”Kreativnost za mir” je program koji je Muzej ratnog djetinjstva provodio u partnerstvu s Centrom za obrazovne inicijative Step by Step, uz podršku Fonda za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Tokom dvije godine, nastavnici i učenici iz cijele Bosne i Hercegovine kroz program su razvijali vještine mirovne pedagogije i kreativnim aktivnostima doprinosili izgradnji kulture mira u svojim školama i lokalnim zajednicama.
Jedna od učesnica programa je Vernesa Manov, nastavnica iz Prve osnovne škole Donji Vakuf, koja je sa svojim učenicima aktivnosti programa proširila daleko izvan onoga što je bilo predviđeno – od školskog muzeja do humanitarnih akcija u lokalnoj zajednici. U nastavku pročitajte njena razmišljanja o programu i onome što je on donio njenim učenicima.
Od povjerenja do partnerstva
Vernesa ističe da njena priča s Muzejom ratnog djetinjstva nije počela s programom ”Kreativnost za mir” (KZM), nego mnogo ranije, kada s Muzejem podijelila svoju ličnu priču i predmete iz rata. Upravo zbog tog iskustva, kaže, nije imala dilemu da se prijavi kada je objavljen poziv za učešće.
”Naprosto sam tražila poslije svega toga prostor i ljude koji na jedan način, bez mržnje, gaje jednu kulturu sjećanja na jedan normalan građanski način mirotvorca. Da se nikome ne dogodi ono što se dogodilo nama.”
Govoreći o saradnji s Muzejom, posebno naglašava da je upravo osjećaj povjerenja bio ono što ju je motivisalo da se dodatno angažuje.
”Muzej ratnog djetinjstva mi je stvorio ambijent iskren, siguran, prijateljski i dobronamjeran, da mogu da uradim sve što želim sa učenicima po vašim projektima.“
Kada projekat preraste svoje okvire
Jedna od aktivnosti u sklopu KZM prvobitno je podrazumijevala izložbu u učionici u Donjem Vakufu koja bi učenicima pomogla proširiti razumijevanje drugih i ojačati empatiju. Međutim, ova aktivnost prerasla je u trajni muzejski kutak u školi koji na konstruktivan način učenike uči o ličnim pričama u ratnim dešavanjima. Vernesa kaže da je vrlo brzo shvatila da želi stvoriti prostor koji će živjeti i nakon završetka projekta. U stvaranje tog prostora uključili su se učenici, nastavnici, uprava škole i tehničko osoblje, a izložba je s vremenom počela okupljati i predmete koje su donosile kolege iz škole.
Za Vernesu je to dokaz da projekat nije ostao samo skup aktivnosti.
”Mislim da nismo samo uradili aktivnosti, mislim da smo uradili čitavu jednu projektnu misiju.”
Učenje mira kroz konkretna djela
Jedan od najvažnijih ishoda programa, smatra Vernesa, bio je način na koji su učenici počeli doživljavati vlastitu ulogu u zajednici. Iz jedne vježbe koju su radili kroz program, a koja je učila o empatiji proizašla je ideja saradnje s korisnicima i korisnicama javne kuhinje u Donjem Vakufu.
”Ja sam htjela da učenici kroz ovaj projekat ‘Kreativnost za mir’ shvate da su oni dio jednog velikog ljudskog programa i da oni sami čine nešto za dobrobit čovječanstva, za dobrobit naše zemlje.”
Djeca su, kaže, brzo prihvatila tu ideju i pokazala da solidarnost ne zavisi od toga koliko neko ima.
Velike ideje ne zavise od veličine mjesta
Na kraju razgovora Vernesa se osvrnula na često prisutne predrasude o manjim sredinama. Smatra da upravo mladi ljudi svojim radom pokazuju koliko su takve podjele besmislene.
“Mislim da upravo djeca i mladi izlaze iz uobičajene floskule malih i velikih sredina i da ruše taj tabu, te predrasude. Veliki su kreativci u Donjem Vakufu. Velike su dječje duše u Donjem Vakufu. I velik je entuzijazam ljudi koji ne želi da se pomiri sa tim da svoje velike ideje ne mogu realizovati.”
Za nju je upravo to jedna od vrijednosti programa – pokazati mladima da mjesto iz kojeg dolaze nije prepreka da stvaraju, pomažu drugima i grade kulturu mira.