Tokom svoje posjete Muzeju ratnog djetinjstva, Åge Sandal Møller, ambasador Kraljevine Danske u Bosni i Hercegovini, razgledao je stalnu postavku i podijelio svoje utiske o posjeti, onome što ga je iznenadilo, te značaju inicijativa poput MRD-a na lokalnom i globalnom nivou.
Koji su vaši utisci nakon obilaska postavke?
Posjeta je na mene ostavila snažan i dubok dojam. Odlazim zaista dirnut, potresen. Nije lako proći kroz ovu postavku. Ipak, odlazim i s dozom nade — nade u to da ljudi koji su kao djeca prošli kroz rat, ovdje, ali i u drugim sukobima i ratovima, mogu pokušati ići dalje dijeleći svoje priče i svoje predmete — često vrlo lične predmete.
Ne mogu ni zamisliti koliko je nekima bilo teško podijeliti ne samo svoje priče, nego i fizičke predmete koje su čuvali cijeli svoj život.
Šta vas je tokom posjete najviše iznenadilo?
Najviše me iznenadilo to što je čin predaje fizičkih predmeta zapravo dio procesa. Nije riječ o tome da neko jednostavno pokuca na vrata i kaže: “Želim donirati ovaj predmet Muzeju”.
To je dio procesa iscjeljenja — procesa unutrašnje transformacije, pokušaja da se krene dalje, a da se istovremeno sačuva sjećanje. Upravo me taj aspekt iznenadio i natjerao da razmislim o tome koliko je jak instrument, koliko je moćan ovaj muzej.
Kako vidite značaj inicijativa poput Muzeja ratnog djetinjstva na lokalnom i globalnom nivou?
Mislim da je riječ o davanju glasa djeci. Ono što sam ovdje također vidio, u kontekstu aktuelnih ratova i sukoba u Gazi i Ukrajini, jeste da se priče i predmeti bilježe i dijele u realnom vremenu, dok rat i sukobi još traju.
To je imalo jak utisak na mene — i emocionalno i intelektualno — i jasno pokazuje koliko je važno davati glas djeci, ne samo 30 godina nakon što se rat desio. I to je izuzetno važno, ali ratovi i sukobi dešavaju se svaki dan, a trenutno svjedočimo nekima od njih koji su vrlo velikih razmjera, poput onih u Ukrajini i Gazi.