Krajem prošle godine, Muzej ratnog djetinjstva posjetila je muzejska znanstvenica i saradnica “Muzeja evropskih kultura” iz Berlina, Andrea Vándor. Tom prilikom, Vándor je osim posjete stalnoj postavci, imala priliku razgovarati sa uposlenicama Muzeja, te se detaljnije upoznati sa našom kolekcijom i izlagačkim djelatnostima širom svijeta. Vándor je posebno bila impresionirana izložbom “Progovara(j)mo”, o kojoj je napisala tekst pod nazivom “Ja sam kao Feniks, a vi?” (“Ich bin wie ein Phönix, und du?“). Tekst je objavljen na web stranici koji se bavi koordinacijom kulturnih praksi istočne, srednje i jugoistočne Evrope.
Izložba “Progovara(j)mo” u cijelosti je posvećena i ko-kreirana sa ženama koje su kao djeca i mlade osobe preživjele ratno seksualno nasilje, te sa djecom rođenom zbog rata. Izložbi je prethodio višemjesečni rad na dokumentovanju iskustava uz radionicu mapiranja tijela zahvaljujući čemu su preživjele ratnog seksualnog nasilja svoje traume predstavile putem umjetnosti. Na izložbi je predstavljeno dvanaest radova nastalih na radionici, na kojima se nalazi tijelo učesnica u prirodnoj veličini uz siluete koje ih prate i na kojima su nacrtani ili zapisani najvažniji događaji i iskustva svake od njih, uz lične nade posvećene budućnosti.
U svom tekst Vándor je posebno istaknula važnost koju izložba “Progovara(j)mo” ima danas kada se svijet suočava sa novim ratovima. Osvrnuvši se na historijske događaje, autorica je navela da je ratno silovanje u našoj civilizaciji, nažalost, prisutno od antičkog doba, ali da se o njemu nije govorilo kao o oružju ratovanja sve do minulog rata u Bosni i Hercegovini.
“Tek tada tema seksualnog ratnog nasilja počela se tretirati i na pravnoj razini. Godine 2002. prvi put je priznata kao zaseban zločin pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, a 2008. UN-ovom rezolucijom okarakterisana je kao zločin protiv čovječnosti”.
Andrea Vándor
Izložba “Progovara(j)mo” rezultat je saradnje Muzeja ratnog djetinjstva sa Međunarodnom organizacijom za migracije, Udruženjem Zaboravljena djeca rata, Fondacijom Krila nade, te Udruženjem Psiholab. Prvi put za javnost je otvorena u Galeriji Novi hram u Sarajevu, nakon čega su uslijedila izlaganja u Endžio HAB-u u Beogradu, Centru za kulturu u Mostaru, sarajevskoj Vijećnici, te kampusu Univerziteta u Newcastleu.