Skip to main content

Kolekcija Muzeja ratnog djetinjstva temelji se na glasovima i iskustvima osoba koje su podijelile svoje lične priče i predmete. Kroz serijal intervjua s učesnicima i učesnicama u stvaranju kolekcije istražujemo šta Muzej za njih predstavlja i šta ih je motivisalo da snime svjedočenje ili doniraju predmet Muzeju.

Mirela Geko bila je jedna od prvih osoba koje su uradile video svjedočenje za Muzej, u kome je podijelila jako emotivnu priču o gubitku, ali i dobitku – o tome kako je u ratu izgubila sestru, ali i dobila brata. Osim toga, Mirelu za Muzej veže i dosta drugih stvari, uključujući i to da je kao projektna menadžerica bila uposlenica Muzeja 2.5 godine. Dio njenog svjedočenja trenutno možete vidjeti u prostorijama Muzeja, a prikazuje se i na ostrvu Jeju u Južnoj Koreji do kraja maja ove godine.

Pročitajte intervju ispod.

Kako ste se uključili u rad Muzeja, kako je došlo do toga da pristanete snimiti svjedočenje?

Moja veza s Muzejom počela je kada se na internetu pojavilo pitanje: „Šta je za vas djetinjstvo u ratu?“, koje je bilo temelj za knjigu „Djetinjstvo u ratu“. Tada sam napisala svoju rečenicu i opisala šta za mene znači djetinjstvo u ratu, i tako je moj put krenuo.

Od promocije knjige do poziva za učešće u stvaranju Muzeja, bilo mi je i zadovoljstvo i odgovornost biti među prvima koji su dali svoj doprinos njegovom nastanku. Poziv sam prihvatila odmah, ali sam ubrzo shvatila da nemam lične predmete iz rata. Postojala je samo jedna lutka, uspomena na moju sestru, koju nisam mogla dati. Tada smo odlučili da snimimo video svjedočenje.

Pristala sam jer sam osjećala da je moja odgovornost pokazati kako rat utiče na djecu i njihove živote – kako nas oblikuje kao ličnosti, ostavlja ožiljke, ali ako preživimo, čini glasom koji se treba boriti protiv devijantnih pojava i ponašanja.

Kako mislite da vaša priča može pomoći djeci koja danas prolaze kroz rat i sukobe, i kakve su vaše nade za njihovu budućnost?

Iskreno se nadam da moja priča može pokazati da, uprkos ogromnom gubitku i žrtvi u ratu, ja sam dobila i najboljeg brata. Želim da i djeca i odrasli shvate da veliki gubici ne moraju nužno rađati negativne emocije niti voditi destrukciji

Mene je gubitak osnažio i probudio u meni želju za borbom da nikada niti jedna Mirela od pet godina više ne izgubi svoju Elmu od dvije godine. Želim da kroz moju priču i iskustvo odrasli otvore oči i postanu svjesni djece koja su nevina a stradaju. 

A djeci želim da, čak i u nenormalnom vremenu rata i sukoba, pronađu barem male iskre djetinjstva i igre. Nadam se da će odrasti u slobodnoj zemlji, bez raznih netrpeljivosti, i da će se i oni boriti za bolje društvo.

Šta za vas znače Muzej ratnog djetinjstva i slične inicijative?

Muzej je za mene najljepša priča nastala iz najtežeg vremena. Ovakve inicijative su važne jer daju glas djeci i mladima, omogućujući im da pokažu svoju snagu, a kroz raznovrsne edukativne sadržaje pružaju im dragocjeno znanje o poštovanju, empatiji i razumijevanju – svemu što je ključno za izgradnju boljeg društva.

Ovaj intervju je uređen i sažet radi jasnoće.