Svjetski humanitarni dan obilježava se 19. augusta i skreće pažnju na važnost zaštite života, dostojanstva i sigurnosti ljudi pogođenih krizama, kao i onih koji im pružaju pomoć i podršku. U vremenu kada se humanitarno djelovanje širom svijeta suočava sa sve većim izazovima, priče iz kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva podsjećaju nas na značaj ove vrste rada u ratnim okolnostima, ali i na načine na koje ga djeca doživljavaju i pamte.
Neke od njih pročitajte u nastavku.
Kolekcija omota
Želio sam sačuvati uspomenu na pojavu koja je u Jugoslaviji bila sasvim nova – humanitarnu pomoć. Tada smo se svi tome smijali misleći: ma daj, u ponedjeljak je sve po starom, i baš zbog toga sam sačuvao prvu konzervu. No, ta krizna situacija nije prestala u ponedjeljak, uslijedile su nove konzerve i uskoro smo konzumirali stvari koje nikada prije nisu postojale u Jugoslaviji. To je bio odličan povod da se svi ti omoti sačuvaju.
U jednom trenutku pojavilo se pitanje do kada planiram skupljati kolekciju. Tada sam odlučio skupljati je ili dok ne uđem sa njom u Guinnessovu knjigu rekorda, ili dok rat ne završi i pomoć ne prestane stizati. Zahvaljujući novinarima koji su posjetili Sarajevo poslao sam pismo Guinnessu. Čekajući da dobijem odgovor od njih, nastavio sam skupljati omote, i iako je kolekcija uvrštena u knjigu rekorda, broj omota u kolekciji je za nekoliko stotina veći od broja navedenog u rekordu.
Mi smo u Sarajevu podigli i spomenik Icaru, a malo ko se sjeća da su postojale tri različite konzerve. Zbog takvih detalja skupljanje se pokazalo i dobrim načinom očuvanja sjećanja na to vrijeme.
Filip, r. 1981.
Bosna i Hercegovina
Čarobni štapić
Čarobni štapić je stigao skupa sa svojim šarenim prijateljima u novogodišnjim paketićima koje nam je podijelila jedna od tada aktivnih humanitarnih organizacija. Novogodišnji program je uključivao i predstavu. Kao član dramske sekcije u školi, učestvovala sam u stvaranju i izvođenju ove predstave. Sva djeca su dobila po jedan čarobni štapić: nadali smo se da uz dječije “abrakadabra” ovaj štapić može učiniti da rat prestane.
Nažalost, prošlo je još mnogo vremena prije nego što se rat završio. Štapić sam čuvala i povremeno posuđivala drugoj, manjoj djeci, da zamišljaju neke nove želje, uz čvrsto obećanje da mora biti vraćen vlasnici.
Denisa, r. 1981.
Bosna i Hercegovina
Pisma za prvačiće
Tokom opsade Sarajeva školske časove smo slušali u improviziranim podrumskim učionicama. Kao prvačićima su nam jednom prilikom podijelili paketiće humanitarne pomoći u kojima su osim igračaka bila i pisma naših vršnjaka iz drugih zemalja.
Ja sam svoja sačuvala do danas jer su me podsjećala na divan osjećaj da i u najtežim vremenima neko daleko misli na nas.
Alma, r. 1988.
Bosna i Hercegovina
Kutija za igru
Ovu kutiju sam dobila početkom 1999. godine od jedne engleske humanitarne organizacije. Kada je počelo bombardovanje SR Jugoslavije, i kada su se iste te godine prvi put začule sirene, nju sam prvu ponela u podrum. Igrala sam se sa stvarima iz kutije tokom svih 78 dana bombardovanja. Vreme u podrumu sam provodila sa mamom i mlađim bratom, dok je tata radio u vojsci i često bio na vojnom aerodromu. Kada god bi tata bio kod kuće, čitali bismo Zabavnik ili igrali igrice iz ove kutije. Tokom vremena provedenog u podrumu otkrila sam i knjige i stripove. Ovi predmeti su mi pružali zabavu i utehu, a danas me podsećaju na opasnost i strah koje sam osećala.
Maja, r. 1990.
Srbija
Nagrada za važan zadatak
Povremeno smo primali humanitarnu pomoć u hrani, a dijelila se po broju “glava“ u kućanstvu kao jedinici mjere. Moja porodica je tako primala jedan hljeb i jedan okrajak. Hljeb se dijelio blizu nanine zgrade, na mjestu koje je bilo skriveno od granatiranja, pa je nama djeci bilo dopušteno izlaziti i stajati u redu za hljeb.
Jedne prilike sam, čekajući u redu, dobila “važan zadatak” da pređem iza pulta i pomognem predstavnicima mjesne zajednice u rezanju i podjeli hljeba. Za dobro urađen zadatak zaradila sam dva hljeba i 10 dinara. Tih 10 dinara nikada nisam potrošila, a uz njih je ostala sačuvana i ova kartica racionalnog snabdijevanja hljebom.
Naida, r. 1981.
Bosna i Hercegovina