Povodom Svjetskog dana učitelja, 5. oktobra, želimo istaći ključnu ulogu koju učitelji igraju u životima djece, posebno u vremenima sukoba i kriza. Iako su škole prvenstveno mjesta za učenje, tokom rata i sukoba one postaju mnogo više: sigurno utočište, izvor stabilnosti i prostor gdje djeca mogu povratiti osjećaj normalnosti usred haosa. Svojom posvećenošću i brigom, učitelji pružaju ne samo akademsku podršku, već i emocionalnu utjehu, pomažući djeci da se nose s traumama koje proživljavaju.
Kolekcija Muzeja ratnog djetinjstva sadrži priče koje pokazuju snažan uticaj učitelja na živote djece tokom tegobnih dana rata. Pogledajte neke od tih priča u nastavku.
Nastavnica Ajka
„Imala sam dvanaest godina kada je počeo rat i kada sam postala izbjeglica. Novi grad, nova škola, improvizovana u podrumu jedne kuće, gdje nisam znala nikoga u razredu. A onda se pojavila nastavnica matematike Ajka Mujić, nasmijana, vedra i puna topline. Inspirisana podrškom koju mi je ona pružala, odjednom sam zavoljela matematiku i počela da vježbam zadatke, kao nikad prije i nikad poslije rata.
Ajka je bila omiljena među svim učenicama i učenicima, a pogotovo među nama kojima je bila razrednica. Činila je sve da nas ohrabri, zabavi i olakša nam taj ružni period. Organizovala je takmičenja iz matematike, trudila se da pobjednicima obezbijedi lijepe nagrade – još uvijek se sjećam prave pravcate torte i patika koje sam dobila pobijedivši, prvo na školskom, a zatim i na opštinskom takmičenju (…)“
— Mersiha, r. 1980, Bosna i Hercegovina
Rokovnik
„Kupio sam ovaj rokovnik prije godinu i po. Koristim ga za matematiku. Sačuvao sam ga jer je učiteljica bila jako divna i mnogo me je voljela. Sviđala mi se jer je poštovala nas učenike i jer se igrala sa nama za vrijeme odmora. Ona nam je matematiku učinila laganom i zbog nje sam zavolio taj predmet. Sve što sam naučio nalazi se u ovom rokovniku. Čuvao sam ga u ormaru zajedno sa svojom odjećom, i ponio sam ga sa sobom kad smo napustili svoju kuću u izbjegličkom kampu Šatila, u Libanu (…)“
— Mahmoud, r. 2007, Sirija
Balet 1994
„Naravno da sam, kad sam se upisala na balet, htjela stajati na prstima. I ne znam kako sam uopće dočekala desetu godinu i svoje prve špic-patike! Dobila sam ih od pozorišta, kao i sve ostale balerine u mojoj klasi. Sve su dobile “prave roza špic-patike”, osim mene. Ja sam dobila bijele. Zbog toga sam bila tužna. I ljubomorna. A onda mi je nastavnica objasnila kakve su to špice.
Rekla je da su to sarajevske špice. One koje su se proizvodile u našem gradu, do rata. Da su namijenjene učenici baleta koja će vježbanjem u njima postati prima balerina Narodnog pozorišta u Sarajevu. Špice koje više nikada neće biti napravljene.
Nisam postala primabalerina Narodnog pozorišta u Sarajevu. Život me odveo u drugu stranu. Ostala je u meni velika ljubav prema baletu. Ostale su na posebnom mjestu sačuvane moje sarajevske špice.“
— Mela, r. 1984, Bosna i Hercegovina
Učiteljice iz đačkih klupa
„Prve granate koje su počele padati po gradu označile su kraj nastave u školi. Haustor i podrum su postali naš cijeli svijet. Nas dvije, najbolje prijateljice, bile smo među najstarijim djevojčicama u zgradi. Odlučile smo organizirati školu i vrtić za naše malene drugare. U haustoru smo postavile klupe i stolice, na zidove nalijepile crteže i geografsku kartu. Osmislile smo plan i program. Od jedne velike sveske smo napravile dnevnik i iscrtale ga tako da liči na “pravi” – kakav imaju učiteljice. Svaki dan su djeca dolazila na nastavu: imali smo časove i veliki odmor. Učile smo mlađu djecu pisati, čitati, Prirodu i društvo, Matematiku. Zadavale smo kontrolne radove i pismene vježbe, ocjenjivale ih crvenom olovkom i onda upisivale ocjene u naš dnevnik. Crtale smo časopise sa zagonetkama, matematičkim zavrzlamama i pjesmicama. To je trajalo sve dok zvanična nastava nije bila organizirana, a onda smo se i mi, “učiteljice”, vratile u đačke klupe!“
— Šejla, r. 1977, Bosna i Hercegovina
Ove priče ukazuju na dubok i trajan uticaj koji učitelji imaju na djecu tokom sukoba. Oni su mnogo više od edukatora; oni su mentori, uzori i izvori snage. Na Svjetski dan učitelja odajemo počast svim učiteljima koji su pružali mnogo više od samih lekcija, dajući nadu, sigurnost i osjećaj normalnosti djeci čiji su životi poremećeni ratom.