U učionicama širom Bosne i Hercegovine, učenici i učenice uče svoje vršnjake o miru. Kroz priče iz kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva, otvaraju razgovore o tome kako oružani sukobi utiču na djecu i civile, potiču razmjenu mišljenja i stvaranje empatije.
Ove radionice dio su programa “Kreativnost za mir”, kroz koji smo obučili više od 240 nastavnika i nastavnica, profesora i profesorica, zajedno s njihovim učenicima i učenicama. Nakon završenih treninga, učesnici i učesnice nastavili su prenositi stečeno znanje u svojim školama i zajednicama. Na taj način, znanje koje je započelo u prostorijama treninga došlo je do više od 12.000 učenika i učenica širom Bosne i Hercegovine.
U sklopu ovog programa naši učesnici i učesnice pišu dnevnike u kojima se osvrću na svoja iskustva s vođenjem radionica i promišljaju o miru.
U Tuzli, Ajla Džambić, učenica Srednje medicinske škole, ističe da promovisanje mira ne znači nužno rješavanje velikih sukoba. Često je, kaže, riječ o tome da nekome pružiš prostor da se izrazi, da ga čuješ i da ga razumiješ.
“Nije jednostavno uvoditi nove stvari u ustaljeni sistem. Neki ljudi možda još uvijek ne razumiju šta radimo, ili zašto to radimo. I to je u redu. Ako smo stvarno predani miru, onda to podrazumijeva i strpljenje, upornost, i spremnost da prihvatimo izazove – pa čak i one koji nas razočaraju,” govori Ajla o iskustvu vođenja radionica.
Za nju je i sam proces učenja drugih donio nova saznanja i lični rast.
“Uvidjeli smo koliko je svaka osoba posebna i koliko se svakoj moramo prilagoditi kako bismo stvorili interakciju,” dodaje ona.
Slična iskustva dijeli i Mak Dujković, učenik Treće gimnazije u Sarajevu, koji opisuje jedan trenutak s radionice koji ga se posebno dojmio.
“Tokom jedne radionice u mojoj školi, posebno mi je ostao u sjećanju razgovor s jednim učenikom koji je inače poznat kao buntovan i vrlo otvoreno izražava nacionalističke stavove. Tokom diskusije o identitetima, konfliktima i granicama, postavljao je provokativna pitanja i branio ideju teritorijalne ekspanzije kao “nužnog prava naroda”. Umjesto da ga odmah osporim, odlučio sam slušati i postavljati pitanja koja su ga navela da dublje razmisli o vlastitim stavovima.
Na kraju radionice, prišao mi je i rekao da je po prvi put osvijestio koliko su ti stavovi zapravo ograničavajući, i da su ga vodili više prema sukobu nego prema samorazvoju. Rekao je da je shvatio da mu nikakva “teritorijalna ekspanzija” neće pomoći da postane bolja verzija sebe, niti će mu donijeti lični mir ili smisao. Taj trenutak mi je pokazao da promjena nije uvijek trenutna, ali da iskren razgovor i prostor za preispitivanje mogu imati dubok i trajan učinak.”
I Ajla je kroz radionice imala priliku vidjeti kako razgovori o miru utiču na njihove vršnjake i vršnjakinje.
“Na kraju radionice neko je rekao: “Mi ovo nikad ne radimo. Nikad ne pričamo ovako. Ali trebali bismo češće.” Ta rečenica mi je ostala urezana. Bila je potvrda da ova radionica nije bila samo još jedna školska aktivnost, nego trenutak stvarne promjene – makar male, ali važne.”
U Banjaluci, još jedan vršnjački edukator nastavlja širiti slične ideje. Armin Husić iz Katoličkog školskog centra “Ivan Merz” kaže da ga je učešće u programu potaklo da razmišlja o dugoročnom angažmanu u oblasti mirovnog rada.
“Mogao bih sebe da zamislim kako ovo radim i za deset godina, ali po mogućnosti sa nekom malo starijom grupom. Smisao svega izgovorenog u svrhe razvijanja mira konačno odbacuje sloj apstraktnosti i dobija konkretan, fizički oblik,” kaže Armin.
Iskustva iz programa reflektuju se i kroz perspektivu nastavnika i nastavnica. Atina Mušić, nastavnica Osnovne škole “Mirsad Salkić” iz Bužima, kaže da je kao edukatoricu često iznova iznenadi koliko mladi ljudi, kada im se pruži prostor i osjećaj sigurnosti, mogu duboko i zrelo razmišljati o svijetu u kojem žive.
“Ove radionice su mi pokazale da djeca mogu biti nosioci promjene, ako im se vjeruje, ako ih se sluša. I da prošlost, koliko god bila teška, može postati most ka budućnosti, ako je podijelimo na pravi način.”
Rad u okviru programa joj je donio, kaže, duboko osjećanje smisla, jer “raditi s djecom danas znači graditi temelje mira za sutra.”
Radionice i dalje traju, a razgovori o miru nastavljaju se voditi u preko 60 škola širom države.