ja ikada vidio realizovane. Takva predanost, takvi pedantni i profesionalni odnosi spram iskustava i predmeta djece… Mislim da je način na koji se Muzej ratnog djetinjstva svjetlosnim godinama ispred načina kako se sve ostale institucije u gradu (i državi) odnose spram svoje građe i posjetioca.
Ima li nešto što bi nam poželio da uradimo ili da nam se desi u godinama koje dolaze?
Jako bih volio da se negdje pojavi neotvorena konzerva IKAR-a i da se organizuje javni događaj otvaranja iste. I da se onda svi mi, koji smo ga jeli, prisjetimo njegovog izgleda i mirisa. Na stranu sve one web stranice sa nostalgičnim proizvodima našeg djetinjstva, ja mislim da bi ljudi stajali u redu samo da ponovo iskuse sadržaj IKAR konzerve.