Muzej ratnog djetinjstva nedavno je posjetila grupa mladića koji borave u Privremenom prihvatnom centru Blažuj. Tom prilikom oni su obišli stalnu postavku sa eksponatima iz bh. i međunarodne kolekcije, te isprobali našu novu interaktivnu instalaciju koja stimulacijom svih pet osjetila, evocira uspomene na djetinjstvo.
Potom su svi zajedno učestvovali u kreativnoj radionici pričanja priča, koja se prije svega zasniva na izgradnji međusobnog povjerenja i pružanju prilike da svako od učesnika oslobodi svoj glas i napiše kratku priču o nekom događaju ili epizodi iz vlastitog života. Potaknuti onim što su vidjeli i doživjeli u Muzeju, svi učesnici su izrazili želju da prije svega razgovaraju, a potom i napišu neku dragu i bitnu uspomenu iz djetinjstva.
Radionicu su vodile uposlenice Muzeja, književnica Lejla Kalamujić i edukatorica Amina Šurković, a za vas smo izdvojili nekoliko segmenata iz nastalih priča.
Bili smo veoma sretni
Imao sam divno djetinjstvo u Siriji, u jednom selu koje je bilo okruženo drvećem i izvorima. Zajedno sa prijateljima, svakog danas sam odlazio na polja, gdje smo se igrali i trčali po travi. Zatim bismo otišli do izvora i bazena plivati i igrati se u vodi. Igrali smo se raznih igara, posebno u proljeće.
Tokom zime, moja braća i ja, smo išli u šumu tražiti pečurke. Po povratku kući, stavljali smo ih na drvenu peć i igrali igru “kuća kuće” (بيت بيوت). Kad bi pao snijeg izašli bi na ulicu i grudvali se dok nam ruke ne poplave od hladnoće.
Bili smo veoma sretni!
Ahmed Al Hussein (Sirija)
Igra nam je bila sve
Moje djetinjstvo u Maroku nije se razlikovalo od djetinjstva druge djece. Igrali smo se, istražival i uživali u vremenu pred sobom. Bilo je to divno djetinjstvo, u kojem jedino misliš čega ćeš se igrati. Izlazili bismo rano ujutro, a vraćali tek naveče.
Cijeli dan igra, pa onda pravo u krevet na spavanje …
Volio sam učiti
Budio sam se rano i odlazi u školu. Kad bih se vratio, ručao bih i odlazio igrati nogometa vani. Sjećam se da sam s ujacima išao u polja hraniti pse, piliće, ovce i koze. Učio sam voziti traktor i motor. Volio sam učiti i engleski jezik, ali nažalost nisam mogao nastaviti. Hvala Bogu, svi su me voljeli. Stričevi su me učili kartati. Imao sam i bicikl, ali ipak nisam dovoljno proživio svoje djetinjstvo.
Muhamed Idris (Sirija)
Dan koji nikad neću zaboraviti
Uživali smo zimi, kad snijeg sve zabijeli. Penjali bismo se na obližnje brežuljke i pravili snješka. Jednom smo, nakon molitve, mi djeca i odrasli zajedno pravili grudve i grudvali se. Bio je to predivan dan pun zabave koji nikad neću zaboraviti.
Pored toga, najljepše trenutke sam provodio s mamom, kad bih joj pomagao u kuhinji.
Qais (Sirija)
Posjetu osoba u pokretu našem Muzeju, organizovali smo u saradnji sa osobljem Isusovačke službe za izbjeglice (JRS BiH) i volonterima kampa u Blažuju.
Ukoliko i vi želite posjetiti našu stalnu postavku i isprobati interaktivnu instalaciju, možete to uraditi svakog dana u periodu od 11 do 19 sati.
Više informacija za posjetioce možete pronaći ovdje.